U novoj evangelizaciji, koju je pokrenuo papa Ivan Pavao II., ponovno je suvremen sv. Ivan Marija Vianney. On je nakon Francuske revolucije, prije dva stoljeća u Arsu, provodio #!novu evangelizaciju#! praktičnim pastoralnim radom. K njemu su pohrlili mnogi ljudi iz cijele Francuske koji su počeli živjeti Evanđelje na novi, dublji način. Re-evangelizacija onih koji su samo primili sakramente, a nisu dovoljno #!evangelizirani#! najvažnija je zadaća nove evangelizacije koju je papa Ivana Pavao II. označio #!novom u metodi, u izričajima i u žaru#!. To je svjedočki navještaj evanđelja onima koji su primili sakrament krštenja i ostale sakramente.
Uz ostalo, u knjizi su iznesene i neke sličnosti između vremena, u kojemu je djelovao Arški župnik, i našega doba. I onda, kao i danas, svijet je bio raskršćanjen. I oni koji su bili kršteni nisu mogli smireno rasti u svojoj vjeri i razviti sjeme krštenja. A mnogi nisu ni čuli za Krista ni za Crkvu, ili su pak čuli u posve iskrivljenom obliku. Francuska revolucija potkraj 18. stoljeća, zatim Boljševička revolucija u 20. stoljeću, te fašizam i dva svjetska rata kao i najnovije revolucije kompjutorizacije i globalizacije, koje nas uvode i u genetičku revoluciju, učinile su preokret ne samo u Europi i u Crkvi, nego i u cijelom svijetu. Svojim jednostavnim, ali ustrajnim pastoralnim radom, sveti je Arški župnik našao najbolji odgovor na sve izazove svoga vremena, i u tome je primjer i suvremenim navjestiteljima Božje novosti. Posebno je zanimljiv njegov način suprotstavljanja i borbe protiv poroka u koje su najčešće upadali njegovi vjernici, kao npr. propuštanje nedjeljne mise, nedjeljni rad, nedolične zabave, ovisnost o alkoholu.

U prvom dijelu knjige opisan je život i pastoralno djelovanje Ivana Marije Vianneya, a u drugom se djelu nalazi osvrt na važnije suvremene obnoviteljske pokrete, te je iznesen prijedlog za obnovu župe u naše vrijeme. U zaključku se, između ostaloga, ističe da crkveni prostor treba biti komunikacijski prostor, jer su zajedništvo i komunikacija temeljne oznake zajednice Crkve. Stoga treba graditi i obnavljati crkve u stilu #!nove evangelizacije#!, tako da budu mjesta dijaloga s Bogom i u Bogu s drugim vjernicima. Još više treba u Crkvi izgrađivati strukture koje omogućuju dijalog i komunikaciju u #!živoj crkvi#! sazdanoj od ljudi.
Kniga je izišla u Biblioteci djelâ Obnove u Duhu “Duh i voda”, Jelsa, 2002. (ika-mm)