Pazin, (IKA) – Uobičajeno korizmeno druženje svih djelatnika župnih caritasa Porečko-pulske biskupije održano je 20. ožujka u Pazinskom kolegiju. Oko 150 djelatnika iz svih dijelova Istre osim ravnatelja Pazinskog kolegija vlč. Ivice Kordića, pozdravio je ravnatelj Caritasa vlč. Željko Zec, a misu je predvodio porečko-pulski biskup Ivan Milovan. Malu duhovnu obnovu na temu Caritasaa u obitelji, iz obitelji i za obitelj izložio je prof. dr. Ivan Bodrožić, kao i ispit savjesti, nakon čega je uslijedila pojedinačna ispovijed, a nakon mise zajednička večera. Dr. Bodrožić predavanje je povezao s Godinom obitelji i dolaskom pape Benedikta XVI. u Hrvatsku. Podsjetio je što znači pojam “Caritasa”, koji se u Crkvi uvriježio da označava milosrdnu kršćansku ljubav, čiji je temelj Božja ljubav. Bog je ljubio čovjeka potpuno još u Starom zavjetu, a vrhunac te ljubavi dogodio se u Novom zavjetu dolaskom Isusa Krista. Don Ivan istaknuo je koliko je Bog ljubio svoj izabrani narod i od njega očekivao vjernost, što je prikazano prispodobama i terminima o zaručništvu, dok je Isus tu ljubav pretvorio u sakrament braka kao vidljivi znak Božje ljubavi na zemlji, jer brak je temelj obitelji, a obitelj temelj naroda. Narod se zna udaljiti od Boga, a time i od čovjeka, pa Bog poziva narod da ne zaboravi sirote i udovice. U Novom zavjetu Gospodin očekuje da ljubimo i svoje neprijatelje. Djela apostolska donose sliku prve kršćanske zajednice, gdje se govori da su bili jedno srce i jedna duša, prevladavalo je zajedništvo i dijelilo se koliko je kome trebalo. Caritas postaje stil života, a ne nešto usputno kao danas. Apostoli su se intenzivno brinuli za druge, ali pozvani su bili naviještati Božju riječ pa su odabrali sedam đakona kao pomoć za potrebne. Time su pretvorili Crkvu u jednu obitelj. To je bila Crkva u malom – kućna crkva, gdje se donosio višak za druge. Poslije 2. stoljeća Crkva je utemeljila agape – zajedničke bratske večere, gdje su se braća i sestre sakupljali na molitvu i druženje te zajedničko blagovanje. To je bila osnova iz kojeg su kasnije niknule mnoge redovničke zajednice, bolnice, hospiciji. Kasnije u vremenu prosvjetiteljstva država to hoće Crkvi oduzeti, ali nitko Crkvi ne može oduzeti ljubav. Crkva nikada nije ugasila svoje karitativno djelovanje. Nažalost, u mnogim današnjim obiteljima agape je nepoznat već dominira eros koji je najniža razina ljubavi, jer traži posjedovanje i iskorištavanje drugoga, dok je agape iznad toga i jamči budućnost uz promicanje trajnih vrijednosti. Bez obitelji, koje su mjesto sebedarja, nema zdravog naroda niti budućnosti. Kad prihvatimo Božje djelovanje u sebi, možemo djelovati za druge iz ljubavi prema bližnjemu, ali uvijek po Bogu.