MLADI SU “VJETAR NADE ZA BUDUĆNOST”

Na 21. europskom susretu mladeži u Milanu okupilo se više od 100.000 mladih.
Milano, 2. 1. 1999. (IKA) – Povjerenje i želja za zajedničkim djelovanjem ujedinile su mlade protestante, pravoslavce i katolike na molitvu u duhu ekumenske zajednice iz Taizea, na 21. susretu mladeži koji je održan od 28. prosinca 1998. do 1. siječnja 1999. godine u Milanu.
To im je povjerenje i zajedničko djelovanje preporučio i brat Roger, utemeljitelj zajednice iz Taizea, pozivajući ih da hrabro prihvate svoje odgovornosti kako bi svaki čovjek na ovoj zemlji mogao što lakše živjeti, a sama zemlja postala što pravednijom. “Vjera u Boga jednostavno je povjerenje, koje se može razumjeti samo u jednostavnosti”, ponovio je brat Roger ističući da vjeru treba “osloboditi” od lažnoga intelektualizma. Na povjerenje je pozvao i milanski nadbiskup kardinal Carlo Maria Martini, nazočan na molitvi 31. prosinca 1998., koji je cijelome svijetu poželio da mu mladi postanu “san koji razveseljuje, potiče, čini odgovornim, pokreće sve snage i omogućuje da s povjerenjem gledamo na budućnost Crkve i svijeta.”
“Hram trgovine”, paviljoni milanskoga velesajma, tih su dana pretvoreni u prostor molitve, susretanja i razmišljanja mladih. Mladi su se u tom prostoru susretali dva puta dnevno na zajedničku molitvu, u 13 i u 19 sati kada im se svojim razmišljanjem obraćao brat Roger, utemeljitelj zajednice.
Nad Babilonom različitih jezika prevladavali su šutnja i razmišljanje, a u trijeznom okružju bez “štandova” i trgovačkog uzbuđenja, mladi su nastojali ući u sebe i otkriti svoju ulogu na zemlji. Brat Roger preporučio im je povjerenje i nadu, ali i zatražio da prihvate svoje odgovornosti i da zauzeto djeluju.
Mladi, čiji je broj ipak premašio 100.000!, veliki dio dana provodili su zajedno, moleći i blagujući, dok su ostatak provodili u 450 milanskih župa i u obiteljima domaćina. Najveći je broj mladih pristigao iz istočne Europe, a među njima prednjačila je Poljska s 34 tisuće mladih, dok je najmanje mladih – tek 10-ak – s Malte. Veliko je razumijevanje priređivača prema mladima bilo vidljivo i iz činjenice da su, primjerice, Švicarci za svoj boravak u Milanu uplaćivali oko 160 njemačkih maraka, a mladi Rusi i Albanci svega 5 maraka.
Povjerenje i pomirenje bili su poruka ekumenske zajednice iz Taizea, prihvaćanje i zajedništvo odgovor nadbiskupije Milano u tijeku cijeloga susreta. To je “sažetak” 5 dana susreta koje je više od 100.000 mladih iz europskih zemalja provelo u molitvi i prijateljstvu, a utemeljitelj zajednice iz Taizea 83-godišnji brat Roger više ih je puta pozvao da imaju povjerenja u Boga, u druge i u sebe, kako bi osjetili odgovornost i obvezu da zemlju učine što prijateljskijom i pravednijom za svako živo biće. “Imajte povjerenja u sebe, u zemlju i nadasve u Boga”, ponavljao je brat Roger kojega je milanski nadbiskup kardinal Carlo Maria Martini nazvao “čovjekom pomirenja”. I sam je kardinal Martini u svojoj nadbiskupskoj palači ugostio 4 mladića, 2 Francuza i 2 Slovaka, a gotovo 80% svih mladih prihvatile su i udomile tamošnje župe.
Po završetku susreta, mladi su se vratili u svoje zemlje kako bi, među ostalim, nastojali ostvariti ono što im je poručio generalni tajnik Ujedinjenih Naroda Kofi Annan: “Vaš susret je vjera koja ga nadahnjuje. Jedinstven je u doba u kojemu odbacivanje, bijeda i ravnodušnost šire sve štetnije učinke u sva četiri kuta planete, pa postaje vjetrom nade za budućnost čovječanstva.”
