Svečano misno slavlje i pozdrav nadbiskupa Devčića

Teološko-pastoralni tjedan u organizaciji Teologije u Rijeci otvoren je svečanim misnim slavljem koje je 6. listopada u sjemenišnoj kapeli predvodio riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić u zajedništvu s biskupima Riječke metropolije, profesorima i svećenicima Riječke nadbiskupije. Tema ovogodišnjeg Teološko pastoralnog tjedna koji će trajati od 6. do 8. listopada je “Naša Crkva i domovina u svijetlu trećeg Papina posjeta Hrvatskoj”. Na misi za početak nove akademske godine u svom pozdravu nazočnim studentima nadbiskup Devčić je izrazio radost zbog povećanog broja bogoslova (47) koji će studirati na riječkoj Teologiji. Treći Papin pohod našoj domovini otvorio je novu stranicu Crkve na ovim područjima. Kako je Papa u prigodi posljednjega posjeta u sjemeništu boravio četiri dana, riječko sjemenište će dobiti naziv “Sjemenište Ivana Pavla II.”, a uskoro će biti i svečano proglašeno, stoga smo dužni moliti za dar ustrajnosti, marljivosti i zajedništva bogoslova i studenata koji pohađaju teologiju, pozvao je riječki nadbiskup.

U prigodnoj propovijedi krčki biskup Valter Župan istaknuo je kako je u životu najvažniji poziv. Božanske osobe Presvetog Trojstva su izvor i model svakog poziva. Živjeti i svjedočiti Riječ pred drugima je poslanje. Mi smo slika i prilika Božja. Stvoreni smo na Božju sliku i dar smo drugima. Čovjek će biti motiviran ako je svjestan da se ostvaruje. Stoga je u životu vrlo važno ostvarivati se, samo je pitanje kako i kojim putem. Što se manje brinemo o nama samima i što se više brinemo o onima izvan nas to se više ostvarujemo prema pozitivnim vrijednostima. To se događa prema onoj Isusovoj: “Tko izgubi svoj život, naći će ga”. Tko nema takve snage uzaludno živi. Neka ova godina za vas bude godina sazrijevanja, da budete izgrađeni ljudi koji će svoj poziv graditi na čvrstoj stijeni Isusa Krista i da se tu potpuno ostvarite, poručio je biskup Župan studentima teologije.

