Osijek, (IKA/TU) – Glumac, dramaturg, zagrebački kazališni redatelj Rene Medvešek iskrenim je svjedočenjem promišljanja umjetnosti i osobnog doživljaja duhovnosti 7. ožujka gostovao na mjesečnoj tribini Ureda za pastoral studenata Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Na Ekonomskom fakultetu u Osijeku susret je otvorio VIS Dios pod ravnanjem Janje Puljić, a moderatorica tribine Sanja Martinović predstavila je životopis gosta, najavljujući ga “osobom koja svoju vjeru uspoređuje sa zrakom koji diše”. I uistinu slušatelje je, dijeleći ispovjedno iskustvo vjere, Medvešek obogatio doživljavanjem umjetnosti i kulture koja je “plod po kojemu se poznajemo, a Riječ je, doista, u središtu svega”.
Govoreći o “Umjetnosti i duhovnosti – nekim aspektima odnosa umjetnosti i duhovnosti na primjeru dramske i filmske umjetnosti”, Medvešek je razlagao o svojemu putu duhovnog rasta. “Davno u intervjuu rekao sam kako je vjera, duhovnost nasušno potrebno i sveprisutno u životu, kao zrak o kojemu ovisimo. I put me doveo da mogu govoriti o umjetnosti i duhovnosti.
Korijen svemu što sam radio i radim je duboko neznanje iz kojeg se nešto dobro dogodi u životu. Kao glumac ne možeš biti imun na sadržaje koje prenosiš… Najljepša stvar koju mi kazalište može dati je duhovna spoznaja i osvještavanje samoga sebe. I sada sam na raskrižju, katolik sam i to ne mogu razdvojiti od toga što radim. Dok sam studirao, vjera me nije zanimala. “Obrezivanje” mog srca, svjetonazora i svijesti dogodilo se u Domovinskom ratu, kada sam suočen sa stvarnošću neravnopravne izloženosti agresiji, doveden pred zid”, ispričao je u dahu, među ostalim, Medvešek, otkrivši kopernikanski obrat kada je “u duhu osjetio kako je sve što se događa prolazno”.
“Duh je nadređen svemu što se događa. Najveći učitelj u duhu je Isus, koji nas poziva na življenje u nadstvarnosti, na rođenje odozgo. Kako, ovisi o našem ulasku u sakrament, zaigranosti koja otvara, uprisutnjuje nebo”, kaže Medvešek, zaključivši susret oživljavanjem “Priče o pjesnicima” Siniše Glavaševića.