Dubrovnik, (IKA) – Pontifikalno euharistijsko slavlje na svetkovinu dubrovačkog zaštitnika sv. Vlaha predvodio je 3. veljače ispred dubrovačke katedrale splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić. Apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije zadarski nadbiskup Želimir Puljić na početku mise pozdravio je okupljene biskupe, svećenike, redovnike, redovnice, predstavnike vlasti i sav puk Božji, čestitajući im sv. Vlaha koji je svima blizak i drag i želeći im da ih svetac zakrili svojom moćnom zaštitom. Uzvraćajući čestitke i pozdrave predvoditelj slavlja nadbiskup Barišić pozdravio je i odsutnog don Matu Uzinića, novoimenovanog dubrovačkog biskupa, Božji dar uz Festu sv. Vlaha Gradu, dar splitske Crkve dubrovačkoj Crkvi.
U homiliji je nadbiskup Barišić kazao kako je svako vrijeme pa i naše “obilježeno izazovima i poteškoćama: osobnim, obiteljskim i društvenim”, pa potrebni savjeta i pomoći “dolazimo i obraćamo se ne mudracu, već svecu, ne prolaznom upravitelju, već sv. Vlahu – trajnom zaštitniku grada Dubrovnika”. Govoreći o izboru između čovjeka i sredstava, nadbiskup je istaknuo kako je čovjek važniji od sredstava što su Dubrovčani ispravno vrednovali. “Nema čovjeka bez poštenja i pravde. Nema čovjeka bez slobode. Ni birati se ne može bez slobode. Koga je Dubrovnik birao i čiji je savjet slijedio, svjedoči nam i uzvišena himna koju Grad posveti i ispjeva slobodi: “O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kom’ sva blaga višnji nam Bog je d’o. (…) Sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti”. Zato nitko tako nije bio osjetljiv na slobodu i na dostojanstvo hrvatskih branitelja 1991. godine kao grad Dubrovnik. Nije čudno da je Dubrovnik pobratim gradu Vukovaru”.
Sloboda podrazumijeva ne slobodu teritorija i granica, tj. čvrstih zidina grada, već i slobodu duha i života unutar grada, kazao je propovjednik. “Što nam se to danas događa, braćo i sestre, pitamo se s našim braniteljima i zabrinutim građanima? Uz tolike žrtve došli smo do slobode, a jesmo li je radosno i odgovorno prihvatili? Nismo li pogrešno izabrali? Izabrali sredstva, a ne čovjeka? Nismo li sudionici aktivnog tržišta, gdje se trguje slobodom, uvjerenjem, poštenjem za sredstva i karijeru? Nije li u mentalitetu konzumizma i profita zasmetala i neradna nedjelja, koja oduvijek stoji na strani čovjeka i njegove slobode? Nije li za mnoge pitanje neradne nedjelje, dana okusa i mirisa čovjekove slobode, postalo prošlost”, zapitao se nadbiskup, ustvrdivši kako je tu čovjek prodan za sredstva.
Istaknuvši opasnost da se u materijalnoj nestašici živi iznad ekonomskih mogućnosti, a ispod vlastitog čovještva propovjednik je rekao: “Da, sredstva su potrebna, ali čovjek je važniji od sredstava. I sredstava ima dovoljno. Ali kad izaberemo sredstva bez čovjeka, gubimo u sebi ne samo čovjeka, već i naš bližnji ostaje bez sredstava za život. Sama sredstva ne usrećuju. Dobar nam savjet daje narodna mudrost: novcem se može kupiti kuću, ali ne i dom; krevet, ali ne i san; sat, ali ne i vrijeme; knjigu, ali ne i mudrost; može se kupiti radno mjesto, ali ne i poštenje; može se kupiti užitak, ali ne i ljubav. Ipak, neke stvarnosti nisu stvari. Ne može se kupiti ni za kakav novac prijateljstvo, ljubav i sloboda. Nažalost, mogu se prodati. Kad se sredstva stave ispred osobe i kad smo egoistično zarobljeni materijalnim, onda gubimo ono bitno za život u slobodi, a to je povjerenje. Povjerenje je temelj suživota ne samo braka i obitelji, nego poslovnog i društvenog života. Bez povjerenja nema ni slobode ni nade. Kad se živi u strahu i nepovjerenju svugdje se vidi zavjera i ugroženost, uvlači se sebičnost i zatvorenost te nebriga i ravnodušnost za opće dobro”.
