Vatikan, (IKA) – Papa Benedikt XVI. izrazio je zabrinutost zbog razvoja situacije u Libiji i Obali Bjelokosti. Tijekom današnje opće audijencije pozvao je diplomatske krugove da pojačaju svoje nastojanje oko uspostave dijaloga i mirnog suživota među pučanstvom tih zemalja.
Sveti Otac traži da u Libiji, odakle stižu sve dramatičnije vijesti, zašuti oružje te da se međunarodnim diplomatskim nastojanjima kao i nastojanjima vlasti i građana uspostavi put dijaloga i pomirenja. Papa je posebno zabrinut za civilno stanovništvo i zbog sve jače upotrebe oružja. Zato se još jednom obratio međunarodnim tijelima i odgovornima na političkom i vojnom području, žarko ih pozivajući da pristupe dijalogu i prestanu upotrebljavati oružje. Za to valja – prema njegovim riječima – iskoristiti sva diplomatska sredstva.
Francuskim hodočasnicima je povjerio kako njegove misli često lete u Obalu Bjelokosti, u kojoj je pučanstvo traumatizirano žalosnim unutarnjim borbama i teškim društvenim i političkim napetostima. Svima koji su izgubili nekog dragog i izloženi su nasilju Papa je izrazio svoju blizinu, a odgovornima uputio poziv da što prije zakorače putem konstruktivnog dijaloga oko zajedničkog dobra. Dramatično stanje hitno zahtjeva uspostavu uzajamnog poštovanja i mirnog suživota, rekao je Papa, koji je istaknuo kako treba u tom pravcu uložiti sve raspoložive snage. On je odlučio tamo poslati predsjednika Papinskog vijeća Pravda i mir kardinala Petra Turcsona, kako bi tamošnjem pučanstvu, posebno žrtvama sukoba, prenio Papinu solidarnost i solidarnost sveopće Crkve i potaknuo ih na promicanje pomirenja i mira.

Osvrćući se na talijanskog crkvenog naučitelja sv. Alfonsa Mariju Liguorskog, koji je živio i djelovao u Napulju i okolici na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće, papa Ratzinger je primijetio kako su molitve skupine već onda pridonijele evangelizaciji siromaha i uspostavi pravednijeg društva. One su – prema Papinim riječima – model misionarske djelatnosti, na kojoj se mogu nadahnjivati i danas djelatnici nove evangelizacije, posebno oni koji djeluju među najsiromašnijim društvenim slojevima. Na taj se način može izgraditi pravednije, bratskije i solidarnije društvo. Alfonso Maria de Liguori usredotočio je svoju evangelizaciju i katehezu najzapuštenijima, nastojeći ih odgojiti u vjeri. Bio je jedan od najpoznatijih pravnika no 1723., razočaran korupcijom i nepravdama koji su vladali u pravnim krugovima, napustio je zvanje pravnika, a s time bogatstvo i uspjeh i odlučio postati svećenik. Kasnije je postao i biskup i utemeljio Kongregaciju Presvetog Otkupitelja. Sastavio je i komponirao brojne pjesme, napisao brojna literarna i teološka djela. Svetim ga je proglasio papa Grgur XVI. 1839, a crkvenim naučiteljem Pio IX. 1871. godine.
Alfons Liguorski se posebno brinuo za ljude odane piću, krađama i kriminalu. Strpljivo ih je učio moliti i poticao da promjene svoj život. Postao je poznat u najsiromašnijim dijelovima Napulja, gdje su se polako osnivale molitve skupine, koje su se navečer sastajale i molile po kućama, trgovinama i domovima najprije pod njegovim vodstvom, a potom pod vodstvom drugih svećenika i vjeroučitelja. Kad su postale sve veće i brojnije napuljski biskup im je omogućio da se sastaju i u crkvama. To su bili – prema Papinim riječima– pravi izvori moralnog odgoja i društvenog ozdravljenja. Sv. Alfons je primjer revnog pastira, koji je oduševio duše za evanđelje, dijelio sakramente, ujedinio ljude blagošću i dobrotom, koja je izvirala iz intenzivnog odnosa s Bogom. Imao je realističnu i optimističnu viziju o dobrima koje Gospodin daruje čovjeku. Cijenio je ne samo osjećaje uma, već i srca, nastojeći svim snagama ljubiti Boga i bližnjega.