Grkokatolička crkva je prevladala jedan od najstrašnijih progona u povijesti, ponovno se rodila i može slobodno slaviti svoju vjeru. To je čudo Božje milosti, kako je rekao kardinal Husar govoreći o vjeri svojih vjernika. Tome je pridonijela potpora Svete Stolice, junaštvo pastira i primjer mučenika. Neke od tih brojnih mučenika te Crkve Papa-hodočasnik proglasio je blaženima upravo u njihovoj domovini, u tijeku istočne liturgije tako duboko prožete duhovnošću klanjanja apsolutnoj Božjoj svetosti, koja je preobrazila život novih blaženika sve do potpunog prikazanja. Liturgija zahvale i slave, započela je velikim činom poniznosti. Kardinal Husar je naime priznao da su i članovi grkokatoličke crkve u prošlom stoljeću počinili greške i nasilja u odnosu na druge. I za to je traženo oproštenje dok se istodobno rado oprašta progoniteljima. Oproštenje traženo i ponuđeno kako bi se započeo novi hod te Crkve tako pune snage nakon razdoblja patnje. Tu Crkvu ohrabrio je Petrov nasljednik. Upravo zbog njezine vjernosti Rimu pokušao ju je uništiti bezbožni staljinistički režim. Ona vidi i osjeća oko sebe svoj preporod i konkretnu solidarnost ne samo svoje dijaspore nego i velikog dijela europskog biskupstva i svih ostalih Crkava istočne predaje sjedinjenih s Rimom. Mnoštvo biskupa koncelebranata dokaz je upravo tog dubokog zajedništava. Ukrajinu je duboko oduševilo to slavlje. Ona shvaća da je to povijesni događaj za njezin narod, što dokazuje i nazočnost predsjednika Kučme drugi put na jednom od četiriju slavlja. Velika molitva govori i o tome da vjera ima veliki temelj u nadi. Riječ je o ponosnoj vjeri koja se želi proširiti na potpuno crkveno zajedništvo. Papa je rekao da je “zajedničko mučeništvo kršćana svih vjeroispovijesti temelj ekumenizma mučenika i svjedoka vjere te pokazuje put jedinstva kršćanima XXI. stoljeća”. U Ukrajini je doživljeno to zajedničko mučeništvo. Iz te zemlje na granici Istoka i Zapada, sveopća Crkva unatoč teškoćama može ponovno krenuti s nadom putom jedinstva. Na povratku Svetog Oca iz Ukrajine o. Lombardi je rekao kako je Papa tim pohodom želio ohrabriti Crkvu u Ukrajini i zahvaliti za njeno svjedočenje u teškom razdoblju. Sveti je Otac govorio narodu o velikim vrednotama njegove povijesti o kršćanskim vrednotama i budućnosti koja je pred njim, pred Katoličkom crkvom i ostalim kršćanskim zajednicama koje postoje u toj zemlji pozivajući ih pri tom na vjerno svjedočenje vjere i na molitvu za jedinstvo. Papa je predstavnicima ostalih vjeroispovijesti govorio bratski, otvoreno bez polemike nije reagirao niti na odsutnost predstavnika Pravoslavne crkve povezane s moskovskim patrijarhatom, nego je naprotiv stalno pozivao na izmirenje i ponovno tražio oprost za pogreške svih. Njegov govor o oproštenju koje se traži i daje predstavljao je u stvari veliki poziv na izmirenje. (rv/sa)