Zagreb, (IKA) – U grkokatoličkoj konkatedrali Sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu održana je 25. siječnja posljednja postaja molitvenog hoda za jedinstvo kršćana u Zagrebačkoj nadbiskupiji.
Molitvu je predvodio arhimandrit Zvonimir Kurečić, a sudjelovali su križevački vladika Nikola Kekić, predsjednik Povjerenstva za ekumenizam i dijalog Zagrebačke nadbiskupije mons. Zvonimir Sekelj i kanonik Lovro Cindori, protojerej Kirko Velinski uime Makedonske pravoslavne Crkve, uime Bugarske pravoslavne Crkve o. Emil Cenov Angelov, predstavnik Saveza baptističkih Crkava u RH glavni tajnik Željko Mraz, pastor Branimir Bučanović iz Kršćanske reformirane Crkve, pastor Evanđeoske pentekostne Crkve Danijel Berković, đakon Saša Sabol uime Evangeličke Crkve te đakon Mario Čengić iz Hrvatske starokatoličke Crkve.
Molitvi su nazočili i preč. Zlatko Koren, rektor hrvatskog nacionalnog svetišta u Mariji Bistrici i župnik Vlado Bogdan iz samoborske župe sv. Anastazije.
Prigodno razmišljanje održao je tajnik Vijeća HBK za ekumenizam i međureligijski dijalog dr. Jure Zečević. Istaknuo je kako mjesto i obred Istočne Crkve, prema kojem je održana ta posljednja molitva, svjedoči o postojanju želje za jedinstvom među kršćanima, tj. kako i različitost obreda ne mora biti zaprekom jedinstvu vjere. Prvi kršćani, oni koje obične uzimamo sebi za uzor kao istinske Kristove karakterizirala je postojanost u nauku apostolskom. Dakle, ne u svojem vlastitom nauku, nego u nauku apostolskom. Je li moj narod, je li moj govor o vjeri svjedočki bilo na kojoj razini crkvenosti kojoj pripadam, bilo laičkoj ili u obliku služenja Crkvi, je li moj govor o vjeri svjedočenje apostolskog nauka ili nekog mojeg nauka, pitanje je koje je dr. Zečević postavio svima.
Nadalje, podsjetio je kako je prva zajednica bila postojana u zajedništvu, a ne svatko u svome kutu. Bila je postojala i u lomljenu kruha, dijeljenju kruha, u pretvaranju sebe i svoga rada u hranu za braću i sestre. Dakle, ne u lomljenju napuklih trski, ne u lomljenju dostojanstva onoga pored sebe, ne u ratovanju i kraljevanju, upozorio je, te istaknuo i četvrtu karakteristiku, tj. postojanost u molitvi, a ne u samohvalama, ne u optuživanju i ogovaranju bližnjega. Isus ne priznaje bogoljublje, bez čovjekoljublja, i onaj pored nas je kriterij po kojemu ćemo biti jednoga dana suđeni, upozorio je dr. Zečević. Na kraju je poželio da Gospodin Isus Krist sve obdari obraćenjem kakvo je bilo Pavlovo, neka nas oslobodi od sebičnih osobina i obdari svojim sebedarnim osobinama.
U tijeku molitvenog susreta, okupljenima se obratio i biskup Kekić. Istaknuo je potrebu i važnost molitve te je svima zahvalio na odazivu na molitvu nadahnutu Duhom Svetim, jer upravo Duh Sveti poziva na jedinstvo. Gdje god je zajedništvo među vjernicima, zajedništvo u obitelji tamo je i ljubav, jer upravo ljubav ljude drži zajedno, a ljubav je Bog koji nas treba voditi u životu. Kada ustajemo i stavljamo znak križa, znamo da stavljamo znak ljubavi na sebe, bez obzira kojoj naciji ili vjeri pripadamo, poručio je vladika. Znakovitim je istaknuo završetak molitvenog hoda upravo u toj crkvi, koja ima dugu tradiciju molitve za jedinstvo kršćana te se u njoj svakoga prvog četvrtka u mjesecu u 18 sati moli za jedinstvo kršćana, što je zasigurno jedini primjer u svijetu. Okupljenim vjernicima svoje su poruke uputili i predstavnici ostalih kršćanskih Crkava, a na kraju je sve blagoslovio vladika Kekić. Molitvu je pjevanjem animirao Ćirilo-metodov kor u mješovitom sastavu.