Molitveni tjedan za jedinstvo kršćana tradicionalno se priređuje od 18. do 25. siječnja. Vrijeme održavanja još je 1908. predložio Paul Watson kako bi se obuhvatilo razdoblje između blagdana sv. Petra i sv. Pavla te stoga ima i simbolično značenje. Na južnoj polutki, gdje je siječanj praznično vrijeme, Crkve često molitveni tjedan slave u neko drugo doba godine, ponajprije oko Pedesetnice (kao što je pokret Vjera i ustroj preporučio još 1926.), što je također simbolično razdoblje za jedinstvo Crkve. Traženje kršćanskog jedinstva, međutim, nije ograničeno samo na jedan tjedan godišnje već se preporučuje da se u tijeku cijele godine pronalaze prigode u kojima bi se izrazila mjera već postignuta zajedništva među Crkvama, te da se zajedno moli za jedinstvo koje Krist hoće.
U Molitvi za jedinstvo kršćana 2000. godine slavili su se mnogi darovi koji kršćane povezuju u jedno Kristovo tijelo, među kojima zajedničko krštenje u Krista, Pismo kao temelj naše vjere i zajedničko prihvaćanje Kristova poziva na poslanje i služenje u svijetu. Izraženo je zajedničko predanje cilju ekumenskoga putovanja: punome vidljivom jedinstvu svih kršćana.
U Molitvi za jedinstvo kršćana 2001. godine u središtu će biti put kojim kršćani zajedno putuju prema naznačenome cilju. Mi hodočasnici nismo na tom putu sami; Krist, koji je Put, naš je suputnik i vodič. Hodamo u Kristu i s Kristom putem koji vodi jedinstvu. Jedino po njemu naći ćemo vidljivo jedinstvo.
Ove je godine prvi nacrt građe priredila mjesna skupina iz Rumunjske, koja je kao polazište u svom radu uzela Kristove riječi iz Ivanova evanđelja “Ja sam Put, Istina i Život”.
Ovogodišnji tekst, Iv 14,1-6, valja razumjeti u kontekstu Isusovih oproštajnih riječi njegovim sljedbenicima, kojima ih on priprema za svoju neposrednu budućnost, naime, križ i uskrsnuće. Istodobno Isus ih priprema i za njihovu krajnju budućnost, svoj dolazak, kada će ih povesti svome domu u slavi.
Isusove riječi odgovor su na zbunjenu reakciju učenika na najavu Isusova skorog odlaska. Isus ih poziva da obnove vjeru u Boga i u njega (od prvoga do trećeg dana). Isus nastavlja otkrivajući veličinu Božju, u čijemu jedinstvenu “domu” ima stanova za sve koji vjeruju (četvrti dan). Svoju objavu Isus zaključuje uvjeravajući učenike da će se vratiti da bi ih poveo sobom u svoj dom (peti dan). Učenici znaju na temelju Isusova primjera (šesti dan) s oproštajne večere da im je živjeti služeći u ljubavi jedan drugomu i svijetu. Putujući zajedno k jedinstvu, mi kao ljudska bića ponekad izgubimo iz vida svoj cilj i ne možemo pravo odrediti put (sedmi dan). Isus odvraća podsjećajući da je on Put i da ćemo svoj cilj doseći putujući zajedno s njime.
Posljednje stoljeće, nazvano i “ekumenskim stoljećem”, svjedoči o značajnim dostignućima na putu prema cilju, vidljivome jedinstvu, predokusima jedinstva, koje je dar Duha. Ako su prošlo tisućljeće obilježile podjele među Crkvama, u posljednjem su razdoblju Crkve položile temelje da novo tisućljeće bude tisućljeće jedinstva.
Na zajedničkom putovanju važno je označiti miljokaze. 2001. godine pruža nam se izvrsna prigoda za to. Neobično je važna činjenica da će Uskrs 2001. sve Crkve slaviti istoga dana. Taj providonosni događaj trebao bi nadahnuti Crkve da pronađu zajednički nadnevak za Uskrs.
Druga prigoda za ekumensku proslavu bit će za Armensku apostolsku pravoslavnu crkvu obilježavanje uspostave prve kršćanske države prije 1.700 godina. Dodatnu mogućnost za ekumensko slavlje i suradnju pruža usvajanje dokumenta “Charta Oecumenica”, teksta koji je nastao kao plod Drugoga europskog ekumenskog skupa u Grazu 1997. i koji odražava rast u zajedničkom životu Crkava u Europi. Crkve također mogu nastaviti zajednički raditi na problemu poput otpisa dugova, što ga je pokrenuo program Jubilej 2000. Kristov mir mogu zajedno tražiti i širiti sudjelujući u desetljeću prevladavanja nasilja, za koje je dalo poticaj Svjetsko vijeće crkava. Mogu također slaviti nedavna ujedinjenja Crkava diljem svijeta. (ika-sa)