Đakovo, (IKA/TU) – “Kultura rada” bila je tema drugog susreta trećeg ciklusa Studijskih dana o socijalnom nauku Crkve, održanog 20. studenoga u prostorima KBF-a u Đakovu, u organizaciji Nadbiskupskog ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve i društvena pitanja te Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije. O stavovima prema radu u Republici Hrvatskoj govorio je dr. Gordan Črpić iz Centra HBK za promicanje socijalnog nauka, prof. dr. Vladimir Dugalić, prodekan đakovačkog KBF-a, govorio je o kršćanskoj etici i duhu kapitalizma, a mr. Igor Jakopfi o pravu na rad, odnosno o mogućnostima i poteškoćama. Skup je okupio 60-ak sudionika, koji su u tijeku predavanja i u radionicama promišljali kako se kao vjernici odnosimo prema radu i koliki je u tome doprinos kršćanstva. U tijeku susreta najavljen je V. hrvatski socijalni tjedan koji će se u organizaciji HBK održati upravo na temu rada, uz podsjećanje da je posljednji, IV. socijalni tjedan održan davne godine 1940., na poziv blaženog Alojzija Stepinca.
U uvodnom predavanju dr. Črpić predstavio je rezultate istraživanja zagrebačkog KBF-a provedenog 1999. i 2008. godine, koji pokazuju kako su u posljednjih 10 godina vrijednosti rada pale. Istraživanje je pokazalo kako je većini najvažnija instrumentalna vrijednost rada, odnosno plaća, da se gubi subjektivna dimenzija rada, da je sve više nepovjerenja, nesolidarnosti i individualizacije, uz veća očekivanja od zajednice. U takvoj situaciji, istaknuo je dr. Črpić, potrebno je ponovno učiti raditi, u radu pronalaziti radost, na poslu stvarati dobro ozračje, školu pretpostaviti kao mjesto gdje će se ne samo učiti kako raditi, već stvarati dobro ozračje u zbornicama i pomiriti roditelje i učitelje te kao posljednje, ali ne manje važno, obiteljima vratiti ulogu koju su izgubile, da ponovno postanu radne zajednice i obitavaju zajedno.

“Kršćanska etika i duh kapitalizma” bila je tema izlaganja prof. dr. Dugalića, koji je rekao kako se kapitalizam ne može poimati samo kao gospodarski sustav jer, s obzirom da bitno zadire u mentalnu svijest građana i oblikuje društveno-politički proces jednog društva, zahtijeva etiku. Potvrdio je kako kršćanstvo pritom i te kako može dati svoj doprinos, jer naglašava dostojanstvo ljudske osobe, čovjeka stvorenog na sliku Božju, koji kao takav nastavlja Božje djelo stvaranja. “Rad je integriran u našu vjersku strukturu, jer je izričaj naše duhovnosti, izričaj Božjeg poziva na oblikovanje i stvaranje svijeta. S jedne strane imamo objektivnu dimenziju rada, plaću, i onu subjektivnu, koja uključuje promjenu čovjeka. Hrvatska danas stoji pred određenim izazovima, ne samo promjene društvene klime, već je to izazov socijalne politike i tržišnog gospodarstva, s dimenzijom solidarnosti i snažnom sviješću supsidijarnosti, odnosno građanske odgovornosti. Prijedlog je toga stvaranje jednoga vrijednosnog, vjerničkog konsenzusa, koji mora prožeti društvene institucije, naše zakone, osobito Zakon o radu, koji će biti osnova za daljnji razvoj”, rekao je, između ostaloga, prof. Dugalić.

Mr. Jakopfi govorio je o uvjetima gospodarskog oporavka, meritokraciji i fleksibilizaciji rada. Između ostaloga, rekao je kako je tržište potaknulo nove oblike natjecanja među državama, kako bi one različitim sredstvima, od kojih valja izdvojiti povoljne porezne stope i smanjenje broja zakona vezanih uz svijet rada, privukle proizvodne pogone inozemnih kompanija. Ti procesi sa sobom su donijeli i smanjenje mreža socijalne sigurnosti, pri čemu su najozbiljnije ugrožena prava radnika, temeljna ljudska prava, kao i solidarnost koja se ostvarivala u tradicionalnim oblicima socijalne države. Rekao je kako proračunska politika rezova u socijalnoj potrošnji građane može ostaviti posve nemoćnima pred starim i novim ugrozama, ističući važnost laičkih vjerničkih društava u službi ostvarivanja prava na rad.

Susret je nastavljen radionicama u kojima je zaključeno kako ideje postoje te kako treba probuditi kreativnost, stvarati odgovornog čovjeka, pozitivno govoriti jer tužne priče ne rješavaju probleme, ne treba biti pasivan promatrač već reagirati, glasno govoriti protiv zla, u sadašnjosti oblikovati budućnost, razvijati svijest prema radu, zagledan u Isusa, odraslog u nazaretskoj, radničkoj obitelji.