Zagreb, (IKA) – Može li se svećenikovo djelovanje rastaviti od njegova svagdanjega života? Što je svećenikova prvenstvena obveza? Vodi li ga njegovo pastoralno djelovanje k svetosti? – Neka su od pitanja nad kojima promišlja svećenik i teolog dr. Milan Špehar u najnovijoj knjizi “Ne/korisni sluge – Svećenička duhovnost u duhu Isusovih riječi”, koju je objavio Glas Koncila. Na jedinstven način on premišlja temu svećeničke duhovnosti, utemeljivši svoja promišljanja u dokumentima crkvenoga učiteljstva, mislima suvremenih teologa i u vlastitu dugogodišnjem svećeničko-pastirskom služenju. Traži i progovara o prioritetima svećeničkoga života i djelovanja s obzirom na temeljno načelo “caritas pastoralis – pastirska ljubav” u koju uvire i iz koje izvire cjelokupna svećenikova služba i život. To načelo daje svezu svećeničkog savršenstva jer se po njezinu izvršavanju, u njegovu životu i djelovanju uspostavlja jedinstvo – s Bogom i s čovjekom. “Ta pastoralna ljubav proistječe najviše iz euharistijske žrtve koje je stoga središte i korijen čitavoga prezbiterova života”, piše u predgovoru knjige o. Bonaventura Duda, radi čega autor posebno razmišljanje razvija o slavljenju euharistije. Slijede druge važne teme svećeničke duhovnosti: o slušanju i proučavanju riječi Božje, potrebi permanentnog obrazovanja svećenika s posebnim naglaskom na duhovnom obrazovanju svećeničkih kandidata, iskustvu vjere, karitativnom djelovanju, misijskom i ekumenskom poslanju, evanđeoskim savjetima te o molitvi i meditaciji u svakodnevnom životu kao zlatnom pravilu.
Kao dodatak u knjizi je objavljeno pismo pape Benedikta XVI. sjemeništarcima i bogoslovima: “Svećenik – Božji čovjek”.