Na zauzeto djelovanje i odgovornost mlade je pozvao i kardinal Martini u tijeku molitve koju je predvodio 31. prosinca 1998., ističući kako mu je želja da nova 1999. godina postane “godinom pomirenja i mira”. Kardinal Martini izrazio je svoje zadovoljstvo zbog toga što su mladi u “njegovom” Milanu pobudili osjećaj za molitvu i slušanje riječi. “Podučili ste nas da je i stranac bogatstvo”, rekao je milanski nadbiskup.
Nakon molitvenog bdjenja, mladi su i ovaj puta upriličili doček Nove godine tzv. “slavljem naroda”, u kojemu svatko može pokazati na koji se način Nova godina dočekuje u njegovom narodu. Na Novu su godinu svi mladi, pa i oni koji su boravili izvan obitelji, ručali u milanskim obiteljima, a poslije podne pošli na put povratka u svoje zemlje desecima specijalnih vlakova i stotinama autobusa, s osjećajem nove životnosti i odgovornosti za budućnost.
Novi “stil” kršćanskoga postojanja kojega su posvjedočili mladi je ekumenizam, istaknuo je mons. Elio Bromuri, savjetnik Talijanske biskupske konferencije (CEI) za ekumenska pitanja. Mladi upravo u ekumenizmu vide budućnost Crkve i to su posvjedočili svojom brojnom prisutnošću i odazivom na susret u Milanu, dodao je mons. Bromuri. “Taize je primjer onoga ‘ekumenizma naroda’ koji se ne zadržava na teološkim pitanjima već gleda na jedinstvo, mir, pomirenje. Zahtjeva duhovnost zajedništva i dublje poznavanje drugih”, rekao je mons. Bromuri ističući da je takav ekumenizam danas potrebniji nego ikada jer se upravo danas rađa sve više fundamentalizama. I don Domenico Sigalini, povjerenik za pastoral mladeži CEI-ja smatra da bi se sve zajednice trebale otvoriti “iskustvima poput Taizea”, jer se takvi susreti temelje nadasve na “molitvi, koja ostaje u mladima, a oni onda djeluju u svojim sredinama, koje često nisu spremne prihvatiti i protumačiti te nove potrebe.” Šteta je, istaknuo je don Sigalini, da i u našim zajednicama, a osobito u liturgiji ne uspijevamo “naći mjesta za šutnju, za vidljivo sudjelovanje kako bi svi molili”, ali i izvan nedjeljnih misnih slavlja. “Mladi trebaju šutnju, žele biti i tjelesno uključeni u tu potragu za molitvom”, nadodao je don Sigalini i pohvalio ekumenski duh ove, a i svake molitve “u kojoj se ublažuju i smiruju pripadnosti različitim vjeroispovijestima”, premda je na ovoj razini riječ samo o “početnoj razini ekumenizma, jer u životu postoji toliko različitih pitanja koja još treba proučiti i produbiti.”
“Taize je izvor iz kojega treba zagrabiti, on nudi prigodu za produbljenje duhovnog iskustva i nadahnjuje put kojim svatko od nas želi poći”, istaknuo je predsjednik talijanske Katoličke akcije Giuseppe Gervasio, te nadodao da je “Taize način življenja pripadnosti Kristu i Crkvi”, a ekumensko obilježje tih susreta dodatno obogaćuje nastojanje Crkvi na putu prema jedinstvu kakvim ga je Krist želio.

BOŽIĆNA POSLANICA SRPSKOPRAVOSLAVNIH BISKUPA
“‘Hristos se rađa, slavite ga: Hristos s neba dolazi, sretnite Ga!'”, tim drevnim božićnim napjevom započinje poslanica što su je u povodu Božića vjernicima uputili patrijarh Pavle te svi arhiepiskopi Srpske Pravoslavne Crkve. Na početku poruke ističe se da Kristovo Rođenje podsjeća “sve ljude dobre volje da je Bogomladenac Hristos došao da unese milost u ostarjeli organizam čovječanstva, snagu u uznemoćalu dušu ljudsku, radost u srce ljudsko, da otvori oči ljudi za nebeske horizonte, i da nas – gotovo po dvijetisućiti put – uvjeri da postoji beskrajni i nevidljivi svijet duhovni, koji je naša prava i vječna domovina”. “To je mogao samo on učiniti, jer kao što ni fizička svjetlost i toplina ne dolaze iz zemlje nego od sunca iz dalekog svemira, tako isto i ljubav i istina ne niču iz zemlje, nego dolaze iz visine, iz nebeskog Carstva Božjeg”, ističe se nadalje u božićnoj poruci.