U Velikoj dvorani Teologije u Rijeci riječki nadbiskup pozdravio je sudionike i predstavio teme Teološko pastoralnog tjedna. Posebno je govorio o pohodu Svetog Oca našoj domovini od 5. do 9. lipnja ove godine koji nam je svima, kako je rekao, još uvijek u vrlo živom sjećanju. Nakon dva prethodna, iz 1994. i 1998. godine, i taj treći pohod potvrdio je više dragocjenih istina o općoj Crkvi, Crkvi u Hrvata, hrvatskoj državi i njezinu narodu. Ovaj put je potvrdio svoju duboku povezanost s Crkvom u Hrvata. Prihvaćajući Hrvatsku kao onu s kojom će okruniti svoja apostolska putovanja izvan vatikanskih granica, Papa je time iskazao ne samo svoju veliku ljubav prema nama, premda bi i to bio dovoljan razlog za našu zahvalnost Gospodinu, već i potvrdu i potporu svemu što je pravedno, humano i sveto u našem narodu, rekao je nadbiskup Devčić. Njegovim su pohodom još jače osvijetljene neke bitne značajke hrvatske države koje kazuju da je Hrvatska duboko zapadnoeuropska zemlja koja svojom kulturom i nacionalnim blagom može pridonijeti sveopćem boljitku Europe. Još 1998. godine Papa je u svom obraćanju hrvatskim biskupima istaknuo da “budućnost svijeta i Crkve ide kroz obitelj”, što bi u izvjesnom smislu mogli shvatiti kao predgovor onome što je izrečeno u tijeku trećeg pohoda koji su hrvatski biskupi označili geslom “Obitelj – put Crkve i naroda”. To geslo promiče obitelj kao univerzalnu i temeljnu vrijednost kako Crkve, tako i društva i naroda. Ako želimo društvo zrelih i stabilnih osoba, onda zasigurno moramo poduprijeti obitelji koje u razvoju takvih osoba imaju primarnu ulogu. S obzirom na mnoge društvene probleme koji su najuže povezani s današnjom krizom obitelji, možda bismo se morali zapitati što je stvarni prioritet hrvatskog društva i naroda u ovom trenutku. Hrvatski su biskupi u uvjerenju da bez rada na ozdravljenju obitelji svi naši drugi projekti i prioriteti nemaju prave perspektive. Na osobit je način i Papa u Rijeci to još jednom potvrdio riječima da su hrvatske obitelji “posebno velika vrijednost za građansko društvo i za Crkvu, jer su ženidba i obitelj jedno od najdragocjenijih dobara čovječanstva”. Svi znamo da obnove i novog lica Crkve nema bez istinske obnove obitelji koja će biti otvorena životu, a u službi svoga izvornog poslanja biti rasadište vjere i kršćanske svetosti. Jedan od velikih izazova danas za Crkvu u nas je i potreba nove evangelizacije, što pretpostavlja uključivanje vjernika laika u život i poslanje Crkve. Formiranje zdravoga i učinkovitog laikata za plodonosni angažman u Crkvi i društvu jedna je od zadaća koju je Sveti Otac postavio u Osijeku pred hrvatske vjernike laike, kad ih je pozvao na “obnovljeni misionarski polet”, jer je, kako je to i sam istaknuo, “kršćanski poziv po svojoj naravi poziv na apostolat”.
Treći Papin pohod, međutim, nije, da tako kažemo, osjetila samo Crkva u Hrvata, već ga je osjetila, ili bi to barem trebala osjetiti, i naša Domovina, kako na unutarnjem, tako i na vanjskom društveno-političkom planu, rekao je nadbiskup Devčić. Naša je Domovina zbog svoga zemljopisnog položaja i povijesne baštine pozvana biti poveznicom civilizacije, kultura i religija naroda Europe. Stoga je sasvim razumljiva Papina potpora težnji Hrvatske da postane “sastavni dio u političkome i gospodarskom pogledu, velike obitelji europskih naroda”, jer će naša bogata nacionalna baština prema njegovim riječima “pridonijeti učvršćenju Unije, bilo kao upravne i teritorijalne cjeline, bilo pak kao kulturne i upravne stvarnosti”. Sažetak svih Papinih poruka ovog pohoda: obitelj – laikat – nova evangelizacija – poziv na svetost, jest da trebamo težiti humanijem ljudskijem i solidarnijem društvu posvećujući veću pozornost vrijednostima bračnoga i obiteljskog života, crkvenom zajedništvu svih članova naroda Božjeg, njegovanju temeljnih općeljudskih i kršćanskih vrijednosti kako bi se u takvom društvu svaki pojedinac i skupina osjećali trajno zaštićenima i prihvaćenima.
Vjerujem da će i ovaj Teološko-pastoralni tjedan, svojim bogatim sadržajem, biti kvalitetan korak prema uspješnijem provođenju Papinih riječi i poruka na opće dobro Crkve, svih hrvatskih vjernika i građana naše Domovine. U to ime želim svima puno uspjeha i Božjeg blagoslova, zaključio je svoje obraćanje nadbiskup Devčić.
Uspješan rad u tijeku Tjedna svim sudionicima poželio je u ime Katoličko-bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Stjepan Baloban, u ime KBF u Ljubljani prof. dr. Rafko Valenčić i u ime sveučilišta u Rijeci ispred pravnog fakulteta prof. dr. Nenad Hlača.

Odnos prema crkvenoj baštini

Rad Tjedna otvorio je dr. fra Bernardin Škunca predavanjem na temu “Povijesno-umjetnička sakralna baština u Hrvatskoj i naš odnos prema njoj”. Već prije Papina pohoda našoj Domovini dogodila se izložba sakralne umjetnosti u Vatikanskom muzeju na što možemo biti posebno ponosni, jer je po tim vrijednostima Hrvatska je već davno bila u duhovnome i kulturnom biću Europe. Vrhunci naše sakralne umjetnosti dosegnuti su u samim počecima. Dr. Škunca je istaknuo umjetnost u kamenu od 8. do 11 st. stoljeća, gdje se stvara autohtona kršćanska baština, poznata pod nazivom hrvatska predromanika. To potvrđuje stotinjak sakralnih objekata duž naše obale od kojih su neki dobro sačuvani, primjerice sv. Križ i Sv. Nikola u Ninu, Sv. Nediljica u Zadru, Sv. Trojica u Splitu, Sv. Donat u Zadru, crkvica Sv. Donata kod Punta i drugo. Tim objektima i njihovim unutarnjim sadržajima najizvornije se predstavljamo u svijetu umjetnosti. Ono što nadasve vrijedi istaknuti jest činjenica da je umjetnost stvarana iz duhovne, kršćanske i narodne misli, prema biblijskoj poruci. Iz kruga naših povjesničara umjetnosti, posebno kada je riječ o starohrvatskoj sakralnoj baštini, najdublje je ušao u misao i smisao naše sakralne baštine Mladen Pejaković. U stanovitom smislu u tim umjetničkim dosezima prepoznaje se ono što teolog H. U. von Balthazar naziva “Teološkom estetikom”. Naime, ta se naša rana sakralna umjetnost stvarala iz biblijskoga i vjerničkog nadahnuća. Osim baštine u kamenu sačuvani su i spomenici u drugim materijalima, primjerice u slikama na drvu, kao što je najstarije naše poznato romaničko raspelo što se čuva u samostanu sv. Frane u Zadru. Potom, baštinimo izuzetno vrijedna pisarska umijeća, kao što je časoslov opatice Čike iz samostana sv. Marije u Zadru (11. stoljeće), pa drugi pisani tragovi, latinički i glagoljski, do najvećeg majstora iz doba renesanse, slavnoga Julija Klovića. Potrebno je istaknuti da se naša sakralna umjetnost, izražena u različitim materijalima i tehnikama, visoko vinula u svim stoljećima, sve do novijih vremena, primjerice do Meštrovića u kiparstvu ili do Ive Dulčića u slikarstvu. Valja nam učiti čitati ono što smo velikog baštinili. Treba reći da je na našim teologijama sakralna baština predmet koji je potisnut u drugi plan i da se stoga, nažalost očituje niska kultura razumijevanja umjetnosti iz naše sakralne baštine. Potrebno je da crkveni ljude nauče voditi dijalog s umjetnicima i arhitektima te da znamo razlikovati umjetnost koja prodire u sveto. Stoga nam je sakralna umjetnost trajna sakralna kateheza, zaključio je dr. Škunca.
Prvi su put na Teološko-pastoralnom tjednu održani radovi po skupinama na zadane teme. Svaka tema je imala po tri koreferata, a skupine su imale animatore. Na temu kulturne baštine koreferate su iznijeli ing. Hrvoje Giaconi temom “Crkveni spomenici”, dr. Franjo Velčić temom “Glagoljska baština” i ing. Vladimir Grubišić temom “Izgradnja sakralnih objekata”. Animator skupine bio je prof. Anton Šuljić. Svi su relatori istakli nužnost vrednovanja u pristupanju našoj sakralnoj umjetnosti, te se zajedno s predavanjem dr. Škunce zaokružio određeni mozaik našeg odnosa prema velikoj sakralnoj baštini koju posjedujemo.

