Istina je prava novost.

Predstavljena knjiga fra Petra Runje

Ogulin, (IKA) – Knjiga fra Petra Runje “Branka Perković – jedan Bogu posvećeni život”, objavljena u izdanju Kršćanske sadašnjosti, predstavljena je u petak 1. travnja u ogulinskoj župnoj crkvi Sv. Križa. Predstavljanje knjige organizirala je župa sv. Križa u suradnji s križarskim društvom Dragutin Kukalj, a predstavljači su bili pomoćnik direktora Kršćanske sadašnjosti don Anton Šuljić i sam autor. Predstavljanje su glazbom uljepšali zbor mladih Glas ljubavi i članice križarskog društva koje su čitale dijelove knjige. Vlč. Šuljić govorio je o liku križarice na putu svetosti Branke Perković kao o osobi rijetke duhovnosti i svetosti koja je svoju bolest prihvatila potresno i inspirativno. Izrasla iz miljea svojih uzora bl. Ivana Merza i Marice Stanković pokazatelj je da je i u Hrvata bilo svetih duša koje su ostavile veliki trag, a čija će biografija na svakoga prenijeti dio svetosti. Ona je pokazatelj kako se dušom i tijelom daje za pokret, u njenom slučaju križarski životom prepunim kreposti, što je posebno bitno u vrijeme kada su oni bili stigmatizirani. Ova knjiga je kao i svaka dobra knjiga nezamjenljiva za rast duha a ne život na humusu neznanja, istaknuo je Šuljić.
O knjizi je osobne dojmove i razmišljanja svoje kćeri Ane iznijela predsjednica Matice hrvatske ogranka Ogulin Višnja Lipošćak. Knjiga je pokazatelj kako živjeti svoju vjeru, ali i znak zrelosti za osobu njenih godina. O knjizi je na kraju govorio i autor Runje, ukazavši na činjenice kako je do njega dospjela ostavština Branke Perković i kako su njene stvari s četiri sveska dnevničkih zapisa čekale pet godina dok ih autor nije otvorio. Runje je ukazao na njen rast u svetosti od najmlađih dana pokrijepivši to pismima i zapisima bilo da je boravila u Čakovcu, Osijeku, Bjelovaru, dva puta u Ogulinu ili Zagrebu. Upisala se u Počasnu stražu, a kasnije i u križarski pokret, a prateći svoje uzore shvatila je značaj obrazovanja te je na nagovor oca upisala hrvatski i poljski jezik. Premda je teško bolovala isticala je da ponosno nosi križ koji joj je dao Isus Krist. Kada je umrla na Božić 1949. godine za nju su rekli “ne znamo treba li se moliti za nju ili se moliti njoj.” “Predstavljanje je zaključio domaćin mons. mr. Tomislav Rogić, zahvalivši autoru i predstavljačima kao i ogulinskim križarima na čelu s predsjednicom Zrinkom Drenšek.