Zadar, (IKA) – “Molitveni hod za domovinu – Koracima nade u istinu” prvi put ove godine održan je u Zadru 18. studenoga, a organizirali su ga Zadarska nadbiskupija i inicijator, udruga Žene u Domovinskom ratu. To je molitveno zajedništvo odazivom vjernika nadmašilo očekivanja mnogih, a vjernici su pristigli iz svih dijelova grada i župa izvan Zadra. Najprije su u crkvi Sv. Šime čuvar svetišta don Josip Lenkić i članovi braniteljskih udruga predmolili žalosna otajstva krunice uz razmišljanja o stradanju branitelja i pretrpljenim poniženjima u ratu. Potom su se u ophod središtem grada s upaljenim svijećama do zadarske katedrale Sv. Stošije uputili svećenici, redovnici i puk među kojima su bili brojni roditelji s djecom, stari i uz pomoć štapa, školarci i mladi, poput organiziranog dolaska učenika gimnazije Vladimira Nazora s ravnateljem Radom Šimičevićem te mladih iz Obrtničke škole “Gojko Matulina”. Na početku ophoda u dostojanstvenoj tišini bio je križ kojeg je nosio Ivica Arbanas, predsjednik zadarske HVIDR-e. “Na poseban način sjećamo se onih koji su nesretno izgubili život i svih ljudi koji su svoje živote ugradili u našu slobodu. Ono što im mi možemo dati je naša molitva, poštovanje i sjećanje, ali sve to jedino u Bogu”, rekao je ceremonijar don Dario Tičić. Ophod prema katedrali u tišini bila je vanjska manifestacija u izrazu poštovanja žrtve stradalih te molitva Gospodinu da nam da snage da budemo dostojni njihovih žrtava. “Tim ophodom priključujemo se silnoj povorci naših vjernika koji su hodočastili na mjesta stradanja, o spomendanu Vukovara, Škabrnje i mjesta diljem Hrvatske gdje su stradali naši ljudi. Želimo njihov život prinijeti na oltar gdje ćemo prikazati euharistijsku žrtvu, Isusovu žrtvu po kojoj nas je spasio i otkupio”, rekao je zadarski nadbiskup Želimir Puljić, koji je nakon ophoda u katedrali Sv. Stošije predvodio misno slavlje. Nadbiskup je pozvao na jedinstvo u Crkvi i narodu, istaknuvši da tom liturgijom želimo Bogu zahvaliti za slobodu i zajedništvo koje smo imali. “Kriste Kralju, daruj nam to jedinstvo ponovno”, molio je nadbiskup. “Sjećam se utješnih i znakovitih riječi blagopokojnog kardinala Franje Kuharića koji je ponavljao u strašnom ratu koji smo proživjeli i nevoljama koje su nas zadesile – trijumfirala je Božja dobrota! Dogodila su se čuda koja smo rukama opipali i možemo ih drugima svjedočiti. Zaziv za psalam koji smo pjevali: ‘Pred poganima Gospodin obznani spasenje svoje’, aktualan je za godišnjicu stradanja i vrijeme iza nas. Gospodin je objavio spasenje pred onima koji su poganskim principima i mentalitetom pošli činiti nedopušteno, osvajati tuđe, ponižavati l jude, pljačkati, pred onima koji su skršenih ruku sve to gledali iz Europe i svjetskih metropola, govoreći: ‘To je njihova unutarnja stvar’. Gospodin je zaista pokazao svoju moć. To nam je veliki znak i veliki put kojim nam je ići”, istaknuo je mons. Puljić, naglasivši: “Rat i stradanja koja smo preživjeli, pretrpljene nevolje i poniženja moraju očistiti naše srce. Zbog toga, spominjući se tog dana i sjećajući se žrtava, ne želimo srce puniti nečim što ne valja. Želimo Bogu zahvaliti što se poslužio nama jadnima i nemoćnima; tko je bio nemoćniji prije 20 godina od nas”, upitao je nadbiskup, dodavši da je jedan škabrnjski zapovjednik, strateški gledano, rekao: “Žrtve su strašne, svaka žrtva je velika. Ali realno, nas je malo poginulo kakva se sila obrušila na nas”. Zar i to nije Božje čudo, upitao je mons. Puljić, istaknuvši da sjećanje na dane stradanja diljem Hrvatske ne možemo zaboraviti ne da bismo bili zlopamtila, nego da ne zaboravimo da nam je u godinama teškog hrvatskog stradanja od Vukovara do Dubrovnika Gospodin objavio svoje spasenje. Navodeći niz pogođenih područja mons. Puljić je rekao: “Slušajući ta imena, svako ime ima svoju težinu. Izvješća su stalno govorila o tome. Nikad nismo upoznali zemljopis naše domovine kao u ratu. Tada smo prvi put čuli za imena nekih mjesta. Koliko smo put tijekom rata iz usta naših svećenika i biskupa čuli utješnu Isusovu riječ ‘Ne boj se maleno stado, Bogu se pomoli, njemu zavapi'”. Nadbiskup je zahvalio Bogu što su se tim hodom Zadrani mogli povezati međusobno i s cijelom Hrvatskom.
Nakon mise vjernici su spontano pred zadarskom katedralom upalili lampione, sa željom da svatko bude lučonoša istine o hrvatskoj slobodi i obrani domovine.