Uloga Crkve u približavanju Hrvatske EU

Drugo predavanje dana na temu “Uloga Crkve u približavanju Hrvatske EU” održao je dr. Stjepan Baloban. Istaknuo je na početku kako je tema koju se želi obraditi veoma osjetljiva za hrvatske građane koji imaju loša iskustva s različitim integracijama u prošlosti, a tek smo nedavno uspjeli stvoriti vlastitu državu. Za veliku većinu Hrvata i hrvatskih građana razumljivo je da je Hrvatska srednjoeuropska i mediteranska zemlja te po kulturnoj i vjerskoj tradiciji pripada krugu zemalja koje jesu ili će uskoro postati punopravne članice EU. Nije dilema ući u EU ili ne, već je središnje pitanje kako ući u EU. Što na tom putu treba učiniti Crkva u Hrvata, a posebno crkveni službenici. Katolička crkva želi ne samo na vjerskoj razini, već i na političkoj ponuditi svoj doprinos novom ustrojstvu europskog kontinenta. EU je jedna u nizu različitih integracija koja nije nastala prisilno. Godine 2004. 10 novih država trebalo bi postati punopravnim članicama EU. Hrvatska će ostati izvan granica EU kao jedina europska država s pretežno katoličkim pučanstvom. Crkva u Hrvatskoj do sada nije zadužila nekog biskupa ili svećenika koji će se baviti temom približavanja Hrvatske EU, kao što to imaju druge zemlje. Do sada nije objavljen niti jedan službeni crkveni dokument u kojem bi se Crkva u Hrvatskoj očitovala u odnosu na približavanje EU. Ipak, pojedini predstavnici učinili su mnogo više nego što je to u hrvatskoj javnosti poznato.

Aktivnosti se mogu podijeliti na dva područja: aktivnosti biskupa i aktivnosti pojedinih crkvenih institucija i ustanova. Među hrvatskim (nad)biskupima predavač je posebno istaknuo ulogu zagrebačkog nadbiskupa i budućeg kardinala Josipa Bozanića, riječkog nadbiskupa Ivana Devčića te dubrovačkog biskupa Želimira Puljića. Oni se jasno opredjeljuju za približavanje Hrvatske EU, ali ukazuju također i na probleme i poteškoće koje se nalaze na putu prema EU. Neke ustanove koje se bitno bave tom temom su Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK, KBF u Zagrebu, i dio teologa koji su studij završili u inozemstvu. U svom zaključku dr. Baloban je istaknuo kako se na susrete, simpozije, međunarodne konferencije na kojima se raspravlja o približavanju Hrvatske EU uglavnom ne pozivaju teolozi ili predstavnici Crkve, što nije slučaj kad se razgovara o socijalnim, bioetičkim ili pitanjima zaštite ljudskih prava. Prevladava li u Hrvatskoj mišljenje kako među državnim službenicima tako i među javnim djelatnicima da teolozi i crkveni predstavnici nemaju što reći o približavanju Hrvatske EU. Čini se da je slična situacija i u medijima s obzirom na praćenje onih sadržaja unutar Crkve koji se odnose na integracije, kazao je predavač. Hoćemo li u EU ući dostojanstveno i kompetentno svjesni vlastitih prednosti i nedostataka ili pod teretom “sluganskog mentaliteta” koji je na svakom koraku prisutan. Ne bi nam se smjelo dogoditi ono na što aludira biblijska slika “Oci jedoše kiselo grožđe, a sinovima zubi trnu” (Jer 31, 29).
Animator skupine na tu temu dr. Slavko Zec vodio je izlaganje koreferata gdje su temu proširili prof. dr. Marijan Jurčević na temu “Nacionalni i kulturni identitet u EZ”, mr. Budislav Vukas. “Novi europski ustav” i dr. Rafko Valenčić temom “Iskustva Crkve u Sloveniji u pristupu u EZ.

