Gospić, (IKA) – U ispunjenoj gospićkoj katedrali Navještenja Blažene Djevice Marije, na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, 18. studenoga, misu za žrtve Vukovara, Škabrnje, Gospića i Široke Kule kao i za sve žrtve za slobodu Hrvatske, predslavio je gospićko-senjski biskup Mile Bogović, uz koncelebraciju gospićkoga župnika i dekana mons. Mile Čančara, vikara don Anđelka Kaćunka i osičkog župnika i ravnatelja Caritasa Luke Blaževića. U euharistijskom slavlju sudjelovali su u velikom djelatnici poglavarstva Grada Gospića koje je predvodio gradonačelnik Milan Kolić, predstavnici Ličko-senjske županije, članovi udruga proisteklih iz Domovinskog rata te veliki broj školske djece.
U propovijedi je biskup Bogović najprije napomenuo da je toga dana u bogoslužnom kalendaru spomen na posvetu bazilika Sv. Petra i Sv. Pavla u Rimu, koje su sagrađene na mjestima gdje su mučenički završili svoj ovozemni život apostolski prvaci Petar i Pavao. Kršćanima su ta mjesta bila sveta jer su ondje njihovi učitelji u vjeri hrabro posvjedočili što su naviještali. To mjesto su najprije nečim obilježili, zatim su napravili spomenik, potom kapelicu, a kada je došla sloboda i to bilo moguće izvesti sagradili su velebne crkve-bazilike. Na ta mjesta dolazili su hodočasnici sa svih strana. Mnogi i danas hodočaste, a biskupi iz svih krajeva svijeta svake pete godine trebaju doći i pomoliti se na tim mjestima, rekao je mons. Bogović, istaknuvši da je upravo hrabra patnja i žrtva za ideale, apostole učinila vrijednim spomena među svim kršćanima.
“Mogli bismo s tim mjestima usporediti i Vukovar koji je dugo mučen i na današnji dan je klonuo pred okrutnim neprijateljem. Mnogi su zbog toga zaželjeli pohoditi to mjesto. Pogotovo mnogi to čine na današnji dan. Vidjeli smo preko televizije i neke Gospićane. Drugi će doći u svoje župne crkve i pomoliti se. Pa i oni koji to ne učine, ne mogu da se danas ne sjete žrtve koju su Hrvati u Vukovaru proživjeli na današnji dan pred 19 godina”, rekao je biskup, podsjetivši također na tadašnje žrtve Gospića, Škabrnje, Saborskog, Dubrovnika i drugih mjesta po cijeloj Hrvatskoj. Posvijestivši kako je tada bilo mnogo okrutnosti, istaknuo je da je bilo još više žrtve i umiranja za ideale. A to se ne samo ne smije zaboraviti, već štoviše to treba prenijeti i na mlade.
Potom se biskup kritički osvrnuo na uzrečice da se “ne trebamo osvrtati natrag i da moramo okrenuti stranicu”, kako sve češće govore oni koji ne žele da u nama žive sjećanja na naše velikane i junake. Zašto se valja okretati i pamtiti, upitao je biskup te naveo dva glavna razloga. Jedan je da vidimo tko nam je što nevaljalo učinio, kako bismo znali prema njemu biti zli. No, to je zlopamćenje, upozorio je biskup, od kojega trebamo očistiti svoju memoriju. A drugi je razlog da poput prvih kršćana odamo poštovanje našoj braći i Bogu zahvalimo za njihovo hrabro držanje. “Mi se okrećemo prema mjestima naših stradanja i prema mjestima gdje su naši nevini stradali zato da bolje uočimo što ne valja raditi i kako se ne valja odnositi prema drugome; mi možemo žaliti što to drugi nisu prepoznali, ali i što je među nama bilo slučajeva kada smo se loše ponijeli. Mi se okrećemo prema tim danima, mjestima i osobama jer osjećamo da trebamo Bogu zahvaliti što smo imali braću koja su se spremno izložila i založila za naše dobro, koji su ponijeli svoj križ i za nas. Mi se okrećemo prema tim vremenima, mjestima i osobama jer im želimo izraziti zahvalnost i poštovanje ter se pomoliti za njih”, rekao je mons. Bogović, istaknuvši da nije dobro dijeliti pravdu te oholo i naduto osuđivati druge naprečac. Mnogo je toga još skriveno našim očima i našim spoznajama, no Gospodin će kada dođe iznijeti na vidjelo sve što je skriveno i razotkriti nakane srdaca. Zato bi valjalo, dodao je biskup, da nas “zarazi ona hrabrost u borbi za ideale, za svoje obitelji, za svoj grad, za svoj narod. Bilo je tu divnih primjera nesebične žrtve za spas drugih, za to da bi drugi imali bolju budućnost. Ne treba se bojati povezati tu snagu dobrote s onom koju su pokazivali mučenici. Sv. Leon Veliki kaže, misleći na Petra i Pavla i druge mučenike, nema te okrutnosti koja je u stanju porušiti vjeru sazidanu na otajstvu Kristova križa.” A budući da se i danas suočavamo sa svime što su ljudi trpjeli u Vukovaru, u Gospiću, Škabrnji i na drugim mjestima, u opasnosti smo da – poput apostola Petra kad je počeo tonuti u valovima – pomislimo da nas je Bog napustio i prepustio zloći ljudi koji nas mrze. Zato, zaključio je biskup Bogović, zamolimo i mi Isusa da nas drži i vodi, jer se svojim snagama ne možemo boriti protiv zla u svijetu i oko nas. Uspjet ćemo samo snagom odozgor, koju su “osjetili mučenici i u Rimu i u Vukovaru i na mnogim drugim mjestima gdje su se ljudi oslanjali na Boga svoga stvoritelja i spasitelja”.
Poslije mise biskup je u perivoju pored katedrale predvodio molitvu kod spomenika poginulim hrvatskim braniteljima i civilnim žrtvama rata, gdje su zapaljene svijeće, kao i odmah nakon toga na prostoru ispred katedrale kod kipa Marte vodarice. Tu su svijeće, koje je Grad Gospić podijelio okupljenom mnoštvu građana, zapaljene u obliku vukovarske golubice, simbola Vukovara, te u obliku križa, znaka kršćanske vjere u uskrsnuće, a također niz cijelu Ulicu dr. Franje Tuđmana, nakon čega su mnogi ostali u molitvi ili razgovoru, oduševljeni što je Gospić na jedinstveno veličanstven način cijeli dan sudjelovao u Danu sjećanja na žrtvu Vukovara.