Požega, (IKA) – Po već ustaljenoj tradiciji u Požegi je 4. prosinca održana adventska duhovna obnova vjeroučitelja i odgojitelja u vjeri Požeške biskupije. U dvorani sv. Terezije Avilske na katedralnom trgu dr. Ivan Đinić s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu održao je izlaganje o adventu kao vremenu iščekivanja Isusova rođenja i njegova drugog dolaska i o evanđeoskom pozivu na budnost. Protumačio je da budnost znači s jedne strane realan pristup stvarnostima ovoga svijeta, a s druge strane uprt pogled u nebo i otvorenost za Onoga koji konačno ima doći i ostvariti dovršenje svijeta te nas treba kao suradnike Kraljevstva nebeskoga, početno već prisutnog među nama. Spomenuo je koliko je u tom smislu važno da kršćani, osobito oni koji imaju posebno poslanje u Crkvi njeguju trajnu povezanost s Božjom riječju. Predstavio je Mariju kao uzor, koja je Božju riječ prebirala i razmišljala u svom srcu da bi je vršila, poručivši vjeroučiteljima da tek po trajnom drugovanju i prihvaćanju Božje riječi postaju osposobljeni za djelo evangelizacije koje im je povjereno.
Potom je u crkvi Sv. Lovre održana priprava za sakrament pomirenja, a vjeroučitelji su imali prigodu za osobnu ispovijed. Euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević s kojim su kod oltara bili predstojnik Katehetskog ureda Požeške biskupije Mario Rašić, Ivan Đinić i tajnik Goran Lukić. U homiliji biskup Škvorčević je spomenuo kako Izaija prorok u prvom čitanju podsjeća da je Bog biće koje vidi i čuje te želi osposobiti čovjeka da on bude takav. Kazao je da možemo imati zdrav fizički vid i sluh, ali da se najtočnije vidi i čuje srcem te da je vrijeme došašća dragocjena prigoda provjeriti što nam se događa upravo na toj razini, da nam okolnosti u kojima živimo, mnogovrsni interesni pristupi stvarnosti i čovjeku, prisutni na različitim područjima javnog života u Hrvatskoj ne bi pomutili pogled srca i onesposobili sluh za Božju istinu o nama. Istaknuo je kako molitva, čitanje i razmatranje Božje riječi, sudjelovanje na misi i pričesti “učvršćuju naše duhovno biće, pročišćuju vid i sluh srca te postajemo osposobljeni proročkom oštrinom prosuđivati hrvatsko društvo, čuti i vidjeti ono što nije u skladu s Božjim naumom o čovjeku i hrabro svjedočiti ono što Bog u snazi svoga Duha može u nama ostvariti”. Biskup je ohrabrio vjeroučitelje da nastoje upravo na taj način biti dobročinitelji društva u kojem žive.
Tumačeći evanđelje u kojem Isus tematizira nekoliko pitanja, biskup se zaustavio na tvrdnji da je žetva velika, a radnika malo. Kazao je da mu spontano u sjećanje dolaze riječi sv. Grgura Velikog kako je u njegovo vrijeme bilo mnogo svećenika, ali malo radnika i dodao da se osobito za neka područja današnjeg crkvenog djelovanja može ustvrditi da je u njima puno zaposlenika koji primaju plaću, ali radnika malo. Istaknuo je kako nije pitanje radimo li, nego što i kako radimo, jesmo li Gospodinovi suradnici ili pak djelatnici za neki svoj interes, trudimo li se djelovati u snazi njegova Duha.