Žena u Crkvi i društvu

Nakon rada po skupinama Tjedan je nastavljen predavanjima dr. Iris Tićac na temu “Žena u Crkvi i društvu”. Svoje predavanje podijelila je u tri djela: Na početku je iznijela ono što Papa govori o ženi, istaknuvši kako među najveće stranice o poslanju žene pripadaju one iznesene u dokumentu “Mulieris Dignitate”. Papa ističe kako je karizma žene izvanredna. On uvijek potiče žene da se ne udalje od svoje ženske naravi. Posebna novost u prigodi Papina pohoda Hrvatskoj jest u tome da se on obraća ženi kao osobi neovisno o dobi i položaju. Specifični darovi koje Papa vidi kod žene su velikodušnost i jakost, to je biće koje je sposobno svaku osobu pogledati sa srcem. Govoreći o sadašnjem položaju žene, napomenula je kako se broj žena na institutima i teologijama povećava, ali da bi žena dobila bolji položaj u Crkvi mora se izboriti da se sa sadašnjih 0% taj postotak povećava u odnosu prema muškim profesorima na teološkim učilištima. Smatra da i župno-pastoralna vijeća trebaju imati 50% žena u vijećima. I danas u praksi postoje različiti načini diskriminacije žene. Od 40 udruga koje brane i štite pravo žena kod nas samo se jedna bori s katoličke i moralne strane za žene. Pri kraju svog izlaganja dr. Tićac je istaknula kako će nam biti potrebna velikodušnost koja nam čini dobro, te zaključila kako je spol način da se bude human, a ne oružje za “ego”. To predavanje su svojim koreferatima obogatili dr. Anto Mišić koji je govorio o ženi s ontološkog aspekta, prof. Marina Perić govoreći o kulturološkom aspektu i novinarka Marina Šerić koja je o ženi govorila s društvenog aspekta. Rad te skupine animirala je mr. Aleksandra Golubović.

Svetost u Crkvi

Drugo predavanje održao je dr. Franjo Podgorelec na temu “Svetost u Crkvi”. U uvodu je istaknuo kako se nakon događanja u Lurdu i Fatimi počelo govoriti o preporodu mistike u kojoj su sudjelovale tri škole: dominikanska, isusovačka i karmelićanska. U odnosu teologije i svetosti Hans Urs Von Balthasar ističe kako su sveci s posebnom karizmom čisti Božji dar Crkvi, jer je sav život svetaca u funkciji poslanja koje mu je Bog povjerio. Treba reći da je svetost dostupna i laicima, a ne samo monaškim, redovničkim i crkvenim osobama kao “staležima savršenstva”. Koncil je istaknuo kako svaka osoba svojom milošću i položajem može težiti svetosti, jer su oni prikladni za rast u autentičnoj kršćanskoj svetosti. Sve se više u teologiji govori o živim modelima koji pozivaju na nasljedovanje. Oni sadrže u sebi iskustveno-doživljajni naboj. To osobito vrijedi za Duhovnu teologiju ukoliko je njezin materijalni objekt iskustvo. Modeli su konkretne osobe koji utjelovljuju dimenziju kršćanskog života na svoj jedinstven, uvjerljiv i privlačan način. Duhovna teologija razlikuje pojam “duhovni model” i “svetac”. Pod “svetac” se podrazumijeva kanonizirana svetost, dok se pod “duhovnim modelom” podrazumijevaju znamenite osobnosti novijega ili našega vremena, koje su živjele kršćanski život na kreativni i izvorni način te su spontano postale polazišne točke kršćanima u njihovim traženjima. Dr. Podgorelec je istaknuo kako je svetost ili rast do punine kršćanskog života već sama po sebi apostolat i evangelizacijski čin. Ukoliko je Duh sveti “glavni činitelj” u evangelizaciji, bez kojega je “najuvjerljivija oštroumnost pred ljudskim duhom bespomoćna”, onda je očito da bez osoba poslušnih njemu nema ni stvarnoga plodonosnog pastorala. O svetosti su radu po skupinama koju je animirala dr. s. Nela Gašpar govorili predstojnik teologije dr. Milan Špehar iznoseći Dokument HBK o pozivu na svetost, mr. Ivan Stošić koji je govorio o svetosti svakodnevnice i dr. Juraj Batelja govoreći o ulozi hrvatskih svetaca i blaženika u pastoralu.

