Zagreb, (IKA) – U povodu 480. obljetnice prve hrvatske tiskare u Rijeci 16. veljače u maloj dvorani Matice hrvatske u Zagrebu predstavljena je prva edicija iz serije Suveniri hrvatske baštine (1): “Šimun Kožičić Benja i njegova tiskara u Rijeci (1530./1531.)”, u izdanju Erasmus naklade iz Zagreba i Sveučilišne knjižnice Rijeka. Riječ je o razglednicama/čestitkama sa šesnaest motiva iz glagoljskih knjiga. Popratni tekst o Šimunu Kožičiću Benji i njegovoj tiskari dvojezičan je, na hrvatskom i engleskom jeziku.
U predstavljanju su sudjelovali urednici akademkinja Anica Nazor i Zlatko Rebernjak, Senka Tomljanović, ravnateljica Sveučilišne knjižnice Rijeka, i Maja Kolman Maksimiljanović iz Erasmus naklade.
Akademkinja Nazor iscrpno je govorila o tiskaru i nakladniku biskupu modruškom Šimunu Kožičiću Benji i njegovih šest knjiga koje je uspio tiskati u svojoj tiskari na glagoljici na hrvatskom jeziku u nepunih šest mjeseci. To su Psaltir – priručnik, početnica za učenje glagoljice i čitanje molitava; Oficij rimski – molitvenik tipa liber horarum, namijenjen privatnoj pobožnosti; Misal hruacki, najopsežnija i najljepša Kožičićeva knjiga; Knjižice krsta – mali ritual, koji sadrži obred krštenja, blagoslov prstena, pričest bolesnika, bolesničko pomazanje, preporuke duše na smrti, obrede sprovoda djece i sprovoda odraslih; Knjižice od žitija rimskih arhijerejov i cesarov koji sadrži kratke životopise rimskih papa i careva od najstarijih vremena do Kožičićevih suvremenika i ekskurse o Partima i Perzijancima, o propasti Rima, povijesti Muhameda i Turaka; Od bitija redovničkoga knjižice – spis, pismo (spisanije), svojevrsna poslanica, što ju je biskup Kožičić poslao svojemu vikaru i plovanima (župnicima) u Vinodolu, koji je bio u sustavu Kožičićeve (Modruške) biskupije i tada slobodan njezin dio.
Šimun Kožičić Benja, biskup, govornik, osnivač tiskare u Rijeci, te priređivač i izdavač knjiga rođen je u Zadru oko godine 1460. Potomak je jedne od najstarijih i najuglednijih plemićkih obitelji u Zadru. U obitelji se njegovala glagoljska tradicija i humanistička kultura pa se Šimun zarana mogao susresti s glagoljicom i obrazovati u humanističkom duhu. U Zadru se školovao i zaredio za svećenika. Godine 1502. postao je kanonikom i upraviteljem crkve Sv. Ivana izvan luke Zadra, a potom i arhiprezbiterom na Pagu. Za modruškog biskupa izabran je 7. studenoga 1509. U Rim je odlazio više puta i u Rimskoj kuriji uživao ugled. Po želji kardinala Vigerija sređivao je njegovu osobnu knjižnicu. Čak mu je tiskao knjigu Controversia de excellentia instrumentorvm Dominicae passionis i napisao joj predgovor. Kao Simon Modrusiensis Kožičić bio je nazočan na 5. lateranskom koncilu (1512. – 1517.) i održao dva govora. Prvi 27. travnja 1513., a drugi 5. studenoga 1516. godine. Govorio je o nevoljama svoje domovine koje joj nanose Turci. Stalno nadiru na Modrušku biskupiju, odakle su Tuci odveli u ropstvo više od dvije tisuće kršćana. Otvoreno je rekao da bi “na svoje oči Turke gledali u Italiji” da nije ratobornih Dalmatinaca. Kožičić moli papu Lava X. za brzu konkretnu pomoć – vojnu i materijalnu- za borbu protiv Turaka i otkup zarobljenika. Nakon što su Turci opljačkali i popalili dio Modruške biskupije, zauzeli Modruš i zapalili biskupsku palaču, Kožičić je napustio Modruš, povukao se u Novi Vinodolski, a godine 1529. zbog nesigurnosti koja je i tu vladala preselio u Rijeku. Njegove su knjige štampane u njegovoj kući, kako sam kaže “v Rici v hižah prebivanja častnoga gospodina Šimuna biskupa modruškoga”. Sada se više ne zna točno gdje je bila ta kuća.
U Veneciji, tadašnjem europskom centru tiskarstva, kupio je i doveo tiskaru u Rijeku i sa sobom doveo dvojicu pomoćnika. Od 1530. do polovice 1531. tiskao je šest knjiga. Iz Rijeke se 1532. vratio u rodni Zadar i ondje u ožujku 1536. umro. Pokopan je u obiteljskoj grobnici u franjevačkom samostanu sv. Jeronima u Ugljanu na istoimenom otoku. Nakon predavanja prikazan je i film “Šimun Kožičić Benja” scenarista i redatelja Bernadina Modrića i stručne suradnice akademkinje Anice Nazor, u produkciji Istra filma.