Montreal, (IKA) – Hrvatska katolička misija u Montrealu, koja nosi ime prvog hrvatskog svečano proglašenog sveca sv. Nikole Tavelića, u nedjelju 14. studenoga, na svečev blagdan, svečano je proslavila 50. obljetnicu uspješnog života i rada u tom dijelu Kanade. Trodnevnu duhovnu pripravu na slavlje predvodio je fra Vjekoslav Milićević iz franjevačkog samostana na Humcu u Hercegovini.
Vrhunac slavlja bila je svečana misa proslave zlatnog jubileja 14. studenoga koju je predvodio mons. Michel Parent, biskupijski kancelar, uime Montrealske nadbiskupije. U koncelebraciji su uz sadašnjeg ravnatelja misije fra Jozu Grubišića bili mons. Pierre Blanchard, biskupijski vikar za sjeverni dio biskupije, kustos Hrvatske franjevačke kustodije Svete obitelji, sa sjedištem u Chicagu, fra Pavao Maslać te bivši ravnatelji misije fra Stjepan Pandžić, fra Ljubo Lebo i fra Miro Grubišić.
Slavlje je uveličao crkveni i tamburaški zbor pod ravnanjem s. Ivane Škrinjar i učiteljice tamburice Stephanie Archambault. Crkvu su ispunili djeca i mladež u hrvatskim narodnim nošnjama, kao i odrasli, među kojima su se isticale raznolike i šarolike nošnje iz Slavonije, Zagorja i Primorja. U prinosu darova preko kruha, klasja, vina, vode, slike crkve Sv. Nikole Tavelića, zastave Kanade i provincije Quebeca, te prikupljenih milodara izražena je duboka odanost, vjernost i ljubav prema svim vrednotama koje iseljeni Hrvati baštine i njeguju. Mons. Parent u homiliji je istaknuo svoje divljenje pred takvim i tolikim vjernim pukom koji se odazvao i ispunio crkvu.
Na povijesnim stranicama kanadske prošlosti bilježi se da su Hrvati stupili na to tlo već u samim počecima otkrića Novoga svijeta. Navodi se da su dubrovački mornari bili brojni na brodovima engleskih ekspedicija. Godine 1543. spominju se, također, imena dvojice mornara hrvatskog podrijetla u ekipi francuskih istraživača-izviđača, Jacquesa Cartiera i Sieura de Robervala: Ivan Malogrudić iz Senja i Marin Masalarda iz Dubrovnika. Polovicom 19. stoljeća i Hrvate je zahvatila “zlatna groznica” te se njihova imena nalaze među kopačima zlata iz tog razdoblja. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća hrvatski iseljenici orijentirali su se na ribarstvo i tu, uz obale Pacifika, razvili ribarsku industriju. Također su se istaknuli kao graditelji trans-kanadske pruge, te rudari, drvosječe i farmeri. Hrvati su se u novije vrijeme afirmirali u svim strukama i profesijama. Računa se da bi moglo biti oko 200 tisuća Kanađana hrvatskog podrijetla. Grad Montreal privukao je mnoge hrvatske useljenike i pružio im utočište i dom. U prvoj polovici 20. stoljeća dolazili su ponajprije samci, a nakon II. svjetskog rata izbjeglice koje su ratne nevolje otjerale iz domovine, a teška poratna vremena izazvala su valove ekonomskih iseljenika, raznih struka i profesija, koji su se ubrzo dobro snašli i udomili te osnovali obitelji. Oni su sve više izražavali potrebu osnivanja Hrvatske katoličke misije.
Hrvatski franjevac konventualac Rafael Gršković još 1938. započeo je služenjem mise za Hrvate. Poslije rata 1947. dolazi u Montreal profesor fra Serafin Zečević iz Bosne. Nakon njega pristiže dominikanac o. Karlo Žanić. Poglavarstvo hrvatskih franjevaca u Chicagu povjerava 1960. službu misionara među Hrvatima u Montrealu fra Serafinu Vištici. Prvi hrvatski Božić slavi se i pjeva u vlastitim prostorijama na Masson ulici, 1963. Hrvati dobivaju od montrealske nadbiskupije svoju Povelju, a svoju crkvicu posvećuju blaženom, a kasnije sv. Nikoli Taveliću. Godine 1968. dolazi fra Vilim Primorac, a 1976. fra Ivan Bradvica, rađaju se planovi za gradnju crkve uz arhitekta Hrvata Freda R. Kovačevića i izvođača radova Rudolfa Komšića. Višegodišnja proslava trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata i Branimirova godina podudaraju se s tim velikim poduhvatom Hrvata u Montrealu. Nakon otvaranja centra 1979. razvija se vjerski, duhovni, kulturni, društveni i sportski život putem raznovrsnih aktivnosti. Proradila je hrvatska škola i osnovana folklorna kolo-skupina koje okupljaju djecu i mlade. Roditelji i odrasli žrtvuju se dobrovoljnim radom gdjegod je potrebno. Posebno je značajan za zajednicu dolazak dominikanki iz Sherbrooka koje aktivno pomažu misiju od jeseni 1979. Sestre dominikanke borave u Kanadi od godine 1953. Tu su otvorile svoju kuću i posvetile se ponajprije djeci s poteškoćama, a zatim uvele dom za starce.
U povodu zlatnog jubileja Misije izdana je prigodna spomen-knjiga. U sklopu jubilarnog slavlja 6. studenoga organiziran je banket, večera, pučko slavlje i bogati glazbeni program.