U večernjim satima prvoga dana Tjedna don Anton Šuljić održao je večer čakavske (novaljske) poezije i šansone. Autor je čitao pjesme iz svoje nedavno izišle knjige čakavskih pjesama “Pinčokanje” te je pjevao vlastite, također čakavske, šansone.

Pastoral obitelji na prekretnici

Prvo predavanje drugog radnog dana Tjedna održao je 7. listopada prof. dr. Milan Šimunović na temu “Obitelj u Crkvi – pastoral obitelji na prekretnici”. Crkveno razmišljanje kršćanske obitelji pod sakramentom ženidbe izrazio je papa Ivan Pavao II. u propovijedi na misi u Rijeci na Duhove 8 lipnja ove godine: “Vi se, pak, kršćanske obitelji ne ustručavajte – posebno svjedočeći načinom vlastitog života – predlagati istinski Božji naum o obitelji kao zajednici života utemeljenoj na ženidbi, to jest na postojanom i vjernom zajedništvu muškarca i žene, međusobno vezanim javno očitovanom i priznatom svezom”. Naglasak se želi staviti na istinski Božji naum u Obitelji. Cjelokupno planiranje pastorala obitelji treba usredotočiti na pomaganje obitelji kako bi bila u službi drugoga. Obitelj treba biti “subjekt”, a ne “objekt ” pastorala. Dr. Šimunović upozorio je na nužne sadržaje i metodičke pomake u redovitom pastoralu obitelji. To su: priprema za kršćanski brak počevši od mladih, postženidbeni susreti mlađih bračnih parova, duhovne obnove, bračni vikendi, obiteljske tribine, molitveni susreti, obljetnice vjenčanja, okupljanje svih bračnih parova, pastoralni zahvati u povodu krštenja, susreti s roditeljima, posjeti obiteljima u poteškoćama te posjet obiteljima i blagoslov kuća. Stoga svećenici vjeroučitelji i katehete trebaju poznavati obiteljsku problematiku, promicati poziv supruga u njihovu bračnom i obiteljskom životu. U današnjem vremenu potrebno je formiranje obiteljskih zajednica pri župama. To je moguće ostvariti kroz okupljanje u kućama ili u crkvenim prostorima i preko povremenog okupljanja svih obitelji. Nužni pastoralni zaokreti koji su potrebni odnose se na formaciju animatora, školovanje stručnjaka za obiteljski pastoral i povećana odgovornost župnika. Potrebno je pobuditi svijest cijele župne zajednice o potrebi kvalitetnog obiteljskog pastorala. Potrebno je donijeti razrađene programe za konkretne pothvate, formirati “obiteljske ekipe” i izraditi posebne programe i planove. Za novi obiteljski pastoral potrebno je i “Novo lice župne zajednice”.

