Kardinal Bozanić predvodio božićno slavlje u zagrebačkoj katedrali
Božić u zagrebačkoj katedrali
Zagreb
Zagreb, (IKA) – Središnje božićno misno slavlje u zagrebačkoj prvostolnici predvodio je 25. prosinca zagrebački nadbiskup Josip Bozanić. U koncelebraciji su bili prebendari i kanonici Prvostolnog kaptola zagrebačkog. Misi je uz mnoštvo vjernika nazočio i predsjednik Republike Hrvatske dr. Ivo Josipović. Čestitajući na početku mise blagdan Kristova rođenja, kardinal Bozanić istaknuo je kako je potrebno stati pred jaslice i zahvaliti za rođenje Isusa Krista, jer On se rodio u Betlehemu za nas. To je nama dar i mi danas Bogu na tome zahvaljujemo, rekao je. U homiliji kardinal je podsjetio kako je noć rođenja Isusa za nas kršćane noć očitovanja Spasitelja, noć u kojoj je čovječanstvo više no ikada pozvano priznati da nije samo sebi dostatno. To je noć rođenja Isusa Krista, noć u kojoj se Bog nastanio među nama na način kako nikad ne bi mogli ni zamisliti, rekao je kardinal, te istaknuo kako se u tome očituje Božja želja da sklopi savez s ljudima, da stupi u vezu s nama. Bog priprema čovjeka za noć Isusova rođenja. On odgaja ljude i ne očekuje sve odmah, niti se odjednom objavljuje u svem svome svijetlu, jer to bi bilo zasljepljujuće i ne bismo ga mogli prihvatiti. Bog se, rečeno slikovito, razotkrivajući i skriva. Nije to igra riječi, već dubok smisao objave: razotkriti se i skrivati se kako bi postepeno otvorio i uspostavio odnos dubokoga i iskrenoga zajedništva s čovjekom. To zajedništvo izloženo kušnjama života jačano svjetlom vjere zadobiva oblik i sadržaj u hodu za Kristom Gospodinom, svjetlom svijeta, rekao je kardinal. Podsjetio je, kako Isus prebiva u dubini savjesti svakoga čovjeka, svakog muškarca i žene. On je ono unutarnje svjetlo koje se po snazi Duha za nas zauzima neizrecivim uzdasima. U nama postoji neka proturječnost koja se često ne očituje javno. Ne primjećuju je ni drugi, čak ni oni najbliži ali osjećamo da u nama postoji nešto što nije sasvim u redu, nešto neriješeno, nešto od čega se ponekad skrivamo, branimo i bježimo, neka vrsta suprotstavljenosti iz koje se ne može uvijek lako pronaći izlaz. Isus želi rasvijetliti svaki kutak naše savjesti, čak i onaj najskriveniji. Bog naime rasvjetljuje i štiti ukupnu našu čovječnost, sve što jesmo, i što živimo. Potrebno je u slobodi Bogu dopustiti da nas rasvijetli svojim svjetlom, dopustiti da se Njegov pogled susretne s našim kako bismo i mi bili sposobni svakome mirno pogledati u oči, kako ne bismo prigibali koljena ni pred kim, doli pred Bogom jedinom, kako bismo bili uvijek spremni zalagati se za drugoga, osobito braneći slabijega, kako bismo bili spremni za društveno zalaganje, upozorio je kardinal, jer kršćanin je uvijek pozvan graditi grad u kojemu ljudi žive, a ne samo brinuti se za vlastiti život.
Također je podsjetio kako dnevno čitamo i slušamo o nesrećama na radu i prometu, o nasilju koje se danju i noću događa u gradovima i selima. Većinu tih nesreća i nasilja ne prouzrokuju neki ljudi koji dolaze iz daleka, već osobe koje žive u našoj sredini, koje susrećemo na našim ulicama: koliko zla, koliko neshvatljivih postupaka. Spontano nam se nameće misao da su to djela neuračunjivih ljudi, ali počinitelji se često brane riječima „nisam bio svjestan, nisam znao, uistinu nisam shvaćao što činim u tom trenutku”, ili još „gore što je u tome loše, što je u tome strašno”.
Nameće se pitanje kamo ide čovječanstvo, kako to da se Bog još nije umorio. Živimo u društvu u kojemu svakoga dana telefonskim putem kruži svašta, pa tako i tajni dogovori moćnika koji krše prava i dostojanstvo građana i ustanova. Upozorenje je to na velika odstupanja od općega dobra, no još snažnije nameće se pitanje od kuda taj osjećaj da smo iznad svih i povrh svega, rekao je kardinal.
Braćo i sestre, ne trebamo se pitati gdje je Bog, moramo se pitati gdje je čovjek. Znak je to da sve više ljudi ne uspijeva shvatiti same sebe. Nismo više svjesni osobnih odgovornosti i dobra koje pripada svakoj osobi koju susrećemo na svojem životnom putu. Kao da čovjek pokušava živjeti u prostoru u kojem se izgubila razlika između dobra i zla. To je zaista plodno tlo za neodgovornost i zlo svake vrste. Kad nas zlo izbliza i osobno dodirne mnogo se toga mijenja, može nam se dogoditi da nas zarazi logika zla. Kad nas zlo izbliza pogodi u opasnosti smo prepustiti se logici zla, nositi je u sebi te osjećati i razmišljati nasilno i rušilački. Ako se to dogodi, zlo nas pogađa dva puta. Prvi put kad iznenadno uđe u naš život, a drugi put možda još strašnije kada prihvatimo njegovu logiku i kada nas iskušava da rušilački i negativno mislimo i djelujemo. Zlo se može predstavljati u velikoj moći, ali svjetlo Božje nas poziva da mislimo osjećamo, i djelom ne prionemo uz logiku zla. Božić nam govori, da je u većoj tami s kojom se susrećemo veća i potreba za sjajem koji dolazi od Boga, rekao je kardinal, te podsjetio kako se kršćanin ne smije prilagoditi logici zla koja se nameće u svijetu, nego kad vidi da stvari oko njega idu loše, pozvan je hrabrije slijediti put dobra.
Draga braćo i sestre, obnovljenom vjerom i nadom zagledani u maleno dijete u jaslama živimo dosljedno svoj kršćanski poziv. Budimo kvasac i sol ovoga svijeta donoseći posvuda radost i mir. Obnavljajmo spone povjerenja, uzajamnog poštovanja, razumijevanja i solidarnosti u našoj domovini Hrvatskoj. Molimo da nas Božić obdari milošću da se svi osjećamo braćom i sestrama u Kristu, sinovima i kćerima jednoga Oca na nebesima i da svi prihvatimo spasenje koje nam je došlo po djetetu rođenom od Marije Djevice, rekao je na kraju propovijedi kardinal Bozanić, te svima još jednom čestitao Božić.
Misno slavlje pjevanjem su uveličali Koralisti zagrebačke katedrale pod ravnanjem mo Miroslava Martinjaka uz orguljsku pratnju Nevena Kraljića.