Voćin, (IKA) – U sklopu Dana obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika u Voćinu je 16. travnja održan molitveno-pokornički program koji je predvodio požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima Slatinskog dekanata na čelu s dekanom Vladimirom Škrinjarićem. Molitva je započela pokraj novoizgrađene crkve, kod Memorijala voćinskim žrtvama, gdje su se okupili svećenici i vjernici. Pozdravljajući nazočne, biskup Škvorčević je rekao: “U Godini Gospe Voćinske slavimo Dan obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika. Nakon pokorničko-molitvenih susreta, održanih jučer i prekjučer u Staroj Gradiški i Jasenovcu, danas smo se okupili u Voćinu kako bismo se u raspoloženju sabranog i raskajanog srca spomenuli svih onih koji su tijekom teškog dvadesetog stoljeća postali ovdje žrtve zla, ubijeni, progonjeni ili ponižavani zbog toga što su pripadnici određene vjere, naroda ili svjetonazora. Pokraj ove crkve koja je zajedno s ovdašnjim ljudima i sama postala žrtvom, bila razarana, kod Memorijala voćinskim žrtvama, sjedinjeni s Isusovom majkom spominjemo se danas ubijenih voćinskih župnika Josipa Martinca i Julija Bürgera kao i drugih nedužnih ljudi tijekom II. svjetskog rata. Povjeravamo Bogu živome 54 voćinske žrtve iz Domovinskog rata. Pridružujemo im ubijene u Čojlugu, Četekovcu i Balincima, Bučju i Kusonjama, Pakracu i Lipiku kao i u drugim obližnjim i daljnjim mjestima stradanja i poniženja. Upravo ovdje u Voćinu pred činjenicom brojnih ubijenih nedužnih hrvatskih civila i do temelja razorene župne i svetišne crkve duboko smo svjesni značenja i veličine djela hrvatskih branitelja. Stoga im iskazujemo zahvalnost te u ovaj pobožni čin svoje suosjećajne molitve uključujemo danas njihovu ljubav i plemenitost u obrani domovine, sve poginule u ratu, strahove, progone i poniženja brojnih ljudi. S velikim pouzdanjem u Božji sud i njegov konačni pravorijek o svim povijesnim događajima povjeravamo danas po rukama Isusove Majke sve one koje je teško pogodila jučerašnja haška presuda hrvatskim generalima. Molimo za njih, njihove najbliže, za dostojanstvo domovine, za one koji vode hrvatsku državu da učine sve ono što je potrebno kako bi pobijedila pravednost i istina, bio uspostavljen istinski mir. Zamolimo Svemogućega da nam oprosti sve naše grijehe i slabosti.”
Nakon pokajničkog čina petorica svećenika su proglasila imena voćinskih žrtava, popraćeno poklicima “Evo ti majke”, gesla Godine Gospe Voćinske. Iskaz poštovanja i zahvalnosti žrtvama biskup je zaključio molitvom. Potom su svi nazočni krenuli u procesiji, preporučujući Božjem milosrđu sve kojima dugujemo svoju slobodu te su u crkvi-baraci sudjelovali na euharistijskom slavlju za domovinu.
U homiliji biskup je spomenuo nazočnima kako vjeruje da se teško snalaze u brzini kojom se svakodnevno smjenjuju događaji u Hrvatskoj i svijetu a još teže uspijevaju shvatiti njihovo značenje, posebno jučerašnje haške presude hrvatskim generalima. Kazao je da nam naviještena Božja riječ može u tom stanju biti putokaz i svjetlo. Osvrnuo se na evanđeoski prikaz sudskog procesa kojeg je održalo židovsko Vijeće i na kojem je donesena odluka o Isusovoj osudi na smrt. Kazao je da na sjednici Vijeća nije bilo rasprave da li je optuženik kriv zbog toga što se pravi Bogom, buni narod ili liječi subotom, nego je osuda donesena po argumentu velikog svećenika Kajfe “bolje je da jedan umre za narod”, jer su mislili da će tako riješiti problem, uspostaviti mir. Biskup je istaknuo kako se proces u Haagu i njegov ishod može nekome učiniti sličnim onom u Jeruzalemu, i da neki suci kao da nisu željeli slijediti argument činjenica, nego interesa po načelu “bolje je da jedan umre za narod”. Ali, dodao je biskup, u Isusovoj osudi evanđelist Ivan otkriva kako se – dok suci po svojim mjerilima donose prosudbu i osuđenom dodjeljuju sudbinu – ostvaruje dublji Božji naum. Ključ istine u Isusovoj osudi na smrt nije u rukama sudaca, nego one ljubavi koja je išla na križ, položila sebe za nas da nas oslobodi naše osuđenosti na smrt. Sin Očev polaže sebe za čovjeka, uistinu umire za narod, kako bi svojom ljubavlju jačom od smrti slomio moć zla i uspostavio pobjedu života, puno čovjekovo dostojanstvo, rekao je biskup.
Istaknuo je da događaj u haškoj sudnici, gledan tek izvanjski u onom što je hrvatskim generalima dodijelila ljudska pravda, ne zahvaća svu dubinu stvarnosti i konačne istine. Svaka žrtva, pa i ona povezana s nepravedno izrečenom i prihvaćenom presudom, ugrađena je u neko dobro, i očitovat će se jednom u pobjedi konačne istine kojoj je jamac Bog. Stoga je biskup pozvao nazočne da povjere Bogu i njegovoj pravdi ljubavi osuđene generale i svoju domovinu, čija je žrtva ugrađena u hrvatsku slobodu i dostojanstvo. Dodao je, kako nas Ezekijel prorok podsjeća u današnjem prvom čitanju da nije dovoljno nastojati oko izvanjske organizacije nekog društva, niti prepustiti sve politici, nego da je važno sa svom iskrenošću vjere otvarati Bogu svoju ljudsku stvarnost, u srcima i savjestima, u zakonodavstvima, međuljudskim odnosima, gospodarstvu i drugim djelatnostima kako ne bismo izgrađivali osobni i javni život na klimavim i nesigurnim temeljima. Zapitao se, kakvu budućnost može imati naša zemlja kad se izabrani narodni predstavnici na zakonodavnoj i drugim razinama počnu oslanjati više na nečiji interes nego li na ono što služi istinskom dobru tog naroda, provjerenom tijekom njegove više nego tisućljetne povijesti povezanosti s Bogom i nastojanja oko življenja vjernosti evanđeoskim vrijednostima. Potaknuo je vjernike da mole za domovinu i njezino vodstvo kako bi moglo ispuniti zadaću koju od njega očekuje Bog i oni koji su ga birali.
Nakon popričesne molitve biskup je uputio Isusovoj majci molitvu za domovinu. Na kraju je zahvalio nazočnim svećenicima i vjernicima što su bili molitelji za voćinske žrtve i dobro svoje domovine.