Obitelji u društvu

Jutarnji rad nastavljen je predavanjem dr. Josipa Ćorića o “Obitelji u društvu”. Iznio je demografsku sliku Hrvatske i istaknuo kako je stanje loše. Samo protekle godine umrlo je gotovo 10.500 ljudi više nego se rodilo. Najlošija situacija je u Ličko-senjskoj županiji gdje je dvaput više umrlih te u Primorsko-goranskoj županiji u kojoj je lani ostvaren najveći negativni prirast. Jedino je u Splitsko-makarskoj županiji više rođenih za 547 djece. U 110 gradova je zabilježen pozitivni prirast, a u 430 gradova i općina negativni prirast stanovništva. Depopulacija i ubrzano starenje stanovništva Hrvatske događa se kroz četiri desetljeća prije srpsko-crnogorske agresije. Ratna je agresija pogoršala sve sastavnice razvoja hrvatskog stanovništva: prirodne, migracijske, strukturne itd. Obzirom na budućnost razvoja hrvatskog stanovništva od osobitog su značenja četiri međusobno povezana i ratom devedesetih godina proteklog stoljeća pogoršana demografska procesa koja se primjećuju na sveukupnom teritoriju Hrvatske: prirodna depopulacija, iseljavanje pod prisilom rata, neravnomjerna regionalna raspodjela stanovništva i ubrzano starenje stanovništva. Danas ni političarima demografske teme nisu zanimljive u lovu na birače, ali je taj problem važniji od gradnja cesta i gospodarskog rasta ili želje za ulaskom u EU. Problemi tradicionalnog braka posebno se uočavaju kod mladih, jer je sve teže naći posao i započeti samostalno živjeti, odijeljeni od svojih. Voljeti postaje pojam kojim se uglavnom opisuju emocije, a brakovi su općenito mjesta realizacije različitih energija koje vode puno računa o vanjštini, gdje se dosta lako iskazuju deprimirajući osjećaji, a teže su mjesta okrepe i utjehe. Zato se traže nekakve veze u kojima se osjećaju “slobodni” bez nekakvih prisila. Potrebno je ponovno otkrivati putove ideja i koncepata, strategija, važnost politike, stil temeljen na ravnoteži i obrazovanje koje vodi univerzalnosti. Danas među hrvatskim obiteljima dominiraju dvočlane i tročlane obitelji. Prema osnovnim prognozama dijete rođeno u Hrvatskoj krajem 20. stoljeća u 50% slučajeva neće imati ni brata ni sestre. Roditelji će ga uzdržavati najmanje 20-25 godina i stajat će roditelje i državu 100 puta više nego dijete rođeno prije 50 ili 100 godina, jer je tipično dijete rođeno u tom razdoblju u Hrvatskoj bilo gospodarski aktivno već u 5, a najkasnije u 10 godini. Stoga je po riječima dr. Ćorića kucnuo odlučni čas kad bi trebalo okupiti sve pozitivne silnice hrvatskog društva te poštenim naporima i radom ostvariti što možemo u ovom trenutku, dajući ispravne smjernice za slobodnu, sređenu, odgovornu i pravednu, ne slobodarsku i našminkanu, hrvatsku obitelj. Svatko bi i od nas trebao preuzeti materijalnu brigu za one najugroženije i zadužiti ih da i oni kad zarade svoj kruh rade na isti način s onima koji nemaju dovoljno sredstava, poručio je dr. Ćorić.
Predavanje “Obitelj u društvu” svojim su koreferatima nadopunili mr. Veronika Reljac govoreći o obiteljskim savjetovalištima i prof. dr. Nenad Hlača iznoseći nove trendove o hrvatskome obiteljskom zakonodavstvu. Rad u toj skupini animirao je mr. Petar Tomasić. Animator druge skupine bio je mr. Emil Svažić, a svoje koreferate iznijeli su vlč. Ivan Nikolić temom “Zajednica obitelji u župi”, pravnica Mirjana Banić temom “Supruzi kao nositelji pastorala obitelji” i mons. mr. Tomislav Šporčić koji je govorio o prikazu i analizi sadašnjeg stanja pastorala obitelji u riječkoj metropoliji.

