Zagreb, (IKA) – U prepunoj župnoj crkvi Sv. Petra, ap. u Zagrebu u ponedjeljak 21. veljače misu zadušnicu za preminulog kanonika Prvostolnog kaptola zagrebačkog i dugogodišnjeg župnika te župe mons. Matiju Stepinca predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U koncelebraciji su bili varaždinski biskup Josip Mrzljak, zagrebački pomoćni biskupi Valentin Pozaić i Mijo Gorski te više od 150 svećenika. Na početku mise kardinal Bozanić istaknuo je kako je mons. Stepinac volio Boga i ljude, ljubio je svoje svećeništvo, sav je život dao za ono na što ga je Isus pozvao. I danas u molitvi zahvaljujemo Bogu za dar svećenika mons. Stepinca i molimo da se ne izgubi išta od onoga što je on dobra činio, rekao je kardinal Bozanić.
U prigodnoj homiliji biskup Mrzljak podsjetio je na odlomke netom objavljenog Dnevnika župnika Vranekovića u kojem se spominje ponajprije sjemeništarac, a potom bogoslov Matija Stepinac. Vraneković ga spominje kao sudionika u nekim liturgijskim slavljima, ali i u slučajevima kada ga tzv. narodna milicija zaustavlja i ne dopušta ulaz u njegovu župnu crkvu. No, uzalud su bile te represije jer uvijek je postojao drugi put osim onog glavnog. Takvi postupci još više su mladog Matiju Stepinca utvrđivali da ide putem kojim je pošao, prema svećeništvu. “Za mnoge je osam godina boravka bl. Alojzija Stepinca u Krašiću bila dopisna škola, a za mnoge od nas bila je to iskustvena i doživljena škola. Gledali smo pred sobom i susretali se s čovjekom koji je u punini riječi bio svećenik i biskup, pravi pastir”, rekao je biskup Mrzljak te istaknuo kako se uz takvog učitelja i bogoslov Matija pripremao za svoje svećeništvo. Biskup je tako podsjetio i kako je Vraneković 21. kolovoza 1958. zapisao kardinalove riječi upućene bogoslovu Matiji “Žurite se svršiti, jer ja sam na odlasku, da ne prekinemo 100-godišnju tradiciju Stepinca – svećenika. Tu je prvi bio moj stric mons. Matija. Vi nosite njegovo ime, pa ga nastojte slijediti i u životu”. Matija je nastojao slijediti i jednog i drugog, i Matiju i Alojzija. To svoje “krašićko školovanje” pokazao je kasnije u svojem svećeničkom životu i pastoralnom djelovanju, rekao je biskup, te kratko podsjetio na pastoralno djelovanje mons. Stepinca, osobito ističući godine pionirskog rada u Novom Zagrebu. Gradnja grada preko Save prema planovima tadašnjih vlastodržaca trebao je biti grad bez crkava, bez bogoslužnih prostora. Tadašnje vodstvo nadbiskupije na čelu s nadbiskupom Kuharićem traži putove kako ipak biti prisutan u tom dijelu grada koji nastanjuju i vjernici katolici. Odlučeno je: treba kupiti stanove i biti prisutan među ljudima. U odabiru mons. Matije Stepinca presudila je uz ostale razloge “Stepinčeva krašićka škola” i dobro položeni ispiti u toj školi. Novi župnik nastanjuje se u stanu na samom ulazu u jednoj zgradi u Utrini. Župni stan i kapela pokraj u drugom stanu, postaju mjesto susreta mnogih, podsjetio je biskup.
Prije ispraćaja posmrtnih ostataka iz crkve, riječ zahvale uputio je župnik župe sv. Petra Josip Golubić. Podsjetio je na svećenički put mons. Stepinca, koji je bio sve samo ne lagan. Za svećenika je zaređen u Marijinu mjesecu 1962. godine u vrijeme početka rada Drugoga vatikanskog koncila, u vrijeme buđenja, novog poleta i nada u Crkvi. I doista, Koncil će obilježiti njegovo djelovanje. Može se reći da je bio prvi koncilski svećenik u Hrvatskoj ne samo po datumu ređenja, istaknuo je Golubić. I on je istaknuo pastoralno djelovanje mons. Stepinca, poglavito u Novom Zagrebu, gdje je okupljao svećenike svoga dekanata, a uvidio je da se ljudi nekako najbolje zbliže i upoznaju kada su upućeni jedno na drugo. Pokrenuta su stoga i mnoga hodočašća kako u Domovini tako i po svetištima diljem Europe. Osvrćući se pak na godine koje je proveo u župi sv. Petra, Golubić je istaknuo kako je župu duhovno i materijalno oživio. Tu je doživio i stvaranje, rađanje i uskrsavanje voljene Hrvatske. Gotovo da nema osobe iz javnog društvenog i političkog života koja se nije susreta s Matijom i željela čuti njegovo mišljenje. Uvijek svima otvorena srca i otvorenih vrata. Susreti, pomoć tisućama prognanika i izbjeglica, organizacija Caritasa, ulazak u škole, bolnice, starački dom, radio emisije. Shvaćao je da se evanđelje mora naviještati bilo zgodno ili nezgodno. Dakako osim župa na kojima je djelovao, svi znamo koliko mu je značio Krašić, koliko se radovao beatifikaciji kardinala Stepinca, istaknuo je župnik Golubić te podsjetio kako je svoju prvu misu slavio 28. listopada 1962. u Krašiću, gdje je slavio i svoju posljednju misu na Stepinčevo 10. veljače ove godine. Na kraju je još jednom izrekao riječ zahvale za sve dobro što je učinio, kao i za suradnju dugi niz godina.
Uime župnog pastoralnog vijeća župe sv. Petra oproštajni govor izrekao je Marijan Perica, istaknuvši da mons. Stepincu ta župa duguje trajnu zahvalnost kako na posvemašnjoj i stalnoj duhovnoj obnovi i izgradnji, tako i na temeljitoj obnovi crkve i crkvenih zgrada. Istaknuo je da je mons. Stepinac tražio i otvarao sve raspoložive putove evangelizacije, osobito u školama, bolnicama i medijima i da je bio nositelj i animator brojnih događanja crkvenih, duhovnih, kulturnih i sportskih.
Liturgijsko pjevanje predvodili su zborovi Hosana i Kefa pod ravnanjem Marka Štefanca uz orguljsku pratnju Ivana Bosnara.