Liturgijska čitanja: Iz 61, 1-3; 2. Tim 1, 6-14; Iv 15, 9-17

1. Braćo i sestre općeg svećeništva po sv. krštenju, braćo svećenici po milosti reda prezbiterata, braćo po daru i odgovornosti biskupstva, poštovani predstavnici društvenih vlasti i institucija, dragi časnici, dočasnici, vojnici, policajci i svi vi, draga braćo i sestre u Domovini i inozemstvu koji nas pratite posredstvom Hrvatske televizije, Hrvatskoga katoličkog radija i Radio Marije, sve vas srdačno pozdravljam!
Svečani zaziv Duha Svetoga, čitanje bule Petra naših dana – pape Franje, brojna prisutnost nositelja crkvenih i državnih uloga kao i nazočnost rodbine, prijatelja i puka Božjega svjedoči o važnom i uzvišenom događaju za našu Crkvu i domovinu Hrvatsku: a to je ređenje mons. Jure Bogdana, novoimenovanog Vojnog ordinarija. Zato srdačno pozdravljam Tebe, dragi don Jure! Vjerujem da ćeš, ono što je dosadašnji prvi ordinarij mons. Juraj Jezerinac uspješno započeo i vodio, i Ti isto tako nastaviti unaprjeđivati skrb i dušobrižničku ulogu Vojnog ordinarijata u izgradnji našega društva.

2. Don Jure, potječeš iz malih, ali slavnih Poljica. Rođen i kršten, pozvan i zaređen si za svećenika na naslov Splitsko-Makarske nadbiskupije. Zahvalni smo za Tvoje pastoralno i odgojno djelovanje u našoj Nadbiskupiji i ponosni na Tvoje dugogodišnje rektorsko služenje Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima u Rimu.
Određen poljičkim geografskim podnebljem i duhovnim ozračjem, nosiš u sebi gene bogoljublja, čovjekoljublja, domoljublja. Poput čvrstog mosorskog dolita odlikuje te ustrajnost i toplina otvorenosti, gostoprimstva, uslužnosti, posvećene pažnje i vremena za druge. Onaj koji Te je u skrovitom Docu prepoznao i pozvao u svoje svećeništvo, uputio Ti je poziv u pozivu na veće i dublje prijateljstvo. Ponekad Ga ne razumijemo ili ne čujemo dobro, ali On zna navratiti i ne zaboravlja svoje. Danas ulaziš u Crkvu kao svećenik don Jure, a biskupskim ređenjem izaći ćeš s većim “činom” – darom punine svetog reda, kao apostol i otac koji je brat, prijatelj i učitelj.

3. Sigurno se pitaš – Što ću biti? Tko je biskup? Na ta pitanja i mi, Tvoja starija braća, trudimo se davati svoj osobni, zreliji odgovor. Umirovljeni papa Benedikt XVI. reče: “…svjestan sam da lađa Crkve nije moja, nije naša, nego je Njegova. On je sigurno vodi i po ljudima koje izabire.”
Sveti Grgur Veliki upozorava da u ovoj službi čovjek trajno treba biti svjestan svoje nedostojnosti. Na to nas podsjeća i svako euharistijsko slavlje. I svakodnevni zaziv molitve časoslova: “Bože u pomoć mi priteci! Gospodine pohiti da mi pomogneš!” U obredu biskupskog ređenja, u pitanjima Crkve, svjesni sebe, naše slabosti ali i Božje milosti, na kraju upita ispovijedamo svoju vjeru: “Hoću, s Božjom pomoću!” “Deus facit, homo fit!”, reče sv. Irenej. Bog te nastavlja stvarati, čovječe, trajno rasteš!
4. Riječ Božja, koja nam je naviještena uvodi nas u dar i otajstvo biskupskog služenja. Krist je izvor i temelj našega poziva i poslanja. Prorok Izaija, u prvom čitanju osvjetljava proročko poslanje. Životvornom snagom Duha Svetoga pozvan si u Godini milosrđa Božjega biti pastir i prorok Dobroga Pastira, Lica Božjeg milosrđa, biti prvi promicatelj tjelesnih djela milosrđa i navjestitelj duhovnih djela praštanja, pomirenja, spasenja. Milosrđe Božje je, kako naglašava Papa Franjo, jedina terapija i lijek današnjeg sebičnog, zatvorenog, samodostatnog, nasilnog svijeta i društva. Samo milosrdna ljubav liječi, ozdravlja, uskrsava, spašava. I papa Franjo Te je pozvao u buli imenovanja, koju smo netom čuli, da svoju biskupsku službu vršiš “marljivo, mudro, razborito i iznad svega s ljubavlju, koja je osobita krepost pastira, jer pastirsku službu onoliko vršimo koliko volimo.”