Vjernik laik u Crkvi

Poslijepodnevni rad Tjedna otvorio je predavanjem na temu “Vjernik laik u Crkvi” doc. dr. Josip Grbac. U uvodu je istaknuo kako svi crkveni dokumenti govore o angažmanu laika u Crkvi. Ono što je problem jest kako se taj angažman ostvaruje. Poznati su nam problemi komunikacije klera i laika. U prvom redu se govori o tome što vjernik laik treba raditi u vijećima i crkvenim krugovima, gotovo mu je sve definirano što nije dobro. U nekim konkretnim koracima naša biskupija je pomagala desetak studenata koji su studirali u inozemstvu, a svoj će angažman aktivno nastaviti u crkvenom životu biskupije. Taj bi primjer trebale prihvatiti i ostale metropolije. Kad govorimo o Crkvi kao Božjem narodu, ulogu laika ne smijemo vidjeti samo u strukturama Crkve i njezinim vijećima, nego i šire. Ako pridonosimo kakvoći medija to je ujedno i angažman u Crkvi. Druga sekcija zaposlenja laika odnosi se na one župe koje imaju 2-3 tisuće vjernika. Treba zaposliti jednog volontera i trebalo bi vidjeti tko financira njegovu aktivnost. Ako nemamo alternative možda bi se moglo krenuti u otvaranje drugih institucija koje Crkva prati. Kod nas je problem i mentaliteta, to ne mora uvijek biti “čovjek s kolarom”. Izgleda da i u Crkvi trebamo uvesti probni rok i procjene vrijednosti ljudi s kojima radimo. Na učilištima treba uključiti dvopredmetne studije. Uz Teologiju novinarstvo, pedagogiju, filozofiju ili slično. Društvo će reagirati na takve pojave. Crkvi je jako važno tko i kako radi s djecom i mladima kad se radi o sektama, ovisnostima i moralnim vrijednostima. Stručne službe djeluju na poljima gdje djeluju i svećenici. Nije li to suviše ograničen način na gledanje, zapitao je dr. Grbac. Djelovanje Crkve morat će se proširiti i otvoriti misijama na ljude koji su izvan toga kruga. Tu je bitna stručnost svjedočenja i racionalnog tumačenja stavova i pogleda. Moraju znati zašto Crkva nešto zabranjuje. Mi “polako klizimo” na seminarskim sadržajima koji djeluju na ljude putem masovnog okupljanja, što ponekad i nije dobro, jer nam svojim “duhovnim životom” žele puno toga reći, upozorio je predavač. Tu je velika odgovornost na akademskim institucijama Crkve. Angažman laika treba javno podupirati i kad on djeluje izvan Crkve. Manje ćemo biti složni kad se zapitamo što s onim laicima koji nemaju evanđeoskih principa. U pitanju je težak proces. Predavač je zatim izložio i neke konkretne ponude: u komisije vijeća HBK uvesti što veći broj laika, osnivanje zaklada za školovanje laika, mjesto oženjenih đakona u angažmanu Crkve i pitanje angažmana u predškolskim ustanovama. Savjetodavnost jest u nekoj mjeri i obvezujuća, zaključio je dr. Grbac.
U nastavku rada po skupinama o temi “Vjernik laik u društvu” predavanje je održala prof. dr. Katica Ivanišević. Na početku je istaknula kako se pojam i poslanje vjernika laika ostvaruje kroz temeljnu jednakost svih kršćana. Svaki kršćanin primio je neki milosni dar koji služi za izgradnju konkretne zajednice. Roditelji, učitelji, nastavnici, novinari i političari trebaju biti sposobni utjecati na rast pojedinca i zajednice. Svoja iskustva mogu stjecati kroz župno-pastoralna vijeća, brojne skupove, tribine, okrugle stolove koji se događaju na temu uključenja vjernika laika u Crkvu. U društvu se vjernik laik ne može izdvojiti nego u njemu treba živjeti po Božjim zapovijedima. Politički sustav je osnova na kojoj se društvo formira. U doba komunizma je potpuno uništena osobna sloboda, a nakon njegova pada sami odlučujemo kako i što, stoga se pojavljuje djelovanje bez odgovornosti i pohlepa za novcem. Pojavom globalizma pojavio se osjećaj izgubljenosti. Izgubi se osjećaj i za dob tako da kroz drogu, medije i nemoralne vrednote mladež dosta pada. Živimo u društvu slomljenih vrijednosti. Političari u takvom društvu trebaju raditi po svojoj savjesti. Politička kultura kod vjernika laika je uska. Neophodno je pojačati ulogu katoličkog tiska u društvu. Dr. Ivanišević iznijela je zatim nekoliko bitnih aspekata o ulozi vjernika laika u društvu. Pravo na rad je osnovno pravo svakog čovjeka, stoga je potpuno opravdana briga pojedinca za svoju ulogu i sigurnost u društvu. Oko uvjeta o radu padaju ili ostaju glave. Ljudski rad je ključ za život i sredstvo za održavanje života. Aspekt propadanja društva je slab natalitet, jer se ne stimulira obitelji s više djece. Socijalni status i nemogućnost planiranja djece stvara velike probleme za obitelji. Obrazovanje danas nosi bitno novo značenje. Ono je nužnost i težnja suvremenog društva. Jedan od načina kvalitetnijeg laikata je i otvaranje katoličkih škola koje su traženije od ostalih zbog kvalitete i sigurnosti koje roditelji vide u krugu zdrave sredine za odgoj zdravih ljudi. Na kraju predavanja izneseni su i najvažniji statistički podaci u Rijeci o smanjenju djece, HIV-u, drogi, kaznenim i krivičnim djelima, te je istaknuta uloga kvalitetnih volontera koji bi pomogli u savladavanju toga negativnog trenda. Volja snaga i vjera mogu mnogo istaknula je dr. Katica Ivanišević. Kako bi se ta tema zaokružila i obogatila održana su i tri koreferata u skupini koju je vodio dr. Jerko Valković, a u kojoj su govorili mr. Željko Glavan o “vjernicima u politici”, mr. Gordan Črpić o dosadašnjim iskustvima Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve i dr. Milan Bogović o problematici laičkih udruga.

