Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu – katedra za Novi zavjet, priredio je međunarodni znanstveni skup na temu “Govor na gori (Mt 5-7) ezgegetsko – teološka obrada”. Na svečanom otvorenju simpozija, na kojem su sudjelovali predavači iz četiri države, sve je 12. prosinca pozdravio dekan KBF-a dr. Marijan Vugdelija, podsjetivši kako je to već drugi međunarodni simpozij u kratkom vremenu (prethodni je bilo u listopadu ove godine). Razlog priređivanja toga simpozija je obilježavanje Godine Biblije. Ta “vječna mladost svijeta” kako ju je nazvao dr. Vugdelija, nadahnjuje i oblikuje čovječanstvo u svim vremenima i na svim prostorima. “Govor na gori” u tri poglavlja predstavlja najveći odskok u povijesti čovječanstva i ujedno razdjelnicu između onoga što je zemno i onoga što je božansko.
Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić istaknuo je da je govor na gori dar kojega radosno otkrivamo svako jutro i bogatstvo kojega otkrivamo i na kraju dana. To je gora koja gori i iz koje se nazire svjetlost i toplina za naš svijet, poručio je nadbiskup Barišić. Predstavnik supokrovitelja toga međunarodnoga simpozija Splitsko-dalmatinske županije mr. Zvonko Marić istaknuo je kako su takva zbivanja vid nastojanja koja pridonose odgoju mladih, a “kako budemo odgajali mlade takva će nam biti budućnost”. Nakon pozdrava uslijedila su predavanja.

Prvo predavanje na temu “Prve tri prošnje Očenaša (Mt 6, 9-10)” održao je dr. Vugdelija, koji je istaknu kako je molitva Očenaša središte čitavoga Govora na gori, a središte same te molitve je dolazak Kraljevstva Božjeg koje je uvijek izazovno i zanimljivo, ali iznad svega već sada prisutno na zemlji. Iz toga niče i etička poruka molitve koja ipak prije ističe obraćenje nego informiranje čovjeka o Kraljevstvu Božjem. Josef Pichler govorio je na temu o drugoj i trećoj Isusovoj uputi u Govoru na gori, odnosno “Preljub i rastava u Govoru na gori (Mt 5, 27-32)”. Zaključio je kako se evanđelist Matej služi legalističkim jezikom, ali da on prikazuje i radikalni “ethos” koji se ne može zakonski zahtijevati, a u svakodnevnom životu se treba ostvariti. Isusovi zakoni su istodobno i kritika stvarnosti, ali i kritika samih zakona. Oni stavljaju čovjeka pred bezuvjetni Božji zahtjev, pokazuju mu njegov poziv i čine ga svjesnim ozbiljnosti i odgovornosti za njegove čine i za svaku nepotrebnu riječ. Ipak, Matej je svakako htio s tim proročkim izazovom dati i konkretne upute i za svagdašnju praksu, zaključio je dr. Pichler.
Izlaganje “Ljubav prema neprijatelju: Vrhunac Isusove etike (Mt 5, 43-48)” održao je Božo Lujić. Rekao je da se ljubav uvijek ostvaruje kroz konkretno djelovanje pa i kroz pomaganje onome tko je u nevolji, pa makar bio i naš osobni neprijatelj, pripadnik druge etničke skupine, drugoga naroda, politički neprijatelj ili netko suprotnoga životnog opredjeljenja. Isus nije nigdje izričito zabranio da se ne smije imati neprijatelja, jer bi u suprotnom značilo da mijenjamo boje kako mijenjamo ljude s kojima se družimo, prilagođavajući se na tuđa mišljenja. Ljubav je ona koja jedina može promijeniti čovjeka i kao takva čini crvenu nit vodilju u čitavom Govoru na gori, zaključio je.
Ermenegildo Manicardi održao je predavanje “Kršćani i vremenita dobra u svjetlu Govora na gori (Mt 6, 19-34)” te je apelirao na one koji se pitaju o tri temeljna izbora: blaga na nebu, jednostavnog oka i služenja Bogu, na one koji povjeravaju vlastito napuštanje zabrinutosti za život i tijelo, na one koji istinski susreću samoga sebe, neka daju prednost kraljevstvu, većoj pravednosti i usredotočenju na sadašnjost.
Mislav Ježić trebao je održati predavanje na temu “M. Gandhi i Govor na gori” no, bio je spriječen pa je njegovo predavanje pročitao Anđelko Domazet. Time se okupljena publika upoznala sa životom i djelom Mahathme Gandhija koji je oduševljavao pripadnike različitih vjeroispovijesti. Gandhi je prihvatio Krista, ali ne i kršćanstvo, a to je možda i bolje, jer bi u suprotnom kršćani pomislili kako nemaju što naučiti od njega, ali i drugih velikih ljudi koji izranjaju iz različitih vjera. O “Govoru na gori u današnjem židovstvu” predavao je Anto Popović, koji je napomenuo kako se svi pisci egzegete slažu kako je Govor na gori ukorijenjen u židovstvu, no to nikako ne znači da mu se oduzima važnost, snaga i poruka. Od dvadesetoga stoljeća stvorila se polemička rasprava među kršćanima i židovima koji ističu kako je sve što je dobro u Novom zavjetu od židovstva, a sve što je novo – nije židovski.
