Vrboska, (IKA) – U župi Vrboska na otoku Hvaru 4. ožujka svečano je proslavljen zavjetni blagdan čudotovornog sv. Križa. Blagdan je na Hvaru poznat pod nazivom “Maraški petak”, jer se slavi prvog petka u mjesecu ožujku. Ove je godine u sudjelovanju brojnih vjernika Vrboske i otoka Hvara i župnika Vrboske i hvarskog dekana don Emila Pavišića koncelebrirano euharistijsko slavlje s desetak svećenika predvodio hvarski župnik don Mili Plenković uz kojeg je bio i generalni vikar i župnik Jelse don Stanko Jerčić.
Don Mili je u propovijedi govorio o Isusovim riječima kod sinoptika: “Ako, dakle, tko želi ići za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi!” (Mt 16, 24; Mk 8, 34; Lk 9, 23). Istaknuo je da je Isus ove riječi izgovorio kao uvjet priznanja nekoga svojim učenikom ili sljedbenikom. To je “temelj, polazište i dolazište kršćanstva”. “Stoga, ne bismo ovdje trebali biti zbog čuda plakanja Raspetoga. Ovdje bismo trebali biti zato da se Raspeti ponovno ne rasplače nad nama. A imao bi sasvim dovoljno razloga. Imao bi razloga plakati zbog svih onih koji se kite kršćanskim imenom kojega nisu dostojni, pa u svijetu samo kompromitiraju i Kristov život i njegovo evanđelje. Imao bi razloga plakati i zbog svega onoga što nam se događa u osamdesetposto kršćanskoj nam Domovini u kojoj je izgrađeno društvo korupcije i kriminala, društvo s visokim postocima alkoholičara, drogeraša, pobačene djece, rastava brakova i mortaliteta zabrinjavajuće većeg od nataliteta”, rekao je propovjednik Plenković. Liturgijsko pjevanje predvodili su domaći župni pjevači. Na kraju misnog slavlja oko župne crkve Sv. Lovre uslijedio je uobičajeni ophod s čudotvornim sv. Križem kojemu se pjevalo i kojeg su na kraju svi poljubili.
Počeci slavljenja zavjetnog blagdana čudotovornog sv. Križa vezani su uz znakovit događaj, tj. “čudo” koje se dogodilo 11. travnja 1614. godine u Vrboskoj. Djevojčica Katarina, kći pomorca Petra Ordinanovića, primijetila je u svojoj kući da s raspela liju krvave suze. Ubrzo je taj događaj protumačen kao poziv na pomirenje dviju zavađenih strana. Naime, Vrboska se kao naselje oblikuje u 15. stoljeću. Ime joj potječe od obližnjeg mjesta Vrbanj čija je luka bila. Prvi tragovi napetosti u Vrboskoj vode u 1504. godinu. Tijekom 16. st., zbog osamostaljenja, tj. odvajanja od župe Vrbanj u Vrboskoj su nastale dvije frakcije predvođene dvjema bratovštinama. Jedna bratovština bila je uz crkvu Sv. Marije (“crkva-tvrđava”), a druga uz crkvu Sv. Lovre. Jedni su bili za samostalnost, za odvajanje Vrboske od župe Vrbanj, a drugi za očuvanje postojećeg stanja. Ipak, dvije antagonističke strane postižu dogovor godine 1558., te se uvodi sustav dvojne pastorizacije, što znači da je jedne godine crkva Sv. Lovre bila župnom crkvom, a druge godine crkva Sv. Marije. Ujedno su kapelani tih dviju bratovština, po istom načelu, naizmjenično obavljali službu župnika. Međutim, napetosti se nisu smirivale, pa je razumljivo da su “suze sv. Križa” prepoznate kao poziv na pomirenje. Odlukom hvarskog biskupa Cedulina, sv. Križ je 11. travnja 1614. iz kuće Petra Ordinanovića u procesiji premješten u Gospinu crkvu (“crkva-tvrđava”) i postavljen na pokrajnji oltar gdje mu je bilo izvorno mjesto štovanja. “Iz njezina krila olakšavao je križeve života Križ sveti”, riječi su svjedočanstva dominikanca Rajmunda Kuparea, akademski najistaknutijeg Vrbovljanina. Stoga se i ovaj blagdan prvotno slavio u Gospinoj crkvi. U starini je imao izrazito pokornički značaj. Vrboska je prvog petka u ožujku bila hodočasničko središte. Danas se taj blagdan slavi u župnoj crkvi Sv. Lovre gdje je i sveti križ. Izgled mu potječe iz godine 1782. kada ga je zlatar Božo Nicolini okovao u srebro i zlato. Kipar Rendić je godine 1895. u župnoj crkvi Sv. Lovre za sv. Križ izradio monumentalno svetohranište-kustodiju koja do danas svjedoči o intenzitetu štovanja sv. Križa. Pjesma “Zdravo križu, zdravo”, koju je napisao Vrbovljanin fra Ljudevit Matković, postala je svojevrsna himna sv. Križu i izričaj pasionske baštine otoka Hvara. K tomu, u novije vrijeme vjerničko tumačenje vidi u čudotvornom sv. Križu zaštitu zbog izostanka spaljivanja Vrboske i sačuvanih života tijekom bombardiranja u II. svjetskom ratu. I danas stoljetno štovanje sv. Križa nije utihnulo. Kao kroz minula stoljeća, tako se i danas na nakane vjernika slavi misa pred izloženim sv. Križem.