Stanje i perspektive marijanske pobožnosti

Posljednjeg dana Tjedna u Rijeci održano je predavanje na temu: “Stanje i perspektive marijanske pobožnosti”, a gost predavač 8. listopada bio je pomoćni zagrebački biskup Vlado Košić. U svom je predavanju istaknuo neke domovinske značajke marijanske pobožnosti, te odnos Pape i marijanske pobožnosti kod nas. Prije Drugoga vatikanskog sabora u Crkvi je prevladavala rasprava o Mariji posrednici. Kao što je Marija bila službenica Gospodnja tako je i marijanska teologija bitno označena dimenzijom služenja. To je posebno izraženo u Marijinu “Veliča”. Kristocentričnost marijanske pobožnosti vidi se u Mariji patnici koja je okrenuta svome Sinu u patnji. To se često izražava Marijinim pogledom Sina pod križem. U posljednje vrijeme se dosta često postavlja pitanje je li Marija Suotkupiteljica? Kad gledamo Mariju kao posrednicu, ona je to prvenstveno, jer nam je rodila Spasitelja. U marijanskoj pobožnosti postoje zagovori i molbe preko kojih Marija posreduje za nas kod Boga.
Pučka religioznost u našim krajevima često iskrivljuje pravu pobožnost, ali ako se ispravno usmjeruje kršćanskom pedagogijom može mnogo koristiti. Papa nas potiče na molitvu krunice i tu molitvu uspoređuje s molitvom srca. Takva molitva je kontemplativna jer je izraz lica Kristova i ona mora biti dragovoljna a ne prisilna, zaključio je mons. Vlado Košić.
Svoje koreferate iznijeli su dr. fra Emanuel Hoško temom “Svetište u mjesnoj Crkvi”, gdje je istaknuo kako Papa pri povratku iz Rijeke zahvaljuje riječkom nadbiskupu što mu je pomogao da kao hodočasnik dođe u Trsatsko svetište. Trsat danas postaje fenomen hodočašćenja, i kako je to uglavnom vozočašće, a sve manje pravo hodočašćenje. To za župe može biti prigoda da formiraju svoje župne jezgre. Bitni naglasci rada s vjernicima u svetištu su pokora, odricanje i zavjeti. Hodočasničko mjesto pruža mogućnost da se ponovno dožive temeljni datumi kroz godinu osobnog i vjerničkog života za Božić i Uskrs: to je posebno vidljivo kod ispovijedi i molitvi koju vjernici gaje na hodočašću. Svetište funkcionira kao mjesto okupljanja i pokrajinske Crkve. Sva važnija događanja metropolije i biskupije događaju se na Trsatu. Ono je sve više mjesto evangelizacije javnosti za blagdane Velike i Male Gospe te Gospe Trsatske koje mediji redovito prate, zaključio je fra Emanuel. Drugi koreferat iznio je mr. Ivan Milovčić, koji je govorio o ulozi hodočašća u pobožnosti. Istaknuo je važnost hodočašća u kontekstu bogoštovlja. Hodočašćenje uvijek ima svoj cilj poput onoga u Taizeu, gdje mladi kroz ophod i nošenje križa mole da njihova poruka dođe do svih krajeva svijeta. Mr. Milovčić istaknuo je pozitivne i negativne vrijednosti hodočašćenja. Posljednji koreferat na Tjednu iznijela je dipl. teol. Anđela Jeličić, koja je govorila na temu “Godina krunice i godina Biblije”.

Plenarna sjednica i zaključci

Na kraju Tjedna održana je plenarna sjednica na kojoj su voditelji rada u skupinama iznijeli ono najvažnije što se događalo kroz koreferate nakon glavnih predavanja. Nakon toga je uslijedila rasprava sudionika koji su postavljali pitanja svim predavačima Tjedna kako bi zaokružili svoja promišljanja o zadanim temama. Na završetku Teološko-pastoralnog tjedna nadbiskup Devčić je u završnom govoru istaknuo kako je ove godine Tjedan uz aktualni sadržaj dobio novu formu kroz koreferate koji su održani u radu po skupinama, gdje se tematika plenarnih predavanja mogla više produbiti i razviti. To se uz sve zamjerke pokazalo uspješnim pa će se i u budućnosti nastaviti takvim stilom. Što se tiče sadržaja, on je zadan Papinim pohodom. Smatrali smo svojom dužnošću potaknuti razmišljanje i raspravu o onome što je Sveti Otac poručio u svome trećem pastirskom pohodu našoj Crkvi i Domovini. Papine riječi smo shvatili kao reflektor u čijem smo svijetlu nastojali uočiti i upoznati pojedine aspekte naše crkvene, društvene i narodne baštine. Sadržaj smo shvatili kao ogledalo u kojem se možemo i moramo ogledati i tako bolje svoju stvarnost i njezine mogućnosti upoznati. Usredotočili smo se na naše mjesto u Europi i na naš put u političku zajednicu. Smatrali smo da je važni moment pri tome postati svjesniji našega kulturnog identiteta i našega sakralnog identiteta te kako ga valorizirati u sadašnjem trenutku naše Crkve i naroda, rekao je nadbiskup Devčić.
Drugo, nastavio je riječki nadbiskup, u svjetlu Papinih riječi i proglašenjem prve Hrvatice blaženom razmotrili smo položaj i ulogu žene u našoj Crkvi i društvu. Isto smo htjeli i s obzirom na laike, obitelj te marijansku pobožnost koju je Papa posebno istaknuo hodočasteći u naše najstarije svetište na Trsat. Zahvalan sam u ime biskupa naše metropolije Bogoslovnom sjemeništu za pomoć koju pružaju mjesnoj Crkvi za koju pružaju organiziranjem Teološko-pastoralnog tjedna. Nadbiskup je zahvalio svim predavačima koji su s mnogo ljubavi i truda obradili zadane teme u svojim predavanjima, svećenicima, studentima i laicima za otvorenu, bratsku i angažiranu raspravu u kojoj je došla do izražaja ljubav i briga za Crkvu.
Odgovornosti i očekivanja od Crkve danas su velika, a na sve to možemo odgovoriti aktivnom i zajedničkom suradnjom svih članova naroda Božjega. Papa je kod nas bio u danima blagdana Duhova koji se slavi kao rođendan Crkve, kao početak njezina organiziranog djelovanja u povijesti. Neka i ovaj Tjedan za našu Crkvu bude takav početak, zaključio je riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić. (ika-th/sd/sa)