Požega, (IKA) – Hrvatska katolička udruga medicinskih sestara i tehničara u Požeškoj biskupiji održala je 19. veljače u Dvorani Bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma u Požegi svoju 15. godišnju skupštinu. Predsjednica Mira Ilić pozdravila je na početku sve nazočne među kojima su bili i požeški biskup dr. Antun Škvorčević, duhovni asistent Udruge o. Zvonko Šeremet, župnik župe sv. Terezije Avilske u Požegi Ivica Žuljević te tajnik Goran Lukić. Predsjedica Ilić istaknula je da je bolestan čovjek svijet za sebe u koji je često vrlo teško ući. Da bi ušli u odnos s njime potrebna nam je domišljata i sućutna ljubav, a ne samo pristup po službenoj dužnosti. Potrebno je sebe staviti drugome na raspolaganje. Međutim, to može samo onaj koji raspolaže samim sobom, rekla je predsjednica i pojasnila to odlomkom iz enciklike pape Benedikta XVI. “U nadi spašeni”. Tom prigodom posebno je zahvalila požeškom biskupu za njegovu podršku i doprinos u njihovoj duhovnoj izgradnji.
Biskup Škvorčević istaknuo je da je rijetko koja udruga vjernika u Požeškoj biskupiji tako povezala biskupiju kao Hrvatska udruga medicinskih sestara i tehničara – od Virovitice, preko Pakraca, Lipika i Nove Gradiške, do Požege i Našica. Izrazio je radost što Udruga nije posustala u svom djelovanju nego i u petnaestoj godini postojanja pokazuje primjernu živost. Da bi netko bio medicinski djelatnik nije dovoljna samo stručnost, nego je potrebno da ima i suosjećajnosti za drugoga, odnosno da ima srce. Pristupajući drugome, a posebno bolesniku na taj način, kazao je biskup, najtočnije djelujemo. Dodao je da Udruga postoji upravo zato da bi njegovala baš taj odnos, učeći se od Isusa Krista kako se pristupa čovjeku i bolesniku. Istaknuo je: Gdje god progovara čovječnost i plemenitost, gdje god se njeguju te dimenzije, svijet je humaniji. To znači da članice Udruge doprinose humanizaciji hrvatskog društva – razdiranog protučovječnim silnicama – na njegovoj najosjetljivijoj točki, kazao je biskup. Naglasio je da jednoj, općoj Katoličkoj Crkvi pripadamo kroz život u svojoj mjesnoj Crkvi te dodao da članice Udruge onoliko žive pripadnost općoj Crkvi koliko su svojim služenjem i zalaganjem ukorijenjene u Požešku biskupiju. Potom su voditeljice Ogranaka Udruge iz Virovitice, Pakraca, Lipika, Nove Gradiške i Požege iznijele izvješće o radu o protekloj godini. U drugom dijelu susreta profesor Luka Marijanović iz Đakova održao je duhovnu obnovu na temu “Zašto Bog pripušta patnju”. Slijedilo je euharistijsko slavlje koje je u crkvi Sv. Lovre predvodio biskup Škvorčević. U homiliji biskup je na temelju dnevnih biblijskih čitanja protumačio kako je vjera silno velika duhovna moć po kojoj čovjek nadilazi sebe i pojavnost te se povezuje s Bogom. Istaknuo je kako je molitva stoga jako važna za bolesnike i one koji im služe, jer tako ljudskom stanju nemoći, patnje i smrti pristupaju s više razine nego li su ljudske mogućnosti. Dodao je kako je Isusovo preobraženje na brdu Tabor prije muke i smrti snažno svjedočanstvo da se upravo kroz patnju i smrt događa čovjekova preobrazba i rađanje za konačni život te da to može u nama ostvariti samo ona ljubav koja je na križu bila jača od smrti. Potaknuo je medicinsko osoblje da svojim vjerničkim služenjem bolesnicima približe njihovim patnjama tu Isusovu preobražavajuću ljubav.
Na euharistijskom slavlju kao i na Skupštini pjevao je zbor medicinskih sestara iz požeške Udruge, kojem je biskup na svršetku zahvalio što i na taj način obogaćuju djelovanje Udruge. Susret je završio zajedničkim domjenkom.