Split, (IKA) – Šestoga dana Tjedna braka, koji se održava u samostanu Sv. Frane na Obali u Splitu, u petak 11. veljače, predavanje “Posljedice anarholiberalizma na brak i obitelj” održao je konventualac mr. fra Žarko Relota. Govorio je o posljedicama koje pojedini fenomeni imaju na brak i na obitelj, odnosno na neke pojave koje dovode danas u krizu brak i obitelj. No, na početku je istaknuo kako je obitelj u krizi otkada postoji, odnosno od onoga trenutka kad su se Adam i Eva odvojili od Božjega projekta i krenuli svojim vlastitim putem želeći vršiti svoju, a ne volju Božju, pa do današnjega dana. Obitelj je bila u krizi i onda kad su braća digla ruku jedan na drugoga i kad je Abraham otjerao Hagaru od sebe nakon što mu je poslužila; kad David gleda u susjedovo dvorište i kad Salomonu nije dovoljno ni nekoliko stotina žena da zadovolji sve njegove potrebe; obitelj je u krizi i u Isusovo vrijeme, tako Isus Samarijanki govori “pet si muževa imala, a i ovaj s kojim sada živiš nije ti muž”.
“Stara latinska izreka kaže ‘sublata causa tollitur effectus’, odnosno uklonivši uzroke uklanjamo i posljedice. To vrijedi i za negativne posljedice na brak i obitelj. Međutim, s obzirom da se dugo nismo bavili uzrocima krize braka i obitelji sada moramo govoriti o posljedicama”, istaknuo je mr. Relota. U tom je svjetlu govorio o postavkama anarholiberalizma koje su utjecale na evanđeoski nauk o braku i obitelji jer su dovele do sljedećih pojava u društvu: pretjeranog individualizma; (ne)kulture relativizma; nedostatka odgovornosti ili barem bojazan od odgovornosti, unatoč favoriziranju osobne slobode pojedinca i njegove samokontrole; manjka želje za sklapanjem braka osobito zato što se o braku i o obitelji većinom samo negativno govori; gesla “non serviam” – nema ugađanja drugome; uvjerenja da ne može tako stara, staromodna, konzervativna i nadiđena institucija kao što je Crkva, u današnjem progresivnom društvu s liberalnim opredjeljenjima, određivati nekome kakav brak treba imati, s kim će ga sklopiti, koliko će taj brak trajati; znanstvenog modernizma u kojem je seksualnost tehnički odvojena od prokreacije i prokreacija je tehnički odvojena od seksualnosti; dostignuća u kojem ljudsko biće koje se rađa ne mora više imati biološki istog oca i majku; mita o samoostvarenju “sic et simpliciter” (ostvari svoje želje, inače nećeš biti sretan); potomstva kao proizvoda tehnoloških instituta; artificijelne kontracepcije, izravne sterilizacije, autoerotizma, predbračnih odnosa. Iz takvih stavova, istaknuo je mr. Relota, nastala su brojna anarholiberalna pitanja usmjerena Crkvi kao što su: Zašto se Crkva miješa u pravo žene na pobačaj? Otkuda joj pravo da određuje dokle će trajati bračna ljubav i kad će je isti prekinuti? Kako može diktirati nekome prema komu će usmjeriti svoje osjećaje: prema osobi istoga ili suprotnoga spola? Zašto želi ograničiti mogućnosti znanosti glede eksperimentiranja na zametcima? Otkuda joj pravo da sprječava supružnike bez djece da do njih dođu surogat majkom, umjetnom oplodnjom?

Nudeći potrebne i moguće odgovore Crkve, predavač je istaknuo da Crkva ne smije šutjeti i da treba govoriti proročkim glasom. “Ona mora biti svjesna da živimo u modernom, sekularnom, laičkom, anarholiberalnom društvu i da to društvo svoj modernizam definira upravo preko društva koje razlikuje pravo i moral. Modernom je društvu, koje je zadojeno anarholiberalizmom, stalo da pokaže kako svatko ima pravo na svoje vlastite odabire neovisno o tome bilo to moralno ili ne; moderno društvo, koje se hvali svojim anarholiberalizmom, daje znanosti pravo da čini što je god čovjeku moguće, neovisno o tome jesu li znanstvena eksperimentiranja moralna ili ne; moderno društvo, u čijim je temeljima anarholiberalizam, želi svoju modernost potvrditi lažnim humanizmom, a sve na štetu morala; moderno društvo sa svojom ideologijom anarholiberalizma želi isključiti katolički nauk iz javnosti te zanijekati i izbrisati katoličku vjeru iz društvenoga konteksta”, upozorio je mr. Relota te dodao: “Budući da je Crkvi stalo do postojanja čovječanstva ona zbog toga i ustraje na vrednoti braka i obitelji i pokušava tu vrednotu prikazati kao spasonosnu za budućnost čovjeka i svijeta. Ona je uvjerena u svoje poslanje i ne može apstrahirati od pologa vjere koji joj je Krist ostavio. Ne može se prilagođavati ili dodvoravati svijetu ili čovjeku. Osobito ne onda kad primijeti da modernizmi prijete čovjekovoj opstojnosti i da sekularna država – zbog svoje tobožnje širine ili potrebe ugađanja svima – vodi svijet autodestrukciji”. Cilj je, zaključio je mr. Relota, izbjeći negativne posljedice anarholiberalizma. Ako već ne u čitavom društvu onda barem među vjernicima kod kojih se primjećuje veliki raskol između “liturgijske nedjeljne Crkve na jednoj i nereligiozne svakodnevice na drugoj strani”.