Direktor Radio Vatikana, o. Borgomeo Pasquale, koji prati Svetog Oca na pastirskom pohodu Kazahstanu i Armeniji, smatra kako Papin posjet Armeniji ima najistaknutije ekumensko obilježje među svim njegovim dosadašnjim putovanjima. Zbivanja nadilaze i najoptimističkija očekivanja. Tome su doprinijeli brojni čimbenici, počevši od držanja Armenske apostolske crkve, pred kojom se biskup Rima s divljenjem poklonio i priznao da su narodi Armenije prvi službeno prihvatili milost i istinu Evanđelja. Tome je, prema mišljenju o. Borgomea, pridonio i razvoj odnosa posljednjih godina između Katoličke crkve i Armenske apostolske crkve. Karekin I. Katholikos i njegov nasljednik Karekin II. pridonijeli su zbližavanju dviju Crkava, koje su se stoljećima držale kao da se ne poznaju. Borgomeo smatra da riječ “brat”, koju su u više navrata izgovorili Papa i Katholikos, nije samo formalni naziv iskrene i duboke privrženosti. Nije slučajno što je Ivan Pavao II. tijekom svog 95. putovanja izvan Italije gost Karekina. Oni se zajedno mole i razgovaraju. S rukom u ruci idu ususret armenskom narodu, zahvaljujući zajedno za 1700. godišnju vjernost Kristu. Sve to izgleda nekako prirodno. To nije nikakva ekumenska namještenost, primjećuje u svom komentaru o. Borgomeo. Bratski se osjećaji ujedinjuju s dubokom intuicijom da samo ujedinjena Kristova Crkva može postati vjerodostojna pred izazovima suvremenog svijeta. Taj jaki ekumenski žar budi nadu da će između dviju kršćanskih zajednica doći brzo do potpunog jedinstva. Papa Ivan Pavao II. pri tom ne zaboravlja strepnje i neizvjesnosti koje su ovih dana zahvatile cijeli svijet. Kao što je u nedjelju, nakon mise u Kazahstanu pozvao sve ljude dobre volje da se zauzmu za ostvarenje mira, tako je jučer i u Armeniji, čim je poljubio zemlju, istaknuo kako se mir može graditi samo na čvrstim temeljima uzajamnog poštivanja, na pravdi u odnosima među različitim zajednicama i na širokogrudnosti jačih. Širokogrudnost posjeduju jaki, koji ne raspolažu samo silom, već i snagom, koja razborito i jasno slijedi zakonite ciljeve te ne popušta pred napastima neopravdane upotrebe sile, pretvarajući je u nasilje, koje neće riješiti probleme, već izazvati nove tragedije, tvrdi o. Borgomeo, navodeći kako papa Ivan Pavao II. još jednom postaje glasonoša boli i strepnji svijeta. Njegove su riječi bez ikakve dvosmislenosti ne samo snažne i odlučne, nego i snažni poziv odgovornima da dobro promisle prije nego krenu u bilo koji ratni pohod protiv terorista. (rv)