Biskupi zaduženi za medije unutar europskih biskupskih konferencija te njihovi stručnjaci kao i svi aktivni članovi u jezičnim skupinama Odbora europskih biskupskih konferencija za medije (Comité episcopal europeen pour le medias – CEEM), sudjelovali su na skupu posvećenom temi “Priopćavati vjeru u europskoj medijskoj kulturi”, koji je od 19. do 22. rujna održan u centru “La Baume” u francuskom gradu Aix-en-Provence. Hrvatsku biskupsku konferenciju zastupao je predsjednik Odbora za sredstva društvene komunikacije riječki nadbiskup Ivan Devčić te član toga odbora don Mirko Mihalj.
Pozdravljajući sudionike, predsjednik CEEM-a, biskup Portsmoutha u Velikoj Britaniji Crispian Hollis istaknuo je da vjernici trebaju istraživati nove mogućnosti i služiti se svim suvremenim sredstvima kako bi govorili jezikom i načinom razumljivim duhu svog vremena. Nakon pozdrava generalnog vikara Roberta Aligera u ime nadbiskupa Aixa i Arlesa Claude Feidta, uvodno predavanje “Sociološki pogled o utjecaju medija na europsku kulturu i društvo, posebno pod vidom prenošenja vjere” održao je prof. dr. Miklos Tomka iz Budimpešte. Napomenuvši da živimo u vremenu koje nudi neslućene mogućnosti, s obzirom na svjetonazor, istaknuo je kako je na kršćanskim medijima velika zadaća da kršćansku stvarnost ugrade u suvremenu kulturu.
Dr. Jim McDonnell iz Londona predstavio je “SIGNIS-Europa”, udruženje koje od protekle godine okuplja katoličke djelatnike na filmu, radiju, televiziji, videu i Internetu.

Veliko zanimanje izazvalo je izlaganje nadbiskupa Malines-Bruxellesa kardinala Godfrieda Daneelsa, koji je ustvrdio da su se u europskoj kulturi dogodile duboke promjene. Za nekoliko godina gotovo da ni neće biti većih razlika između europskih zemalja, jer će sve imati iste probleme zahvaljujući ubrzanoj sekularizaciji i “divljoj” duhovnosti na ogromnom tržištu koje se stalno povećava. Kultura je postala istoznačnica za medije, koji su postali četvrta svjetska sila, koja nije dužna nikome polagati račune, jer ne priznaje ni jedan autoritet iznad sebe, i koja na sve utječe i sve određuje. Mediji ne samo što bilježe događaje, nego ujedno i stvaraju duhovno ozračje. I novinari koji su zaduženi za vjersko područje nemaju vjerskog znanja, ne poznaju religioznu terminologiju ni sintaksu. Zanimanje medija usredotočeno je samo na ono što se dogodilo u jednom danu. Kažu da je Crkva šutljiva, da nije dovoljno glasna i da su se biskupi povukli, dok društvo traži da se Crkva očituje o nekim pitanjima. No, mediji od svega pokušavaju napraviti predstavu, događaj. Zanima ih crno-bijela stvarnost, npr. o eutanaziji, izbjeglicama, Romima. To je nezahvalna uloga, jer je uvijek protiv struje. Ali, najgore bi bilo kad više ne bismo govorili, i kad nas se više ništa ne bi pitalo. Kao što bi rekao njujorški kardinal O’Connor: “Uvijek sam gubitnik, ali nemam drugog izbora!”. Pokušavajući objasniti medijsku stvarnost, kardinal Daneels je istaknuo da su za nju udarni događaji, a ne ideje, i to redovito konfliktni događaji, koji privlače najveću pažnju. Stoga se mediji ne zanimaju za Crkvu i za naše ideje, jer je ona za mir i sporazum, a protiv sukoba. Naše ideje, nadalje, traže vremena da se iznesu, dok mediji insistiraju na kratkoći. Biskupe je upozorio da nikad ne bi smjeli propovijedati u televizijskim emisijama, osim u vlastitim emisijama. Čim počnu propovijedati, ljudi odmah okreću program.
Kao daljnju karakteristiku medija, kardinal Daneels naveo je da oni traže mišljenje bez velika razmišljanja, istog trena, za što je potrebno dobro poznavanje mnogih područja, uz prihvaćanje rizika i da pogriješimo. Mediji, nadalje, nameću personalizaciju – tj. promiču osobu koja predstavlja ustanovu. Važno je da ta osoba bude vjerodostojna, jasna i s vlastitim stavom. Ukoliko osoba koja predstavlja ustanovu nije uvjerljiva, otvorena i iskrena ustanova je na veliku gubitku. Što se tiče vlastitih medija, kardinal Daneels je istaknuo da to iziskuje ogromna sredstva koja Crkva nema, kao što nema ni osposobljene profesionalce, ni stručnjake. Potrebno je učiti kako se valja služiti medijima, posebno radijem i televizijom. Uvijek treba reći istinu i nije razborito zanijekati ono što će se svejedno saznati za desetak dana.