Nadbiskup Barišić spomenuo je povijesno svjedočanstvo o tome da su Dubrovčani izgrađivali svoj grad u zajedništvu i osjetljivosti za opće dobro, navodeći tekst uklesan u kamen: Obliti privatorum, publica curate! Zaboravite privatno, brinite se za opće dobro! Komentirajući natpis, nadbiskup se zapitao koliko je današnjem čovjeku “zbog egoizma i pohlepe, zbog sljepoće i zarobljenosti” uopće razumljiv taj savjet. “Savjet je povezan s našom savješću i unutarnjom slobodom. Zato će za slobodna i savjesna čovjeka ponekad i fotelja i klupa i katedra biti svojevrstan križ, koji će radije prihvatiti, nego iskoristiti položaj za svoje interese, pribijajući druge na križ. Međutim, uvijek je dobitak biti slobodan, pošten, odgovoran i savjestan čovjek gubeći ulogu, nego sačuvati ulogu i naslov, a izgubiti u sebi čovjeka”, upozorio je propovjednik.
Nadbiskup je u propovijedi dotaknuo i problem “vječne mladosti” koji otežava mladeži normalan prijelaz i put odrastanja kao i problem “mladih odraslih” koji nisu ostvarili izbor – afektivni i obiteljski. Govoreći o problemu ljudske slobode, nadbiskup Barišić rekao je da je sloboda duboka čežnja usađena u ljudsko srce te da je čovjek slika Božja i ne može bez slobode. “Za slobodu je potrebno rasti i odgajati, pa i žrtvovati se da bismo je imali. O tome nam svjedoče i naši branitelji”, istaknuo je. “Ako zaniječemo dar slobode, vrijeđamo darovatelja i ugrožavamo bližnjega. Sloboda nas osposobljava za ono najuzvišenije, a to je ljubav. Ljubav i sloboda međusobno su najdublje povezani. Nažalost, čovjek nije uvijek spreman uskladiti sa slobodom sebe, svoju savjest, svoj odnos i ponašanje prema drugima. Ne izabire čovjeka, ne djeluje u duhu slobode, već pod izlikom da svi tako čine slijedi razne oblike zarobljenosti. Pod vanjskim utjecajima prihvaća nametnute i lažne vrednote, a zapostavlja unutarnju, duhovnu zrelost i osobnu odgovornost. Zvuči paradoksalno da smo više bili slobodni u vrijeme agresije, kad smo u logici i dinamici slobode uz rizik, neizvjesnost i žrtve, opredijelili se, branili i borili za slobodu. Kao da je tada bilo više čežnje i zauzetosti za slobodom, nego danas kada je porasla pohlepa i apetit za sredstvima. Nije li nam sloboda postala udovicom?” primijetio je nadbiskup.
Nadbiskup Barišić govorio je i o ugroženosti vjerskih sloboda posebice ugroženosti kršćana u nekim dijelovima svijeta. Napomenuo je i kako mediji o tim progonima kršćana skoro šute, te poželio da, doprinoseći razvoju slobode, “naši mediji budu u službi istine, a manje skloni senzacionalizmu i generaliziranju”. Propovijed na svetkovinu zaštitnika Dubrovnika splitsko-makarski nadbiskup zaključio je savjetom “mudraca i sveca zaštitnika grada Dubrovnika, svetoga Vlaha: bolje čovjek bez sredstava nego sredstva bez čovjeka! Jer samo s čovjekom imat ćemo obilje sredstava za život”.
Na 1039. festu sv. Vlaha uz žitelje Dubrovačke biskupije došli su i hodočasnici iz drugih hrvatskih krajeva: Pakoštana, Šibenika, Zagreba, Kistanja, Ploča, Imotskog, Mostara, Međugorja, Skopljanske Gračanice, Vitine, Jara. Uz prinos darova katedralni župnik dr. don Stanko Lasić predstavio je posebnosti darivatelja istaknuvši Stanu Mustapić koja je u svojoj 102 godini donijela dar na oltar.
Liturgijsko pjevanje predvodili su katedralni zborovi i zbor sv. Križa iz Gruža pod vodstvom Margit Cetinić i Jelene Mikulandre.
Veličanstvena procesija s razvijenim barjacima nakon mise krenula je Ulicom od puča, pored velike Onofrijeve fontane te preko Straduna, kroz crkvu Sv. Vlaha natrag do katedrale. U procesiji su, uz nadbiskupa Puljića i nadbiskupa Barišića, predvoditelja slavlja, sudjelovali biskupi koji su sudjelovali na festi: šibenski Ante Ivas, hvarsko-bračko-viški Slobodan Štambuk, kotorski Ilija Janjić, požeški Antun Škvorčević, vojni Juraj Jezerinac, izaslanici drugih biskupa, provincijali Jozo Sopta i Vinko Mamić te sedamdesetak svećenika.
Ovogodišnja proslava sv. Vlaha održava se i kao spomen na sedamdesetu obljetnicu kako je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac 1941. godine propovijedao i predvodio misu na sv. Vlaha u Gradu. Blaženi Stepinac, sudjelujući u procesiji, nosio je moći sv. Vlaha, a danas se u toj istoj procesiji nose i njegove moći.