Dubrovnik, (IKA) – “Josip Ruđer Bošković naš uzor” naslov je predavanja akademika Ive Šlausa koje je u sklopu obilježavanja 300. obljetnice rođenja Ruđera Boškovića održao 24. veljače u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku. Drugo je to u nizu predavanja koje u Godini Ruđera Boškovića organiziraju Biskupijska klasična gimnazija Ruđera Boškovića s pravom javnosti i Institut Ruđer Bošković u suradnji s gradom Dubrovnikom.
Akademik Šlaus uvodno je ustvrdio kako je Ruđer Bošković poznatiji izvan Hrvatske nego u Hrvatskoj, a riječ je o najvećem hrvatskom znanstveniku. Uspoređujući odjek djela Isaca Newtona i Ruđera Boškovića, dr. Šlaus kazao je kako je 18. i 19. stoljeće bilo Newtonovo vrijeme dok 20. stoljeće već odstupa od njega zbog novih spoznaja i teorija. Bošković je, za razliku od njega, kao fizičar i danas živ. Poznat je po pojmovima univerzalne sile, strukture materije te dovođenja u pitanje apsolutnog prostora i vremena. Akademik je, dajući presjek Boškovićeva znanstvenog rada, kazao kako ga je karakterizirala jako široka i velika djelatnost, a on je još uvijek suvremen jer je išao korak dalje od postojećeg, kritički ga sagledavajući. Bošković nije sebe smatrao teologom, ali jest vjernikom i bio je jako odan svom redu i nakon što je ukinut. Nikada nije dopustio da se njegove teorije upotrijebe protiv njegove vjere i Crkve, premda su to neki pokušavali. Bošković može biti uzor osobama 21. stoljeća po tome što je bio angažirani mislilac te je ulazio u niz polemika sa suvremenicima, a to se traži i od današnjih intelektualaca. U pitanju odnosa vjere i znanosti Bošković je bio jako moderan, još u svoje vrijeme shvatio je da čovjek nikad neće moći spoznati cilj Stvoriteljev sa svijetom, premda će razumijevati načine funkcioniranja svijeta. Bio je svjestan da domena znanosti raste, ali da ona ima svoje granice, da postoje stvari onkraj čovjekovih mogućnosti. Bošković se ponašao kao Dubrovčanin, Hrvat, Dalmatinac i građanin svijeta i po tome nam također može biti uzor, zaključio je akademik Šlaus.