Đakovo, (IKA/TU) – Radna terapija i djelovanje braniteljskih zadruga bile su teme tribine Povjerenstva za pastoral branitelja i stradalnika domovinskog rata i članova njihovih obitelji te predstavnika udruga proisteklih iz Domovinskog rata, koja je održana 24. ožujka na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Tribini su prisustvovali i upravitelji te voditelji braniteljskih zadruga na području Đakovačko-osječke nadbiskupije, a sve prisutne pozdravio je povjerenik dr. Stanislav Šota. Nakon višegodišnjeg vrednovanja, uvažavanja i divljenja branitelje se stavlja na marginu društva, te se sve više osjeti materijalna nemoć i nesigurnost dijela branitelja zbog nedovoljnih materijalnih sredstava. Rad bilo koje vrste najspasonosniji je lijek za samoga branitelja i njegovu obitelj jer radna terapija ima višedimenzionalnu korist, istaknuo je dr. Šota i zaključio uzrečicom: “Ne pitaj što Domovina može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za nju, a time ujedno i za sebe”.
Na temu radne terapije govorio je psihijatar Berislav Pašalić. Opisao je čovjeka kao duhovno i intelektualno biće s tjelesnim sposobnostima koje jedino obavlja veći i opsežniji rad od onoga koji mu je nužan za preživljavanje. Fizički je dobro umoriti se radom, istaknuo je dr. Pašalić, a ako se pri tome nešto i zarađuje čovjek se osjeća bolje, zadobiva samopouzdanje, ljudi ga cijene, a u mogućnosti je i pomoći bližnjima. Nasuprot tome, čovjek koji ne radi je usamljen, besperspektivan, besciljan, osjeća se bezvrijedno, slabog je zdravlja – a sve to su simptomi depresije.
“Ljudi su imali iluziju da će im mirovina vratiti osjećaj samopoštovanja, dostojanstva, ali nije tako. Raznim društvenim mjerama i postupcima dobili smo puno ljudi koji ne rade, a uskoro ćemo dosegnuti nivo u kojem će jedan Hrvat raditi, a jedan će biti u mirovini. Ako imamo puno onih koji ne rade, imamo puno onih koji su nezadovoljni. Visina mirovine ne može donijeti trajan osjećaj zadovoljstva, stoga imamo pobunu ljudi koji su neradom gurnuti u ‘geto’. Izgubili su veze sa sobom, sa zdravljem, izgubili su perspektivu, cilj i osjećaju se beskorisno”, rekao je Pašalić.
Prisutne je upozorio kako naše društvo ima cijelu generaciju ljudi koja je odvikavana od rada: “Čak u našem jeziku postoji uzrečica: ‘Uči da ne moraš raditi! Kao društvo obezvrijedili smo rad i normalno je da nam se dogodilo da smo besperspektivni, dužni i da nam ljudi kopaju po kontejnerima. Radna terapija primarno je društvena terapija, koja dobro djeluje na pojedinca, obitelj i cijelo društvo. Puno vremena prošlo je od početka rata i trebamo se okrenuti budućnosti, a ne prebirati ono što je bilo loše. Treba otvarati novu perspektivu, dati mogućnost razvoja. Mi ćemo se uvijek sjećati, poštovati i držati ono što je bilo važno, no moramo otvoriti perspektivu jer život uvijek ide dalje”, zaključio je psihijatar. Tomo Bagarić, voditelj Referalnog centra braniteljskih zadruga koji obuhvaća istočnu Hrvatsku te upravitelj zadruge “Agro Vladislavci” iz Vladislavaca, pojasnio je program Vlade RH i Ministarstva branitelja o osnivanju braniteljskih zadruga. Istaknuo je kako zadruge okupljaju ljude sličnih interesa, suborce koji se poznaju te žele surađivati jer imaju međusobno povjerenje stečeno za vrijeme rata. Projekt zadrugarstva nije pokrenut samo zbog rada i zarade, već ima i drugu dimenziju. Rad zadruga predstavljen je na kongresu psihijatara, istaknuo je Bagarić, a oni su zadrugarstvo prepoznali kao sredstvo kojim branitelji, a posebno oni oboljeli od PTSP-a, pomažu sami sebi, a time i društvu. Franjo Baričević predstavio je organizaciju i rad braniteljske zadruge “Krndija Nexe” u kojoj radne zadaće obavlja sedam zadrugara i rješava ih po dogovoru, bez pritiska te zbog toga postižu dobre uspjehe. “Oni koji su istinski branili ovu državu, mogu jako puno pridonijeti samozapošljavanju i zapošljavanju branitelja, a to je dokazano u našoj zadruzi” zaključio je Baričević. Tribina je zaključena raspravom i razmjenom iskustava prisutnih zadrugara i branitelja.