Zagreb, (IKA) – Prve stranice Kane za ožujak posvećene su Danu Kršćanske sadašnjosti koja je ove godine bila u znaku spomena na pokojnog utemeljitelja Josipa Turčinovića. Kana donosi opširan osvrt na događanja 22. veljače i to prvo na groblju Mirogoj gdje je postavljena spomen-ploča na kapucinskoj grobnici i održana misa zadušnica, a potom program sjećanja nastavljen u dvorani “Vijenac”. U broju se mogu pročitati izlaganja Josipa Grpca i Stjepana Brebrića kojima su predstavili Turčinovićevu knjigu “Misao vjere”.
Aktualni trenutak hrvatskog društva, Josip Grbac promatra kroz prizmu događanja vezanih uz “slučaj” Purda. U tom kontekstu autor postavlja pitanje “štiti li država svoje građane”, te na to vezuje i pitanje povjerenja građana u državne institucije. Ako se sve više građana osjeća prepušteno samima sebi, i to u posebno teškim trenucima života, onda je apsurdno od njih očekivati da imaju povjerenja kako će se naše institucije o njima brinuti i u nekim drugim situacijama. Iz svega, Grbac ističe poučak za budućnost. Ako se išta pozitivno može izvući iz te problematike, onda je to osjećaj da se imamo pravo nadati kako će slučajevi hrvatskih branitelja potaknuti pravosudne organe uopće da ne zanemaruju neke pretpostavke kaznene ili krivične odgovornosti. Na kraju vraćajući se na brigu države, ističe “da smo sposobni brinuti se o sebi, o svojim građanima, njihovim materijalnim i duhovnim dobrima, moramo dokazati danas, ne čekajući da nas netko izvana prisili na to. I što je još gore, čekajući da nam netko izvana “daruje” ono što već imamo.”
O aktualnom trenutku u svojoj kolumni piše Stjepan Baloban. Osvrće se na velike nemire i specifične revolucije u pojedinim zemljama Afrike i na Bliskom istoku, u arapskom svijetu koji je živio i živi u okovima različitih oblika diktatura. Autor podsjeća kako u Hrvatskoj postoji veliko nezadovoljstvo među ljudima, no ako se tim nezadovoljstvom na ovaj ili onaj način manipulira u vlastite političke ili neke druge skrivene ciljeve, tada je to za javnu osudu. Stoga ističe važnost “čvrste točke u vremenu kaosa”, tj. traženje čvrste točke, uporišta na temelju kojih će se stvarati vlastito mišljenje i vlastito konkretno opredjeljenje. A to su obitelj, škola, Crkva i osobe izrazitog moralnog integriteta. I danas ima ljudi, pojedinaca, i u društvu i u Crkvi, koji mogu biti “čvrste točke”, to jest osobe kojima se može vjerovati. Nažalost, takve osobe su premalo prisutne u hrvatskoj javnosti, zaključuje Baloban.
U rubrici “Teološko razmišljanje” Tonči Matulić piše o “Oholosti uzroku drame duboke duhovne krize”. Gorak je osjećaj u duši vjernika što ga ostavlja spoznaja da su sve suvremene svjetovne ponude rješenja naših gorućih ekoloških, društvenih i osobnih problema zaražene onim istim virusom od kojega boluje čovjekova pala narav. Zaražene su grijehom oholosti kao svjesnim odbijanjem Božje zapovijedi. Dramu duboke duhovne krize možemo ispravno razumjeti samo u svjetlu otajstva vjere koje u Isusu Kristu priznaje i prepoznaje onoga koji je pobijedio zlo i skršio moć Sotone.
Tu je i prilog o regionalnim susretima hrvatskih pastoralnih djelatnika u Njemačkoj, koji su raspravljali aktualnu temu vezanu uz integraciju kroz izobrazbu. U rubrici posvećenoj europskim pitanjima, Hrvoje Špehar piše o kulturnom identitetu Europe. Kana donosi i osvrt na Memorandum njemačkih, austrijskih i švicarskih teologa.
Također se može pročitati i nekoliko zanimljivih priloga u kojima se predstavljaju očevi. Jedan od njih je razgovor s Ilijom Nikolićem, kandidatom za trajni đakonat u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Drugi sugovornik je Vlado Čutura, koji uz blagdan sv. Josipa pokušava odgovoriti na pitanje “kako biti svet otac”. Sugovornici Kane su i članovi obitelji Škoda, roditelji i njihovo četvero djece. U rubrikama vezanima uz odgoj u obitelji, jedna od tema je stidljivost djeteta, a druga predstavlja projekt “Deset dana bez ekrana”.
Uz niz drugih priloga, u ovom broju može se pročitati i novi nastavak iz niza “Hrvatske teološke polemike u 19. stoljeću” Stjepana Tomića, kao i zanimljiv prilog u rubrici “političke teme” Hrvatskoj – državi koja treba nestati” iz pera Tončija Tadića. Kana se prisjeća i nedavno preminulog kanonika mons. Matije Stepinca, koncilskog svećenika otvorenog srca i vrata za svakoga.