Zagreb, (IKA) – Oko 550 vjeroučiteljica i vjeroučitelja u osnovnim školama okupilo se na tradicionalnoj trodnevnoj Katehetskoj zimskoj školi koja je u sklopu godišnje teme trajne izobrazbe vjeroučitelja “Vjeronauk u društvenom i humanističkom području suvremene škole” otvorena u ponedjeljak 3. siječnja u Međubiskupijskom sjemeništu na zagrebačkoj Šalati, a sudionici kroz plenarna izlaganja, tematske rasprave i pedagoške radionice promišljaju o Božjoj riječi kao izvoru i nadahnuću u vjeronaučnoj nastavi.
U rad škole riječima pozdrava i dobrodošlice sudionike su uveli predstavnici organizatora. Govoreći o temi škole, predstojnik Nacionalnoga katehetskog ureda HBK-a dr. Ivica Pažin istaknuo je kako je Božja riječ “svakako izvor i nadahnuće u vjeronaučnoj nastavi” jer se u njoj “nalazi sav sadržaj vjeronauka, ali i sadržaj života vjeroučitelja”. Ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović istaknuo je bitnu formativnu ulogu vjeronauka u školi, kao i odgovornost koju u tom smislu na poseban način imaju vjeroučitelji.
Predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju đakovačko-osječki pomoćni biskup Đuro Hranić istaknuo je: “Vjeronaučna nastava je istodobno svjedočanstvo i navještaj, riječ i djelo, poučavanje i poticaj na ostvarivanje poučenoga sadržaja, a školski vjeroučitelj – vodeći računa o specifičnoj zadaći školskoga vjeronauka unutar katehetskoga djelovanja Crkve, o antropološkim datostima onih s kojima ulazi u dijalog u školi te o ambijentu i posebnim zadaćama vlastitim školskom vjeronauku unutar školskoga kurikuluma i škole kao odgojno-obrazovne institucije – služi Riječi, kako bi ona ponovno na razumljiv način progovorila svojim konkretnim adresatima, bila od njih shvaćena i kako bi se ponovno utjelovila i zasvijetlila u njihovu životu”. Da bi se to i ostvarilo, poručio je, vjeroučitelji svojim životom moraju biti istinski svjedoci Božje riječi.
U prvom predavanju o temi “Bog u ljudskoj riječi – različitosti Božjega govora u Bibliji” prof. dr. Marinko Vidović s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu je, polazeći od suvremenoga obezvrjeđivanja riječi, ukazao na njezino drukčije poimanje u Bibliji gdje je riječ izraz Božjega očitovanja koje započinje stvaranjem svega, nastavlja se u povijesti događajima i riječima, ljudskim riječima koje vjernici prihvaćaju kao Bogom nadahnute, a završnu fazu i puninu doseže u utjelovljenoj Riječi, u osobi Isusa iz Nazareta.
O duhovnosti vjeroučitelja kao temelju ophođenja prema učeniku govorio je prof. dr. Tomislav Ivančić, koji je istaknuo neizmjernu važnost duhovne dimenzije čovjeka jer je čovjek specifično duhovna duša i po tome se razlikuje od svih živih stvorenja. “Dvije su bitne zadaće vjeroučitelja. Uroniti u Božju riječ i razviti duhovni život u sebi i učenicima”, kazao je dr. Ivančić. “Budući da su vjeroučenici stvoreni na sliku Božju, a prava slika Boga je Isus Krist, Očeva Riječ, onda svako udubljivanje u Božju riječ, u Isusa, predstavlja prepoznavanje nas samih. Napokon, čovjek je vrhunac stvaranja, ali sva njegova veličina, dostojanstvo i moć jest slika Božja”, kazao je, dodajući da vjeroučenici mogu postati vrhunski inteligentni ljudi, moralni i dostojanstveni samo ako im se u odgoju i obrazovanju pristupi na razini duhovnosti, duha.
U poslijepodnevnome dijelu programa škole vjeroučitelji su sudjelovali u trima pedagoškim radionicama, a prvi su radni dan zaključili zajedničkim euharistijskim slavljem koje je predvodio biskup Hranić.

Drugoga dana skupa predavanje “Riječ je više od svega što možemo razumjeti” s naglaskom na suvremeni odnos prema riječi kao znaku ophođenja prema drugomu održao je prof. dr. Ante Vučković. Nastojao je posvijestiti riječ između ljudi, ali i riječ koja otvara odnos s Bogom. Riječju razumijemo i izričemo sve što jesmo i sve što razumijemo, ali sama riječ ostaje tajnom. Riječ nije naše vlasništvo, premda se služimo njome. Posvajamo riječi, ali one svejedno ne prestaju biti otvorene i svima drugima. Riječ je prije nas, a ostaje i nakon našega odlaska. Riječi ne izmiče ni izrečeno, podsvjesno ili skriveno. Pojavljuje se u glasu i tekstu, prevodimo je u geste i u druge jezike. Vučković je istaknuo i važnost riječi kao sredstvo uspostavljanja, ali i dokidanja odnosa među ljudima. Nadalje, riječ kao takova oblikuje pojedinca, ali ga i uništava, isto kao što prenosi informaciju, ali je i iskrivljuje, izriče istinu, ali i laž. Zaključno riječ povezuje, ali i razdvaja.
Predavanje “Prema izvrsnoj komunikaciji u nastavi. O osobnim izričajima učitelja i pravilima komunikacije” održala je mr. Dijana Garašić. Uvodno je podsjetila kako je komunikacija temelj svih odnosa, ključ uspješnog odgoja, temelj uspješne nastave, bitna pretpostavka uspješnog učenja, sporazumijevanje i jednakopravni dijalog svih sudionika. Istaknula je kako je za dobru komunikaciju potreban dobar kontakt sa sobom, osobna odgovornost i svijest o osobnim granicama. Sve je to potkrijepila nizom primjera iz prakse, tj. školske učionice. Zaključila je kako su slušanje, uvažavanje, strpljenje i dosljednost ključni čimbenici kvalitetne i uspješne komunikacije te je sve to poželjela i vjeroučiteljima.
“Ljudskim riječima i znakovima o Bogu. O ne-verbalnim metodama rada u vjeronaučnoj nastavi” govorile su vjeroučiteljice iz Riječke nadbiskupije prof. Jelena Janeš i prof. Ana Majnarić Radošević. Primjerima iz prakse predstavile su metode verbalne komunikacije i to kroz molitvu, meditaciju, pjesmu, igrokaz, kviz, prezentacije, medije komuniciranja, igre verbalnog tipa, međusobnu komunikaciju vjeroučenika. Neverbalnu komunikaciju predstavile su kroz znakove i to molitvu, znakove i simbole, pokrete, radionice, panoe, plakate, medije neverbalnog komuniciranja i igre neverbalnog tipa.
Drugi dan Škole u popodnevnom dijelu nastavljen je radom u radionicama i susretom s Malim koncilom.