5. Tko je i kakva je služba biskupa, najbolji odgovor pruža Onaj koji nas poziva, Onaj čija je Crkva i u čije ime djelujemo. On nam u današnjem evanđelju otkriva istinu o nama, Njegovim učenicima – apostolskim nasljednicima, i istinu o samom sebi: “Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas.” (v. r. 16) Isus Krist svjedoči ljubav kojom Ga ljubi Otac i kojom On sam ljubi nas svoje učenike. “Kao što je mene ljubio Otac, tako sam i ja ljubio vas.” Ljubav rađa prijatelje, a ne sluge. Dragi don Jure, polaganjem ruku u apostolskom nasljeđu, snagom Duha Svetoga, ruke zareditelja i braće biskupa vidljivi su znak Kristove produžene ruke u vremenu, znak Njegova milosnog dara prijateljstva, blizine, ohrabrenja, povjerenja. U vojnoj-časničkoj strukturi, gdje se poštuje zapovijed, još bolje ćeš razumjeti ovu Gospodinovu jedinu i novu zapovijed: “Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio… Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.” (Iv 15,12.17) Prije negoli izda zapovijed, Krist primjer daje.

6. Da bismo trajno ostali u Njegovoj ljubavi, izvoru slobode, potrebno je Njega slušati, valja nam dopustiti da Njegova riječ boravi u našem životu, trebamo u njoj pronaći duhovni krov nad glavom. Zato će, brate, danas nad tvojom glavom biti otvoreno Evanđelje da ga slušaš, takoreći, srcem u uhu, da budeš jutarnja straža – prorok Radosne vijesti, da budeš neumorni navjestitelj Krista raspetoga i uskrsloga. Riječ Božja ozdravlja naše uho, oko i srce, da možemo dobro čuti, jasno vidjeti i s ljubavlju svjedočiti milosrđe Božje. Saslušati drugoga znak je uvažavanja i jedan vid milosrđa. Slušanje Riječi Božje uključuje socijalnu i društvenu, humanu i liturgijsku dimenziju. Neka Tvoje prijateljstvo s Dobrim Pastirom i ljubav prema braći i sestrama uvijek raste iz prijateljstva i ljubavi otvorena Evanđelja.

7. I simbolika obreda ređenja uvodi nas u narav biskupske službe. Prsten koji biskup prima znak je vjerne zaručničke ljubavi prema Crkvi. No ipak, moramo biti svjesni da je Gospodin jedini Zaručnik svoje Crkve. On je iz ljubavi za nju razapet i uskrsnuo. Biskup je u ulozi Zaručnikova prijatelja, poslužitelj, a ne gospodar Božjega milosrđa. To govori i Tvoje biskupsko geslo: “Sve na veću slavu Božju!” Biskupski štap simbol je obrane drugih, a ne od drugih, u duhu Gospodinova primjera: “Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.” (Iv 15, 13) Štap je zapravo produžena ruka bližnjima u nevolji. Zato je na vrhu savijen, da se zaustavimo i prignemo nad nevoljama braće i sestara, da se mogu što bolje uhvatiti rukom za štap, ustati i hoditi!