Glavni urednik programa “Etika i religija” na BBC-u Alan Bookbinder prikazao je kako njegova kuća predstavlja religiju i vjerske emisije u službi gledateljstva. Pariški nadbiskup kardinal Jean-Marie Lustiger u svom je izlaganju obradio izazov za Crkvu u audiovizualnim medijima. Pošao je od činjenice da, zahvaljujući medijima, svi počinju misliti na isti način, osim ponekih znanstvenika koji su uspjeli sačuvati duh kritičnosti. Ta “tanka” elita trebala bi opskrbljivati medije “gorivom”. Iznio je podatak da mnogi učenici godišnje provedu pred televizorom 300 do 400 sati, dok je za katehizaciju predviđeno 30 sati. Televizija i Internet na sve načine nastoje pridobiti što više gledatelja, jer se zanimanje izraženo vremenom računa novcem. Zbog toga podilaze željama, privlačeći gledatelje pornografskim sadržajima. Promiče se i nasilje. Istinski odgoj je sasvim suprotan onom što nude mediji, jer nastoji pobuditi kritični duh, koji mediji otupljuju. Mediji sada stvaraju novu kulturu. Stoga je glavno pitanje kako otvoriti vrata u medijima za prave vrijednosti. Nova mediasfera koja se stvara temelji se na zaboravu. Premda svi traže prigodu da se narugaju Crkvi, ipak valja znati govoriti drukčije, nego što se očekuje. Večernji tv-dnevnik, to je kao velika misa koja okuplja najveći broj sudionika i treba kad je god moguće u njemu biti prisutan i tada prenijeti poruku Isusa Krista, iznijeti crkvene stavove. To učvršćuje vjernike u vjeri, da znaju da katolici postoje. Istaknuo je zatim da bi zemlje u kojima su katolici većina pučanstva, trebale imati svoje televizijske programe, jer to daje sigurnost vjernicima u njihovoj vjeri.
Sudionicima skupa obratio se i predsjednik Papinskog vijeća za medije nadbiskup John P. Foley, istaknuvši važnost tih susreta na europskoj razini, koji vode računa o sveopćem poslanju Crkve, te su uvijek uključivali i vjernike iz Istočne Europe, premda zbog političkih razloga nisu mogli prijašnjih godina na njima sudjelovati.

Na završetku su izneseni prijedlozi i zaključci svih jezičnih skupina. Odlučeno je da njemačka govorna skupina svoj godišnji susret održi u Lovranu od 5. do 8. rujna 2003. g. U zaključnoj riječi mons. Peter Henrici, biskup iz Züricha, upozorio je da mediji više nisu shvaćeni kao prenositelji evanđeoske poruke, te da je potrebno poosobljenje vjere u medijskom svijetu. Važno je Crkva bude prisutna u javnim medijima te da ima svoje vlastite medije da uvijek može izreći svoj stav. Posebno bi trebalo uočiti snagu Interneta za navještaj vjere. Na kraju je biskup Hollis zahvalio svima na sudjelovanju, izrazivši nadu da će europski biskupi otkriti važnost medija i pružiti potporu i pomoć svima koji rade u medijima, naviještajući evanđelje. (ika-mm/sa)