Izjava “Dominus Iesus” želi biti poziv svim kršćanima da se “iznova otvore priznavanju Isusa Krista kao Gospodina i daju tako Svetoj godini duboko značenje”. Treba li dodatno pojašnjavati da je Kongregacija za nauk vjere u Izjavi samo preuzela koncilske tekstove i pokoncilske dokumente, ništa ne dodajući niti oduzimajući. Izjave su to predstojnika Kongregacije za nauk vjere kardinala Josepha Ratzingera u razgovoru objavljenom 22. rujna u njemačkom dnevniku “Frankfurter Allgemaine Zeitung”. Razgovor je posvećen primjedbama i kritikama Izjave Kongregacije za nauk vjere o jedinstvenosti i spasenjskoj sveopćenitosti Isusa Krista i Crkve “Dominus Iesus”. Gotovo u cijelosti prenosi ga u nedjelju 8. listopada poluslužbeni vatikanski dnevnik “L#!Osservatore Romano”. Razgovor, uz koji je objavljeno i više fotografija među kojima i fotografija kardinala Ratzingera s Papom nakon susreta članova Međunarodne teološke komisije u ožujku ove godine, naslovljen je “Pluralnost vjera ne relativizira traženje istine: kardinal Ratzinger odgovara kritičarima” i zauzima pune dvije stranice dnevnika.
U opširnome razgovoru dotaknuta su brojna pitanja, koja su i pobudila najveći broj primjedaba i kritika na tekst Izjave, poput jedinstvenosti spasenja po Crkvi, mogućnostima i granicama ekumenizma, mogućnostima spasenja po ostalim religijama, apostolskom nasljeđu…
Na početku razgovora novinar, među ostalim, iznosi primjedbu kako se u dokumentu izostavlja činjenica da sve Crkve “na svoj način” drže da su “Crkva jedna, sveta, katolička i apostolska”. Kardinal Ratzinger na početku svoga odgovora pojašnjava kako je ekleziološkim i ekumenskim pitanjima o kojima svi govore posvećen tek manji dio dokumenta. Evangelički teolog Eberhard Jüngel pitanje jedinstva Crkve tumači tako da je jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva prisutna u svim crkvama na njima svojstven način. No, odgovara kardinal Ratzinger, “te su brojne #!Crkve#! u proturječju! Ako su sve one Crkva #!na vlastiti način#! tada je ta Crkva skup proturječja i nije u stanju ponuditi ljudima jasne smjernice”. Osim toga, nastavio je kardinal Ratzinger, sam je Luther držao kako Crkva u teološkome i duhovnome smislu ne može postojati u velikoj institucionalnoj strukturi Katoličke crkve, koju je čak smatrao oruđem Antikrista. Uostalom sam je Luther smatrao nemogućim da Crkva postoji u mjesnim Crkvama podložnim zemaljskim vladarima. Mi, rekao je kardinal govoreći o Crkvama nastalim protestantskom Reformacijom, ne možemo “te strukture koje su nastale povijesnom slučajnošću promatrati na isti način na koji vjerujemo u Katoličku crkvu utemeljenu na apostolskom nasljeđu u biskupstvu”. I same protestantske Crkve shvaćaju i prihvaćaju da su one ustanovljene kao dinamične stvarnosti te da nisu institucionalizirane, čak ni po apostolskom nasljeđu. Pitanje dakle nije jesu li postojeće Crkve sve Crkve na isti način već “u čemu se sastoji odnosno ne sastoji Crkva”. Kardinal Ratzinger je pri tome pojasnio kako konstitucija “Lumen gentium” uči da Kristova Crkva “ustanovljena i uređena na ovom svijetu kao društvo, nalazi se (subsistit in) u Katoličkoj crkvi, kojom upravljaju nasljednik sv. Petra i biskupi sjedinjeni s njime” no jednako tako da se i “izvan njezina organizma nalaze mnogi elementi posvećenja i istine”.
U nastavku razgovora kardinal Ratzinger je, govoreći o problemima vezanim uz ekumensko djelovanje, pojasnio kako je teološki dijalog potrebno razlučiti od političkih i ekonomskih dogovora. “U teološkome dijalogu nije riječ o pronalaženju onoga što će biti prihvatljivo i na kraju odgovarati objema stranama, već o otkrivanju dubokih suglasja iza različitih jezičnih oblika i učenju razlikovanja između onoga što je vezano uz određeno povijesno razdoblje i onoga što je temeljno”, rekao je kardinal Ratzinger. On je pri tome posebno istaknuo kako najnovija Izjava po svome sadržaju nije u proturječju sa zajedničkom Izjavom o opravdanju.
Kardinal Ratzinger je u razgovoru rekao kako poznati ekumenski obrazac “pomirena različitost” prema njemu ne znači jednakost sadržaja i uklanjanje pitanja istine u cilju postizanja jedinstva, “premda vjerujemo u različite stvari i njih naučavamo”. “Po meni taj je izraz ispravno korišten ako se njime kazuje kako se mi, unatoč suprotnostima koje nam onemogućuju da se smatramo dijelovima jedne Crkve Isusa Krista koja u stvarnosti ne bi ni postojala, susrećemo u Kristovom miru pomireni jedni s drugima, odnosno kada prepoznajemo naš raskol kao proturječje Gospodinovoj volji i bol nas potiče da tražimo jedinstvo i molimo za njega Gospodina, svjesni da svi trebamo njegovu ljubav”, rekao je kardinal Ratzinger.
Na kraju razgovora kardinal Ratzinger se usprotivio Jüngelu koji apostolsko nasljeđe ne smatra biblijskim već drži da nasljednik apostola nije biskup već Kanon. Crkva, rekao je kardinal, prihvatila je Kanon u sklopu procesa koji je trajao punih pet stoljeća. On se kroz to vrijeme vjerno prenosio upravo zahvaljujući apostolskim nasljednicima. Kanon dakle ne postoji bez službe apostolskih nasljednika te istodobno utvrđuje kriterij njihove službe. Stoga, zaključio je kardinal Ratzinger, živa riječ i živi svjedoci ne mogu se razdvajati kao što ni ovi posljednji ne mogu zamijeniti pisanu riječ. (ika-sa)