Vatikan, (IKA) – Socijalna zauzetost je za kršćane obvezna, istaknuo je papa Benedikt XVI. tijekom današnje opće audijencije, koju je posvetio Molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana. Prema njegovu mišljenju, žalost zbog podjele kršćana dolazi još više do izražaja tijekom molitvene osmine, koje kršćanske Crkve obilježavaju od 1908. svake godine od 18. do 25. siječnja.
Tijekom ovoga tjedna je osobito živo žaljenje zbog nemogućnosti da dijelimo isti euharistijski stol, znak da smo još uvijek daleko od ostvarenja onog jedinstva za koje je Krist molio. To bolno iskustvo, koje našoj molitvi daje također pokornički vidik, mora postati razlogom još velikodušnijeg zauzimanja sviju kako bi, nakon što se uklone prepreke punom zajedništvu, došao dan u kojem će biti moguće sabirati se oko stola Gospodnjeg, zajedno lomiti euharistijski kruh i piti iz istog kaleža, rekao je papa Ratzinger osvrćući se na povijest ekumenskog pokreta. Pojasnio je kako je karitativno djelovanje i nastojanje oko postizavanja pravde znak zajedništva. Takvo je raspoloženje – prema Djelima apostolskim – vladalo u zajednici prvih kršćana u Jeruzalemu. Povijest ekumenskog pokreta je označena teškoćama i nesigurnostima, ali je također povijest bratstva, suradnje i dijeljenja materijalnih i duhovnih dobara, koja je promijenila u značajnoj mjeri odnose između vjernika u Gospodinu Isusu: svi smo zauzeti nastaviti na tome putu, rekao je Papa. To – prema riječima pape Ratzingera, koji je sebi od početka svog pontifikata postavio kao glavni cilj ekumensko djelovanje – znatno mijenja odnose među vjernicima, među kojima se osjeća opće nastojanje oko ekumenskog hoda. Cilj molitvene osmine je svakodnevni rast u uzajamnoj ljubavi i nastojanje oko prevladavanja prepreka koje sprječavaju jedinstvo kršćana. Papa je uvjeren da se osjeća stvarno nutarnje jedinstvo, ali treba mnogo raditi i surađivati kako bi se riješilo otvorena pitanja. Molitve ovog tjedna moraju sadržavati i pokorničku dimenziju. Svi kršćani moraju – prema njegovim riječima – ponuditi svijetu i ljudima našeg vremena, koji često nemaju jasnih i čvrstih polazišta, svjedočanstvo zajedništva i ljubavi.