Niš, (IKA) – U crkvenom domu Niške eparhije u Nišu održana je 25. veljače međunarodna stručna konferencija s temom “Neprolazna vrijednost i trajna aktualnost Milanskog edikta – u susret velikom jubileju 2013.”.
Organizatori skupa na kojem su se okupili povjesničari, predstavnici Crkve, vjerskih zajednica i civilnog društva koji se bave istraživanjem vremena, osobe i uloge Konstantina Velikog bio je Odbor Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne Crkve za pripremu obilježavanja 1700. godišnjice Milanskog edikta u suradnji s Asocijacijom nevladinih organizacija jugoistočne Europe – CIVIS, austrijskom fondacijom Pro Oriente i švicarskom Zakladom za mir i rješavanje kriza. Konferencijom se željelo široj javnosti posvijestiti važnost Milanskog edikta kako u prošlosti, tako i danas, a sve u duhu priprema za obilježavanje velikog jubileja – 1700 godina od donošenja Milanskog edikta 313 godine.
Konferenciji su nazočili i bački episkop Irinej, beogradski nadbiskup i metropolit Stanislav Hočevar, zrenjaninski biskup Ladislav Nemet, biskup Reformirane kršćanske Crkve u Srbiji Ištvan Čete-Semeši, beogradski muftija Muhamed Jusufspahić, predstavnici Židovske zajednice u Srbiji i inozemnih veleposlanstava, Austrijske akademije znanosti i Katoličkoga sveučilišta Peter Pazmany iz Mađarske, zaklade Pro Oriente, Zaklade za mir i rješavanje kriza i zaklade Konrad Adenauer, Beogradske otvorene škole i grada Niša, kao i mons. Andrija Kopilović, prof. Milutin Timotijević, prof. dr. Darko Tanasković, prof. dr. Radivoj Radić, prof. dr. Radovan Bigović,

Teološko-povijesni osvrt o vjerskoj slobodi predstavio je biskup Nemet. Podsjetio je kako je u tekstu tzv. Milanskog edikta, koji su potpisali tetrarsi Konstantin August i Litinije August između ostaloga istaknuto “Zaista je prikladno poradi stabilnosti države i poradi mira u našem vremenu, da svakom pojedincu bude dozvoljeno da pristaje uz religiju po vlastitom izboru; i, zbog dužne časti svake religije, ne predviđamo povlačenje ove uredbe”. Ta odluka potvrdila je neke ranije donesene zakone, koji su – sada uklopljeni u jednu novu, potpuniju formulu – dali slobodu kršćanima i kršćanskoj vjeroispovijesti. Ista odluka je kršćanskim zajednicama vratila otetu imovinu i ujedno jamčila financijsku pomoć za gradnju bogomolja i održavanje crkvenog života.
Stoga je u izlaganju biskup Nemet nastojao skrenuti pozornost na kompleksnu realnost vjerske slobode, koja ne ovisi samo o državnim organima i zakonima ili pak o društveno-političkom okruženju, već i o dogmatsko-teološkom samorazumijevanju svake vjeroispovijesti ili vjerske zajednice – u ovom slučaju kršćanske Crkve, počevši od doba prije Milanskog edikta pa sve do naših dana.

Znamo da se kršćanstvo nakon Milanskog edikta vrlo brzo razvilo, čak toliko de je car Teodozije već 380. godine tu vjeroispovijest proglasio službenom religijom Rimskog carstva. A to je pak dovelo dotle da su sada kršćani počeli proganjati “nekršćane”, upozorio je biskup, te podsjetio na razloge tomu ponašanju. Sloboda koja je dana Milanskim ediktom, a kasnije potvrđena od Teodozija, dovela je kroz društveno-teološki razvoj do velikih promjena u samorazumijevanju kršćana. Nastavljajući povijesni pregled, biskup Nemet istaknuo je veliku ulogu Drugoga vatikanskog koncila, kako je Katolička Crkva službeno i pozitivno proglasila slobodu vjeroispovijesti temeljnim pravom svakog pojedinca, naroda, ili zajednice. U tom kontekstu je podsjetio na tri važna dokumenta Dignitatis humanis (Ljudsko dostojanstvo), koji govori o slobodi savjesti, ljudskim pravima, a među njima i o vjerskoj slobodi, dekret o ekumenizmu Unitatis redintegratio i Nostra aetate. Posebno se osvrnuo na dokument Nostra aetate, jer u njemu se govori o slobodi vjeroispovijesti, priznavanju drugih religijskih tradicija (uz kršćansku), uz pozitivan pristup svim religijama.
Biskup je na kraju istaknuo kako Drugi vatikanski sabor ne govori o vertikalnom odnosu religija prema Isusu Kristu i spasenju, nego o njihovoj horizontalnoj povezanosti u kategorijama vremena i prostora. Sloboda je golema odgovornost, ali može se razvijati samo tako da nikome ne ide na štetu. To vrijedi i za slobodno prakticiranje svake vjeroispovijesti. A da bi se to moglo ostvari, i Crkve trebaju imati jasnu ideju što sve sloboda povlači za sobom, zaključio je biskup Nemet.