Zagreb, (IKA) – Kanonske knjige Svetog pisma i apokrifi ili o “Izgubljenoj Bibliji” bila je tema Teološkog četvrtka koji je u organizaciji Kršćanske sadašnjosti održan 31. ožujka u Nadbiskupijskome pastoralnom institutu u Zagrebu. Povod za odabir teme i sugovornika bilo je nedavno objavljeno djelo “Izgubljena Biblija – otkriveni zaboravljeni spisi” autora J. R. Portera.
Osvrćući se na Porterovo djelo, Marko Grčić istaknuo je kako su u našoj sredini zbornici s takvim materijalom rijetki. Nekanonski starozavjetni i novozavjetni tekstovi nisu puka fantastična književnost. Oni su u jednu ruku religiozni humus najstarijeg kršćanstva. Danas je Katolička Crkva s pravom otvorenija prema tim izvješćima nego što je bila u prošlosti. Oni su vrlo često gotovo kao i kanonski spisi svjedočanstva najdubljih religioznih potreba ljudi minulih vremena. Mi danas živimo zahvaljujući ekspanziji modernih medija u policentričnom svijetu, i sposobniji smo nego što su bili naši preci doživjeti autentičnost drugoga, drukčijeg doživljaja vjere. Porterova hrestomatija kad se uzme u cjelini pokazuje stručnjaku i znatiželjnom kulturnom čovjeku fundamentalnu činjenicu tj. kako su sveti spisi kad je židovski-kršćanski kanon napokon bio uspostavljen pružali čvrst okvir teološke pravovjernosti na intelektualnom području, dok su apokrifi zadovoljavali vjerničku emocionalnu želju. Kad se, pak, pogleda likovna umjetnost, vidjet će se da su u njoj podjednako zastupljeni kanonski i nekanonski spisi, zaključio je Grčić. Govoreći o izdanju, dr. Nikola Hohnjec istaknuo je kako je to djelo zanimljivo i samim pristupom predstavljanja, sažecima, ali koji sadrže i povijest i podatke, pa se može čitati s interesom. Izdanje stoga smatra dobrim uvodom u tu tematiku, te je mišljenja da bi trebala uslijediti veća i kompletna djela. U raspravi koja je uslijedila dr. Ivan Golub istaknuo je kako je očito da apokrifi popunjavaju znatiželju čovjeka kršćanina u onim pitanjima i područjima koja nisu dovoljno donesena u kanonskim knjigama.