U povodu mogućega trećeg dolaska pape Ivana Pavla II. u Hrvatsku, kada bi, kako se predviđa, trebao posjetiti Rijeku, Osijek i Dubrovnik, dubrovački biskup Želimir Puljić u razgovoru za Dubrovački vjesnik (br. 2678 od 25. svibnja) ističe kako je Papin posjet Hrvatskoj u planu, o njemu se govori i razgovara, no upozorava na Papino zdravlje, koje je u ovom trenutku najodlučniji faktor pohoda. Biskup Puljić izrazio je nadu da će se u dogledno vrijeme znati nešto određenije kada i u koja mjesta Papa dolazi.

Govoreći o prostorima u biskupiji gdje bi bilo misno slavlje ili Papino obraćanje vjernicima, biskup ističe kako bi se Svetoga Oca svakako željelo pozdraviti u samom gradu, a ukoliko bude nekih drugih dodatnih programa, tražit će se prostor gdje se može okupiti više ljudi. Na upit hoće li Sveti Otac u prigodi svog posjeta Dubrovačkoj biskupiji blaženom proglasiti i s. Mariju Propetog Isusa Petković, rođenu u Blatu na Korčuli, koja je 1920. godine osnovala Družbu kćeri milosrdnica, biskup je odgovorio kako među sadašnjim službenicima najviše šanse imaju dvoje kandidata: laik dr. Ivan Merz i s. Marija od Propetog Isusa Petković. Oboje imaju dobre izglede da budu proglašeni blaženima.

Nedavno je u biskupiji bio postulator s. Marije, koji je izvijestio biskupa kako je komisija, koja proučava njezin život i njezine kreposti, bila u ocjeni jedinstvena. Kad su u ožujku imali stručno ispitivanje na Kongregaciji za proglašenje blaženih i svetih, jednoglasno su donijeli pozitivni sud. U prilog tome ide još jedno prijavljeno čudo. Sada se očekuje ono posljednje. Ako Papa dođe, onda će njihova beatifikacija biti prigodom njegova pastoralnog pohoda Hrvatskoj, konstatirao je biskup Puljić.

U razgovoru za Dubrovački vjesnik, biskup Puljić podsjetio je kako Dubrovnik vežu s Vatikanom i papama velike povijesne veze. Brojni su i spomenici u gradu koji o tome govore. Dubrovačka Republika imala je dobre veze s državama Europe, među njima i s Vatikanom. Vatikan je Dubrovnik smatrao svojom važnom oazom odakle su misionari odlazili u ondašnje okupirane zemlje koje su Turci bili osvojili. Posebno se u tom vidu spominje papa Pio II. Zabrinut zbog turske okupacije tih krajeva, pozivao je kršćanske vladare Europe neka se udruže i zajedničkim silama spriječe prodor turske sile prema Europi. Nažalost, mnogi ga vladari u to vrijeme nisu čuli i poslušali. Tek nekoliko ih se odazvalo i zajednički su krenuli. Pogotovo kad je Dubrovnik bio u opasnosti. Čuvši vijest da su Turci nadomak Dubrovnika i da prijete njegovim osvajanjem i rušenjem, Papa je odmah poslao četiri stotine boraca koji su došli u Dubrovnik pomoći opkoljenim Dubrovčanima, kako ne bi pali u turske ruke. A i sam Papa je tada odlučio poći, te najavljivao svoj dolazak. Nažalost, taj povijesni planirani pohod pape Pija II. nije se ostvario, jer se u Anconi razbolio i preminuo. No, ostala je povijesna činjenica kako je papa Pio II. 1464. godine imao namjeru pohoditi Dubrovnik, zaključio je biskup Želimir Puljić. (ika-kj)