Slatina, (IKA) – U župnoj crkvi sv. Josipa u Slatini, rodnom gradu Milana Balenovića, kanonika Prvostolnog kaptola zagrebačkog, na drugu godišnjicu njegove smrti, u nedjelju 30. siječnja održan je molitveni spomen. Središnje župno euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević zajedno sa župnikom Vladom Škrinjarićem i tajnikom Goranom Lukićem. Biskup je u pozdravnoj riječi rekao da smo svjedoci kako se u Hrvatskoj javnosti na veliko oglašavaju ljudi koji su počinili neko zlo, da se prepuštaju zaboravu dobrotvori i velikani te stvara jednostran i neistinit dojam o našoj stvarnosti. Spomenuo je da nam je dužnost sjećati se i poštivati svoje značajne ljude i za njih Bogu zahvaljivati. Istaknuo je da to želimo učiniti danas i u Slatini te se podsjetiti na njihova sugrađanina Milana Balenovića prigodom druge obljetnice njegove smrti, iskazati mu poštovanje i zahvalnost za dobro koje je činio, čiji je trag vidljiv i u njihovoj župnoj crkvi, u Voćinu i drugdje. U homiliji biskup je govorio o jednostavnim, malim i siromašnim ljudima s kojima Bog računa i po kojima može ostvarivati svoje djelo. Tumačeći Isusova blaženstva rekao je da su siromasi duhom oni koji – svjesni ograničenosti svojih ljudskih mogućnosti – sve očekuju od Boga i igraju na njegovu kartu, da je Isus bio upravo takav siromah po kojem je Otac ostvario puninu života, pobjedu smrti za svakog čovjeka. Dodao je da je to više i drugačije od socijalnog siromaštva, da je siromaštvo duhom utemeljeno na nevezanosti na materijalna dobra, oko kojih se valja truditi jer je i njih stvorio Bog, ali tako da ih ne prisvajamo sebično za sebe, nego druge obogaćujemo. Rekao je da je kanonik Milan Balenović imao gospodarske sposobnosti koje je primjenjivao u svom djelovanju, ali da je postao poznat po velikodušnosti kojom je pomagao potrebnima, vjerujući da će u Bogu naći puninu života.
Na kraju biskup je vjernicima zahvalio što sudjelovanjem na nedjeljnoj misi, slušanjem Božje riječi i primanjem svetog pričesnog otajstva bistre svoj pogled duha i uma, izoštravaju kritičku sposobnost rasuđivanja svakodnevnih događaja, te gledaju, osjećaju i djeluju s Bogom i tako omogućuju da po njima grad Slatina i središnji dio Hrvatske budu blaženi i blagoslovljeni.