RAZGOVOR S KARDINALOM ETCHEGARAYOM

Hodočašćem kazališnih, folklornih, glazbenih, filmskih i modnih djelatnika, plesača i pjevača krajem tjedna završavaju staleška jubilejska slavlja. To je – kako je primijetio predsjednik središnjeg Odbora za proslavu Velikog jubileja kardinal Roger Etchegaray, predstavljajući 12. prosinca novinarima program i značenje toga slavlja – posebna i raznovrsna stvarnost. Pa se upravo time željelo završiti u ovo vrijeme došašća jubilejska slavlja.
Naš suradnik Aldo Sinković iskoristio je tu prigodu i zamolio kardinala Etchegaraya da za Katoličku informativnu agenciju predstavi bilancu Velikog jubileja.

Kardinal Etchegaray – Pravu bilancu velikog jubileja bit će teško učiniti, jer je riječ o duhovnoj naravi izvanrednoga vjerskog pothvata. Radi se – kako je u više navrata istaknuo Sveti Otac – o avanturi godine obraćenja, godine pokore, godine dubljeg zajedništva s Bogom i našom braćom. Stoga nećemo moći izmjeriti ljudskim mjerama ono što se zbilo – kako kaže Sveto pismo – u ljudskom razumu i srcima. Zbog toga je nemoguće iznijeti bilo kakvu vrstu objektivne bilance. Sigurno je, međutim, da je jubilej imao i vanjsko obilježje. Kršćanska vjera nije samo intimni, osobni, unutarnji doživljaj. Ona se odrazuje u društvenome, obiteljskom i profesionalnom životu. S te strane učinjeno je mnogo u sklopu programa koji je zacrtao Papa, najavljujući Veliki jubilej.

IKA: Uzoriti, proslava se velikog jubileja posebno osjetila u Vječnom gradu Rimu. Na pokrajinskoj razini izgleda da Crkve nisu shvatile potpunu važnost tog događaja za budućnost Crkve, društva i čovječanstva?

Kardinal Etchegaray – Zahvaljujem Vam na tom pitanju. Kad se naime govori o jubileju, često se misli samo na zbivanja u Rimu. Istina, velik se dio svečanosti odnosno bolje rečeno vjerskih događaja zbio u Rimu, Vječnom gradu i glavnom središtu kršćanske duhovnosti, gdje živi Papa. Sveti je Otac međutim želio decentralizirati jubilej. Tradicionalno su se jubileji odvijali uglavnom u Rimu. Papa je međutim htio da se istim intenzitetom i istim dostojanstvom i važnošću jubilejska slavlja odvijaju na pokrajinskim razinama bez njegove nazočnosti. Iz podataka koji stižu Središnjem odboru, vidi se da su pokrajinske i biskupske Crkve po svuda uložile velike napore u proslavu ovog Velikog jubileja. Poznato mi je da je i Crkva u Hrvatskoj, zemlji koja je godinama bila izložena velikim iskušenjima, u tijeku ovog jubileja mnogo učinila u produbljivanju evanđeoskih savjeta. Uvjeren sam da će to imati velikih učinaka u dozrijevanju mjesne Crkve.

IKA – Uzoriti, je li predviđeno nešto posebno za završetak jubilejskih slavlja 6. siječnja 2.001 godine?
Kardinal Etchegaray – Ne ! Zatvaranje Svetih vrata ne će biti onako svečano kao i otvaranje na Badnju noć 2000. Na svetkovinu Sveta tri Kralja simbolički će se zatvoriti vrata u bazilici Sv. Petra, Sv. Ivana Lateranskog, Sv. Pavla i Sv. Marije velike. To će zatvaranje biti vrlo jednostavno. Vrata, koja je na sreću Krist otvorio bit će međutim nakon jubileja još otvorenija. To je najvažnije!