Vatikan, (IKA) – Današnjom općom audijencijom papa Benedikt XVI. započeo je novi niz razmišljanja o crkvenim naučiteljima. Započeo je sa sv. Terezijom Avilskom, koja, kao je rekao Papa, predstavlja jedan od vrhunaca kršćanske duhovnosti svih vremena. Premda je živjela i djelovala u 16. stoljeću, njezin nauk nas potiče da u dubini srca osjetimo žeđ za Bogom, da ga stvarno želimo i tražimo.
Sveti Otac već je na početku istaknuo kako biti Božji svjedoci u našem društvu, koje je često bez duhovnih vrednota, i svakodnevno posvećivati određeno vrijeme molitvi na putu prema Bogu i tražiti njegovo prijateljstvo nije gubljenje vremena. To je vrijeme u kojem nam se otvara put stvarnog života, ljubavi prema Bogu, crkvi i karitativnoj djelatnosti prema našoj braći. Sveta Terezija Avilska predstavlja vrhunac kršćanske duhovnosti svih vremena. Njezina je duhovnost duboka i razgovijetna, jer postavlja evanđeoske kreposti kao temelj kršćanskog i ljudskog života, a u prvom redu odricanje od materijalnih dobara odnosno evanđeosko siromaštvo. Nije izostavila ni ljubav prema drugima kao bitni temelj zajedničkog i društvenog života te poniznost kao ljubav prema istini, odlučnost kao plod kršćanske odvažnosti i teologalnu nadu, koju opisuje kao živu vodu. Nije propustila ni općeljudske vrline kao što su iskrenost, ljubaznost, poniznost, veselje i kultura. Terezija predlaže u dubokoj suglasnosti s velikim biblijskim figurama i živo slušanje Božje Riječi. Brzo je shvatila da su ovozemaljske stvari prolazne. Jedino Bog ostaje zauvijek te s 20 godina ulazi u samostan karmelićanki u Avili, gdje je najprije teško oboljela, a potom ostala i bez blizine oca, koji je umro, i braće, koja su odselila u Ameriku. Slučajni prolazak kipa “vrlo izranjenog Krista” preobrazilo je njezin život. Usporedo s duhovnim sazrijevanjem, svetica je počela konkretno razvijati ideal reforme Karmelićanskog reda te uz podršku mjesnog biskupa osniva obnovljenu karmelićansku zajednicu. Presudan je bio njezin susret sa svetim Ivanom od Križa s kojim osniva samostan bosonogih karmelićana. Brzo dobiva iz Rima i priznanje tih obnovljenih karmelićanskih samostana. Svoj je život provela u Španjolskoj, ali ga je posvetila cijeloj Crkvi. Blaženom ju je proglasio papa Pavao V. 1614. a svetom 1622. Grgur XV., naučiteljicom Crkve ju je proglasio sluga Božji Pavao VI. 1970. godine. Premda nije imala akademske naobrazbe, znala se služiti teološkim i literarnim djelima kao i onim duhovnim. Kao pisac uvijek je iznosila stvarne osobne događaje ili iskustva drugih, primijetio je papa Ratzinger, navevši neka najvažnijia djela svete Terezije Avilske, počevši od njezine autobiografije, koju je nazvala “Knjigom Gospodinova milosrđa”.