Duhovna obnova za djevojke u samostanu karmelićanki BSI u Bibinjama
Duhovna obnova za djevojke u samostanu karmelićanki BSI u Bibinjama
Bibinje (IKA )
Tema "vikenda na drukčiji način" bila je "Vjerujem, dakle postojim"
Bibinje, (IKA) – Dvodnevna duhovna obnova za djevojke iz više župa Zadarske nadbiskupije završena je u nedjelju 21. studenoga u samostanu karmelićanki Božanskog Srca Isusova u Bibinjama, pod vodstvom tri karmelićanske redovnice: Marine Kosine, Dijane Mlinarić i Gabrijele Kolgeraj. Tema tog “vikenda na drukčiji način” bila je “Vjerujem, dakle postojim”, sa željom pokazati mladima da jedino življenom vjerom i pouzdanjem u Boga čovjek može iskusiti puninu života i smislenost. S. Marina rekla je da su mladi vlastitim iskustvom slobode življene na raskalašeniji način vidjeli da to ne ispunjava i ostavlja rane koje može zacijeliti samo Gospodin. U produbljivanju vjere, promišljanju osobnih teškoća, kako prepoznati zamke, kako se podići nakon pada, djevojke su razmatrale tragom prispodobe o povratku izgubljenog sina i milosrdnom Ocu. “To je slika dinamizma vjere u našem životu punom uspona i padova, odlazaka i povrataka, naše mlakosti i Očevog zagrljaja koji nas uvijek čeka raširenih ruku”, rekla je s. Dijana. Uz osobnu i zajedničku molitvu, predavanja, pjevanje, bio je organiziran i rad u skupinama, kreativne radionice, pisanje, likovno izražavanje, a dramski sadržaj uprizorili su i skečevima poput KTV-a; razgovorom na katoličkoj televiziji aktualizirali su prispodobu o izgubljenom sinu primjerima iz života. Djevojke su napisale i kakve osobne slike imaju o Bogu i kakvo viđenje Boga nudi društvo; sudac, prijatelj, nadnaravno biće. “Razmišljali smo o našim maskama prema Bogu i bližnjima i potrebi povjerenja. Svi su stali kod slike ‘prijatelj’, da imaju takvo iskustvo Boga u svom životu; koji ih sluša, prašta im i uz njih je”, rekla je s. Dijana. S. Marina zadivljena je iskrenošću djevojaka i pristupom kojim zatraže razgovor sa sestrom i svećenikom. “Taj kontakt ostaje, dožive u sestrama duhovnu sestru, prijateljicu, čak i duhovnu majku. To mladima treba, žele duhovne razgovore i pritom padaju mnoge predrasude. Sadržaj duhovne obnove je intenzivan i bogat, to je koncentrat kojeg kasnije ‘odrađuju’, vraćaju se na trenutke koji su ih dodirnuli, razmišljaju što je to i zašto. To im pomaže. Želimo u nadbiskupiji ponuditi duhovnu oazu, potaknuti srca mladih, da sudjeluju na duhovnim vježbama, dožive zajedništvo, molitvu i poticaj na sakramentalni život, dok njihovi vršnjaci vikendom provode vrijeme u izlascima na kojekakva mjesta”, rekla je s. Marina, izražavajući zadovoljstvo što zajednica, čija je karizma rad s djecom i mladima, može organizirati takav događaj otkad je dovršena izgradnja njihove samostanske kuće u Bibinjama. Istaknula je da joj je osobito drago kad to znaju prepoznati roditelji te i zahvale sestrama što takav susret organiziraju. “Potiču nas roditelji i svećenici koji znaju vrijednost duhovnog života. Puno ovisi o suradnji svih koji mogu pridonijeti da mladi sudjeluju u izazovu ‘vikend u samostanu’. Ne znaju što ih čeka, no krenu te budu zadovoljni, ispunjeni i radosni”, zaključuje s. Marina Kosina.