BUDUĆI DA RATOVI ZAPOČINJU U SRCIMA LJUDI, POTREBNO JE U SRCA USADITI OBRANU MIRA

“Neka se nitko ne zavarava da puka odsutnost rata, koliko god da je poželjna, znači trajni mir”, upozorava Ivan Pavao II. u svojoj poruci za Svjetski dan mira prvog dana novog tisućljeća. “Nema istinskog mira bez pravednosti, istine, pravde i solidarnosti”, dodaje Papa. Te se Papine riječi izvrsno podudaraju s Međunarodnom godinom kulture mira, koju je UN proglasio za g. 2000. Predstavljajući tu UN-ovu inicijativu, Koffi Annan se izrazio slično kao Papa rekavši kako je “istinski mir mnogo više od odsutnosti ratova” i “budući da ratovi započinju u srcima ljudi potrebno je u srca usaditi obranu mira”. Osim toga, dodaje Annan, “osnivanje Ujedinjenih naroda predstavljalo je početak”, no sada, pozvao je, “ujedinimo naše napore da bismo bolje djelovali na temelju velikih mogućnosti Organizacije”. I Papa u svojoj poruci poziva na “obnovu međunarodnog prava i međunarodnih institucija”. Upravo to je bila jedna od tema razgovora novinarke Radio Vatikana s Marijom Ritom Saulle, redovnom profesoricom međunarodnog prava na Fakultetu političkih znanosti na rimskom sveučilištu “La Sapienza”.
Prof. Saulle na početku razgovora je rekla kako smatra da su se Ujedinjeni narodi poboljšali u svojim zadacima i osnažili svoju ulogu u zemljama članicama. No, ona ujedno ističe kako je potrebno promijeniti Povelju UN-a, što predstavlja iznimno zahtjevnu zadaću. Kao najvažniju promjenu prof. Saulle u razgovoru se zauzela za primjenu načela većinskog sustava u glasovanju, kako u Vijeću sigurnosti tako i na općem zasjedanju, uklanjajući poznate povlastice koje uživa pet država stalnih članica UN-a. Iduće novinarsko pitanje odnosilo se na poglavlje Papine poruke posvećeno uplitanju iz humanitarnih razloga i općenito humanitarnom pravu. Prof. Saulle u svezi s tim je istaknula kako je u posljednje vrijeme po tom pitanju došlo do velikih promjena. Riječ je, nažalost, o neizmjernim promjenama koje su zabilježene nakon II. svjetskog rata, kada se mislilo da su stradavanja židovskog naroda i “drugih” bila posljednja epizoda koja je potom diktirala Opću deklaraciju, Sporazume i Akte Ujedinjenih naroda i da će se, jednom kada te povelje budu sastavljene, sve promijeniti. “Nasuprot tome uvidjelo se da zločinima nama kraja te da su nastavili izbijati brojni međuetnički sukobi koji su zbog svoje težine izazivali užas. Tako je taj pojam ponovno došao do izražaja. Danas je to poimanje o uplitanju postalo sastavni dio djelovanja Ujedinjenih naroda, počevši od 1993. na konferenciji o ljudskim pravima u Beču i, nažalost, primijenjeno u pitanjima Iraka, Bosne, Kosova i Ruande: naravno to su samo najpoznatiji primjeri, jer postoje slučajevi u kojima, premda smo svjedoci vrlo rasprostranjenim međunarodnim zločinima, nema prikladne intervencije. Ono što me tješi, upravo u Papinoj poruci, jest pojašnjenje pojma uplitanja, koji se katkad, u tijeku godina, Svetom Ocu pripisivao u usko vojnom smislu. U toj se poruci pojašnjava da vojna opcija predstavlja posljednji stadij, nakon svih ostalih sredstava rješavanja sukoba i ostalih sredstava posredovanja”, rekla je prof. Saulle u razgovoru za Radio Vatikan. (sa)