Adalbert Rebić održao je predavanje “Blago gladnima i žednima pravednosti (Mt 5, 6)” kroz koje se poslužio podrobnom etimologijom riječi i tako otklonio sve nejasnoće koje se tiču pojmova blaženstava, pravednosti, ali i tumačeći pojmove koji su česti u Govoru na gori, a čije se značenje smetnulo s uma. Ivan Dugandžić izložio je “Isusov stav prema zakonu (Mt 5, 17-19)” u kojem je obradio tri dijela sadržaja: pitanje užega i širega konteksta; pitanje tradicije, kompozicije i redakcije teksta te Isusov novi način štovanja Boga, ostavljajući Zakon na snazi. “Kršćani kao sol zemlje i svjetlo svijeta (Mt 5, 13-16)” bio je radni naslov predavanja Miljenka Odrljina. Istaknu je kako je Crkva ta koja aktivno sudjeluje u rasvjetljujućem djelovanju samoga Krista, koji svojom osobom i svojom riječi donosi svjetlo i božanski život ljudima koji borave u tami neznanja i grijeha. Vjernici postaju svjetlo svijeta kada utonu u onoga koji je svjetlo svijeta. Marinko Vidović imao je zadatak obraditi upit “Antiteze: Povijesno-spasenjski slijed ili lom? (Mt 5, 20-48)” na koji je kao zaključak odgovorio također u stilu antiteze. Isus je model, ne izvršava Zakon, nego ga ostvaruje. Toru pritom treba tumačiti kao hermeneutički ključ za tumačenje Isusove poruke. Tora ostaje u svjetlu Isusove osobe i njegove poruke. Nikola Hohnjec obradio je “Isusovu zabranu suđenja i poziva na ispravljanje (Mt 7, 1-5)” te je zaključio kako je puno korisnije danas upotrijebit amneziju, a ne osudu, razoružati se materijalnih oružja, a oboružati se duhovnim vrednotama. Sud je o čovjeku nemoguće dati, jer nikada nije moguće biti potpuno nepristran, nikada ne znamo sve činjenice niti poznajemo čitavu osobu, a na kraju nitko nije dovoljno dobar da sudi drugoga pa tako sud ostaje Bogu, koji je jedini sudac i ispitivač srdaca. “Moljenje s vjerom (Mt 7, 7-11)” radni je naslov izlaganja Maria Cifraka koji se osvrnuo na čovjekove prošnje u molitvi na koje odgovara Bog.
Drugoga dana skupa, 13. prosinca, prvo predavanje iznio je Mato Zovkić na temu “Zlatno pravilo u kanonskim evanđeljima”. Zlatno pravilo “Kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima” čini etiku Kraljevstva Božjeg. To je moralni ideal koji ide dalje od razumskih normi, na kojeg Isus ne prisiljava, nego ga nudi. Zlatno pravilo u suvremenom društvu ne nalazi odjeka ukoliko je uokvireno u kodeks već ukoliko je stavljeno u etičku ili moralnu instancu. Time ovo pravilo čini sažetak Govora na gori i ujedno povezuje s glavnom zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
Iz Govora na gori proizlazi i socijalna i politička dimenzija koju je u radnom naslovu “Govor na gori i politika” obradio Luka Marjanović. Govor na gori uvijek upućuje na temeljna prava čovjeka i na spoznaju siromašnih i bogatih ljudi, on uvijek osluškuje znakove vremena i predstavlja put prema Kraljevstvu Božjem. Govorom na gori moguće je stvoriti državu koja će biti ljudskija i čovječnija, ali ne možemo stvoriti nebo. Isto tako je sigurno kako se Govorom na gori ne može vladati, ali na isti način se bez Govora na gori ne može.
Franjevačku percepciju Govora na gori iznio je Ante Čovo na temu “Govor na gori u spisima sv. Franje”, pri čemu je istaknuo Franjinu navezanost na “miomirisne riječi Gospodnje” koje su uvelike povezane s Euharistijom. Govor na gori Franjo je utjelovio u svom življenu i djelovanju gdje su značajna četiri elementa koja mu sačinjavaju okosnicu života: traženje Kraljevstva Božjeg i pravednosti, blaženstvo malenosti, uzajamna ljubav i paradigma kako su svi braća i sestre. Sv. Franju uokviruju kreposti strpljivosti i poniznosti, a predavač je istaknuo kako je proučavajući njegov život uočio ne samo devet blaženstava, već sedamnaest njih!
Anđelko Domazet je iznio priopćenje Martina Luthera Kinga “Politička upotrebljivost Isusove filozofije nenasilja”. Govoreći o Kingu, Domazet je istaknuo njegovu važnost u učenju nenasilja vlastitim životom. Nasilnost pripada temeljnom ustrojstvu čovjeka, ali ono po prirodi nije dato ljudima te se čovjek može učiti nenasilju. Kristov se govor uočava u zagovoru nenasilja koje se očitovalo u aktivnom protivljenju zlu, u cilju kojega je uvijek težio popravljanju i izmirenju, spremnosti da se podnese poniženje i unutarnjoj suverenosti.
Dušan Moro izložio je temu “Govor na gori i ekumenizam: Ekumenizam i nove inicijative”. Nove inicijative i pokušaji da se cjelokupna javnost, a osobito članovi pojedinih Crkava i crkvenih zajednica, pa čak i predstavnici svih drugih religija, sve više senzibiliraju za goruće probleme cijelog čovječanstva, pokazujući da su služenje i rad oko općeg dobra i za opće dobro sviju, jedna je od bitnih dimenzija kršćanskog života, djelovanja i svjedočenja.
Sva predavanja bit će cjelovito objavljena u Zbornik sa simpozija.