Istina je prava novost.

Tjedan beskućnika u Rijeci

Rijeka, (IKA) – Humanitarni buvljak, nogometna utakmica beskućnika i profesionalnih nogometaša, pripadnika raznih Udruga te tribina “Novi zakon o socijalnoj skrbi – boljitak beskućnika samo na papiru?” obilježili su Tjedan beskućnika koji je u Rijeci od 26. do 29. ožujka organizirao Franjevački svjetovni red Mjesno bratstvo Trsat u povodu obilježavanja četvrte obljetnice riječkog prihvatilišta za beskućnike Ruže sv. Franje.
Voditeljica riječkog prihvatilišta s. Vilma Mlinarić istaknula je kako je u protekle četiri godine resocijalizacijskim programima u tom jedinom smještajnom centru za beskućnike na području Primorsko-goranske, Istarske i Ličko-senjske županije, čak 66 posto njih uspješno vratilo u društvo, pronašavši posao, trajni smještaj i korisni način korištenja svoga vremena na dobrobit društva. To potvrđuju projekti časopisa o beskućništvu “Ulične svjetiljke”, Hrvatske nogometne reprezentacije beskućnika, socijalne samoposluge i socijalne zadruge, u čemu su “ljudi s ulice” važni subjekt. Riječko prihvatilište za beskućnike najviše pomažu Riječka nadbiskupija, Grad Rijeka i Primorsko-goranska županija.
Voditelj Neformalne mreže prihvatilišta za beskućnike u Hrvatskoj Drago Lelas na tribini održanoj u Gradskoj vijećnici na Korzu naveo je kako prijedlog novog zakona donosi bitan pomak, s obzirom da dosad hrvatsko zakonodavstvo nije poznavalo pojam beskućnik kao socijalnu kategoriju, pa je sav teret pomoći za više tisuća bezdomaca diljem Hrvatske pao na leđa mjesnim vlastima, vjerskim zajednicama i civilnim udrugama. Novi zakon uređivao bi financiranje prihvatilišta, koje je kao i dosad na teret županijama i gradovima, te određivao da beskućnik može najviše šest mjeseci biti smješten u prihvatilištu, a što često nije dovoljno da bi ga se vratilo u normalan život. “Za nas je velika nedoumica licenciranje prihvatilišta. Podupiremo uvođenje reda u udruge koje vode skrbe o beskućnicima, ali problem nam je osiguravanje minimalnih standarda kvalitete pružanja usluge, s obzirom da niti jedno prihvatilište u Hrvatskoj nema traženu kvadraturu prostora i drugo. Ako se tako uzme, može se dogoditi da se sva postojeća prihvatilišta zatvore i beskućnici izbace na ulicu, rekao je Lelas, istaknuvši kako će Neformalna mreža prihvatilišta za beskućnike u Hrvatskoj uputiti zaključke o nelogičnostima kada je u pitanju beskućnička problematika u novom zakonu s jedne strane, te realna slika stanja na terenu s druge strane.
Ravnatelj Centra za socijalnu skrb Rijeka Karlo Balenović istaknuo je još dva usko povezana problema s kojima se beskućnici suočavaju – prebivalište, koje je regulirano drugim zakonom, te zdravstvena zaštita beskućnika. Prema njegovim riječima, u nedostatku vlastitog smještaja, beskućnik nema prebivalište, a samim time niti pravo na zdravstvenu zaštitu, a što socijalne radnike prisiljava da jedino svojim poznanstvima pokušaju pomoći pojedincu u nevolji. S njim se slaže psihijatar-psihoterapeut dr. Radojka Galić-Miljanović, koja je rekla da liječnici nerado potpisuju uputnicu za prisilan smještaj u bolnicu iz straha zbog osvete psihički i duševno bolesnih pojedinaca pa takvi ljudi nemaju gdje i osuđeni su lutati ulicama, što je opasnost po njih same i okolinu. Duševna bolest u djetinjstvu je neprepoznata, obitelji najčešće poriču postojanje toga, pa ako se na vrijeme ne počne liječiti, dolazi do teških oštećenja mozga. Najčešći oblik duševne bolesti je shizofrenija, te se takav čovjek ne može zaposliti, gubi smještaj i nerijetko postaje beskućnik. Društvo ga etiketira, gubi samopoštovanje i motivaciju, što dovodi do gubitka zdravog dijela osobnosti”, poručila je Galić-Miljanović.
Tjedan beskućništva obilježila je i humanitarna nota koju su građani provukli u akciji Humanitarnog buvljaka s kojeg će prikupljena sredstva biti korištena za otvaranje prve socijalne trgovine za najugroženije kategorije građana. Trgovina će se, u bliskoj budućnosti, otvoriti na prostoru riječke tržnice Brajda, a u njoj će, uz volontere, raditi i korisnici prihvatilišta Ruže sv. Franje kojima će to biti koristan način resocijalizacije i vraćanja u društvo.