Zagreb, (IKA) – “Jesmo li se umorili od koncila? – 45. obljetnica završetka II. vatikanskoga koncila” bila je tema Teološkog četvrtka koji je u organizaciji Kršćanske sadašnjosti održan 16. prosinca u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu. Pozdravljajući mnoštvo okupljenih, voditelj Teološkog četvrtka don Anton Šuljić podsjetio je kako se 8. prosinca navršilo 45 godina od završetka II. vatikanskog koncila. Uvodničari su bili istaknuti bibličar dr. fra Bonaventura Duda i direktor KS-a dr. Željko Tanjić.
Odgovarajući na pitanje postavljeno u naslovu tribine, dr. Duda istaknuo je kako se oni koji su se Koncilom počeli baviti nisu umorili, nego su stalno učenici. Podsjetio je kako je Šagi rekao da je najveća zasada Koncila da Isus ljubi svakoga čovjeka. To bi trebalo staviti u sve predmete, u sve propovijedi, i svaki bi trebao znati, da baviti se čovjekom, znači baviti se stvorom Božjim koga Bog ljubi, poručio je dr. Duda. “Važno je koliko nas u Crkvi ima koji se bavimo svim problemima, koliko ćemo biti pozorni na znakove vremena ovoga ili sutrašnjega, ne prošloga. U tome je Koncil još uvijek nov, i moramo vidjeti kako je on to razumio. Pitanja kojima se bavio u “Gaudium et spes” su možda i neka malo zastarjela, no kako se on bavio pokazuje kako se mi moramo baviti našim pitanjima”, primijetio je dr. Duda.
Podsjetio je kako je u prijedlozima za II. sinodu Zagrebačke nadbiskupije istaknuo kako će ta sinoda pokazati koliko smo mi još daleko od shvaćanja laika u Crkvi, jer laici su Crkva, nisu samo u Crkvi. Postavlja se pitanje je li Crkva danas spremna i kadra odgovoriti svim problemima, ne misli se samo na vrh Crkve. Kod nas je problem laikata duga šutnja za vrijeme komunizma, pa ih je i danas malo glasnih koji temeljem koncilskih dokumenata odgovaraju na današnje probleme, primijetio je dr. Duda.
Dr. Tanjić nadovezao se na rečenicu fra Bonaventure kako se oni koji su stasali s Koncilom nisu umorili. “Često zaboravljamo da je došla jedna nova generacija kojoj pripadam, koji smo rođeni poslije Koncila. Mi sigurno ne pratimo takvu dramatičnost obrata koji je Koncil izvršio na pretkoncilsko razdoblje. Vjerojatno je tu jedan od razloga različitoga pristupa. Taj drugi način percipiranja Koncila, sigurno vodi i do manjeg oduševljenja pristupa cjelokupnoj problematici”, prokomentirao je dr. Tanjić. No, istaknuo je kako recepcija Koncila nije potpuna jer je to proces koji traje i tu treba posvijestiti kako proces recepcije ni jednog koncila u povijesti Crkve nije bio lak. Dr. Tanjić osvrnuo se i na nekoliko prijepora oko Koncila, pa je tako istaknuo kako je jedan od njih stalno pitanje između duha i teksta Koncila. Nadalje, dr. Tanjić osvrnuo se i na sam izraz “dokumenti”. Ti su tekstovi više od dokumenata, oni su i više od teološkog kompendija. Oni predstavljaju izričaj vjere Crkve u jednom povijesnom trenutku, oni su suma vjerovanja Crkve u povijesnom trenutku, istaknuo je. Govoreći o poznavanju tekstova II. vatikanskog koncila, upozorio je kako ih malo poznaju i oni koji se pozivaju na njih, kao i oni koji se suprotstavljaju koncilu. Dr. Tanjić podsjetio je kako smo mi imali velike ljude koji su razmišljali o Koncilu, pa se njihovim tekstovima treba uvijek vraćati.