Zadar, (IKA) – Svečanu Večernju uoči blagdana sv. Krševana, zaštitnika Zadra, u utorak 23. studenoga u katedrali Sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Vrli rimski časnik, ali i vrli mučenik Isusa iz Nazareta, Božji vitez – tako je nadbiskup opisao toga ranokršćanskog sveca koji je živio u drugoj polovici 3. stoljeća. “Kao što su i drugi naši gradovi na Jadranu pod zaštitom velikih mučenika iz prvih stoljeća Crkve, tako se i Zadrani diče svojim Krševanom. Bio je vojnik u vrijeme cara Dioklecijana koji nije volio kršćane. Dapače, progonio ih je”, rekao je mons. Puljić, dodavši da je Krševan kao hrabri i angažirani kršćanin javno, bez straha i srama očitovao svoj životni stav, prepoznatljiv po čvrstoj i nepokolebljivoj vjeri u Isusa Krista, jedinog Otkupitelja čovjeka. “Bio je prepoznatljiv po svojoj izrazito velikoj ljubavi prema svakom čovjeku te po poštovanju prema onima koji su obnašali vlast u narodu. Car nije vrednovao njegovo poštovanje i vjeru u Krista. Dapače, nudio mu je da časti carske kumire i ponudio mu je namjesništvo u rimskoj pokrajini. No, trebalo se odreći Isusa Krista. Krševan kao pravi Kristov vitez to nije mogao prihvatiti”, rekao je nadbiskup, dodavši da je Krševan hrabrio i druge kršćane progonjene mlade Crkve u Rimu, da se ne daju zavesti i neka ustraju. Među njima je bila i sveta Stošija, mlada Rimljanka koja je prije njega bila zatočena zbog svog uvjerenja i ispovijedanja vjere u Isusa. Slijedilo je Krševanovo progonstvo u Akvileju i mučenička smrt odsijecanjem glave. “Kršćanski vitezovi se nisu bojali takve smrti. Krševan je bio pravi Kristov vitez. Ta riječ sadrži u sebi puno pozitivnih kvaliteta i pravila ponašanja koja su se odnosila na čast, vjernost, čestitost, odvažnost, hrabrost. Sve te odlike uključivale su i vjersku dimenziju. Zadaća vitezova bila je štititi Crkvu, boriti se protiv izdaje, poštivati vjerske službenike, otklanjati nepravdu od siromašnih, uvoditi i štititi mir u svom kraju te proliti krv za svoju braću ako je potrebno”, rekao je mons. Puljić, dodavši da spominjući Krševana kao Kristova viteza osjećamo da su Zadrani u njemu prepoznali te odlike pa su ga zato i uzeli za nebeskog zaštitnika svog grada. “Njegovi štovatelji su prihvaćali njegove ideale i pokušali ih ostvariti u životu, kulturi, javnom i privatnom radu. Vjerovali su, kao što je vjerovao i jedan drugi Isusov vitez, apostol naroda, sveti Pavao, da nismo bez nade”, rekao je mons. Puljić, istaknuvši da kršćanski život, život vjere i nade, po Duhu Svetome prebiva u nama. “A svi koje vodi Duh Božji, kaže Pavao, sinovi su Božji jer imaju stvarno sudioništvo u božanskoj naravi”, rekao je nadbiskup, poželjevši da vjernike prati Pavlova sigurnost kako nas od ljubavi Božje neće rastaviti niti sedam beznadnih stanja: nevolja, tjeskoba, progonstvo, glad, golotinja, pogibao i mač. “Onda dodaje još deset viših, tajanstvenih, nadljudskih sila, koje su također nemoćne rastaviti nas od ljubavi Kristove: smrt i život, anđeli i vlasti, sadašnjost i budućnost, sile i dubina, visina niti koji drugi stvor. Ništa, baš ništa nas ne može rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu”, zaključio je mons. Puljić, istaknuvši da ni sv. Krševana kao Božjeg viteza ništa nije moglo rastaviti od Kristove ljubavi.