8. Don Jure, Tvoja biskupija zahvaća sve dimenzije Domovine: kopno, more i nebo. Stoga pozdravljam sve ovdje nazočne vjernike Vojnog ordinarijata. Poslije demokratskih promjena i u slobodnoj Hrvatskoj vojnike, policajce i časnike doživljavamo svojima. Čak se može reći da su oni jedna od religioznijih i humanijih kategorija društva koja zavrjeđuje visoko poštovanje. To su svojevrsni redovnici i redovnice koji časno vrše svoju službu, nose uniformu i polažu prisegu. Već u Novom zavjetu toliki rimski časnici u Isusu iz Nazareta otkrivaju Radosnu vijest Kraljevstva Božjega koje daleko nadvisuje svako nacionalno kraljevstvo, kao i međunarodno Rimsko Carstvo.

9. Sjetimo se rimskog časnika koji dolazi Isusu i moli za ozdravljenje svoga sluge. Nazočni ga preporučuju govoreći: “Dostojan je da mu to učiniš, jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio.” (Lk 7, 4-5) Brine se čak za svoga slugu, brani interese malog čovjeka i uvažava različitost. I na tuđem terenu ovaj časnik ostaje na terenu ljudskosti. Ali ono što je zadivilo Isusa jesu časnikove riječi koje on u tom susretu s Isusom izgovara, a mi ih pokušavamo učiniti svojima na svakom euharistijskom slavlju: “Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj… nego reci riječ da ozdravi sluga Tvoj…Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike, pa reknem jednomu: ‘Idi!’ – i on ode, drugomu: ‘Dođi!’ – i on dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to!’ – i učini.” (LK 7, 6.8-9) A Isus zadivljen njegovim logikom reče onima koji su išli za Njim: “Kažem vam, ni u Izraelu ne nađoh tolike vjere.”
A kako ne spomenuti i onog drugog rimskog časnika s dugim iskustvom razapinjanja osuđenika koji, dok promatra Krista kako umirući oprašta svima, potresen priznaje: “Zaista, ovaj bijaše Sin Božji!” (Mk 15,39) Nikakvo čudo da je i prvi kršćanin, obraćeni poganin – nežidov – upravo rimski časnik Kornelije sa svojom obitelji. (Dj 10)

10. Gospodo vojnici i redarstvenici, nasljednici ste ovih časnih svetopisamskih likova. Čestitam vam na novom biskupu Juri! Brate Jure, čestitam i Tebi na plemenitim ljudima i dobrim vjernicima koji će zajedno s Tobom i Tvojim suradnicima još više doprinositi svijesti zajedništva, odgovornosti, poštenja i poštivanja propisa u našem društvu, a osobito živjeti svoju otvorenost i usmjerenost prema onoj jedinoj i trajnoj Kristovoj zapovjedi ljubavi.
Neka Te riječi imenovanja pape Franje i molitva sabrane Crkve Duhu Svetom obdari mudrim srcem koje zna slušati. Slušati Riječ Božju i saslušati čovjeka. Želimo da Tvoje biskupsko služenje prate mudre riječi jednog duhovnika: “Ako usporiš, zaustavit će se; ako se obeshrabriš, uplašit će se; ako sjedneš, zaspat će; ako dvojiš, postat će beznadni; ako kritiziraš, razarat će. Ali ako ideš ispred, preteći će te; ako daš ruku, život će dati, i ako moliš, postat će sveti.”

11. A ti Djevice Marijo, Majko apostolskog zajedništva, Gospe Velikog hrvatskog krsnog zavjeta, zaštitnice našeg Vojnog ordinarijata, koja si u svom životu pažljivo slušala i s ljubavlju u srcu pohranjivala Riječ Božju, prati biskupa Juru i sve nas biskupe, da milosni dar, snagom Duha Svetoga, trajno bude djelatan u našem pozivu i poslanju; da poput Tebe, Majko, danas i svakodnevno mognemo reći svoj fiat – Evo me Gospodine! Da u ovoj svetoj Godini milosrđa, mi, pastiri, vjernici s vama, a za vas biskupi, vama i među vama, draga braćo i sestre, budemo prepoznatljiv znak Lica Božjeg milosrđa. Tako neka bude, molimo te Gospodine. Amen!