U nastavku poruke ističe se da ovogodišnju božićnu radost pomućuju “tamni oblaci i teškoće koje su zahvatile cijeli svijet, pa i nas”. “Vidi Bog koliko se suvremeni svijet i mi udaljismo do Njega, i kako malo ličimo na svoje svete i slavne pretke… Zaboravljamo, kao ljudi i narod, Božji zavjet i one vječne ideale kojima su svi istinski ljudi živjeli i za njih umirali”, piše u božićnoj poruci episkopa SPC-a. “Danas nam je kao narodu sve ugroženo, a naročito naše vjekovno ognjište – Kosovo i Metohija”, primjećuju episkopi, ističući da su Kosovo i Metohija uvijek bili dio Srbije te su ih “preci i ukrasili đerdanima brojnih i velelijepih zadužbina i svetinja”.
U poruci se, nadalje, poziva vjernike da se “pokaju i vrate Bogu” “Uperimo oči i srca svoja živim nebesima, moleći čestitog kneza i sve postradale s njim na Kosovu i za Kosovo, da podrže naše molitve pred svepravednim Sucem da nam grijehe oprosti i sačuva Kosovo”, piše u poruci. Vjernike se također poziva da poštuju Božju zapovijed “Rađajte se i množite”, jer “ako Gospod i ostavi Kosovo u našim rukama, Srbi će vrlo brzo tamo iščeznuti, ako natalitet bude kao što je sada”.
U poruci se podsjeća i na predstojeću proslavu 800. obljetnice manastira Hilandar na svetoj gori Atosu. “Osam stoljeća manastir Hilandar je rasadnik srpske duhovnosti i kulture; odgajatelj velikih karaktera i duhovnih vođa srpskog naroda. Osam vjekova on plovi kroz vrijeme i brižno bdije nad dušama djece svetosavske. On je naša zvijezda Danica i kompas po kojem se Srbi vjekovima duhovno orijentiraju”, ističu srpski arhiepiskopi, podsjećajući kako su iz Hilandara nikli i sv. Sava te sv. Simeon. Pri kraju poruke vjernike se poziva da očuvaju “jedinstvo Crkve Kristove, jedinstvo Duha svezom mira” te se podsjeća kako se tome jedinstvu protivi grijeh u čovjeku, osobito grijeh gordosti i samovolje te raskola i hereze. “Kroz nepune dvije godine navršit će se dvije tisuće godina od one radosne betlehemske noći kada je Bogomladenac i u tijelu posjetio našu planetu. Jedinstvena je prilika da bar u ove dvije godine drugog tisućljeća razmislimo i podsjetimo se kako smo primali Bogomladenca u svom životu kada je kucao na vrata našeg srca i naše svijesti”, kaže se na kraju božićne poruke srpskopravoslavnih biskupa. (sa)

DESET GODINA “POVELJE” O LAICIMA U CRKVI
Prije deset godina, 30. prosinca 1988., papa Ivan Pavao II. potpisao je apostolsku posinodsku pobudnicu “Christifideles laici” o vjernicima laicima koja je objavljena mjesec dana kasnije, 30. siječnja 1989. godine. Pobudnica je bila plod Općeg zasjedanja biskupske sinode održanog 1987. godine, koje se bavilo pitanjem zvanja i poslanja vjernika laika u Crkvi i svijetu.
Odmah po objavljivanju pobudnica “Christifideles laici” prozvana je “magna charta”-om, poveljom laikata, dragocjenom “Summom” cijeloga koncilskog i pokoncilskog naučavanja o tom pitanju. U njoj su, jamačno, sadržane glavne smjernice za dublji i potpuniji razvoj teologije laikata, o čemu je za Radio Vatikan govorio pročelnik Papinskoga vijeća za laike kardinal Francis Stafford. U tih deset godina, rekao je kardinal Stafford, pobudnica je bila tekst na kojem se nadahnjivao rad toga Papinskog vijeća, koje je nastojalo ponajprije proučiti i druge upoznati sa samim sadržajem pobudnice, te je odgovorno primijeniti u cijeloj crkvenoj zajednici. U razgovoru je kardinal Stafford istaknuo da pobudnica “Christifideles laici” nije upućena samo vjernicima laicima, već cijeloj kršćanskoj zajednici, te je odgovarao na brojna pitanja o njezinu prihvaćanju, primjeni, o utjecaju na crkveni život na biskupijskoj, župnoj i ostalim razinama. “Jamačno je učinjeno puno”, istaknuo je kardinal Stafford, “a proslava Velikoga jubileja 2000. pruža nam novu prigodu za obnovu poleta i buđenje savjesti ne samo vjernika laika već cijele kršćanske zajednice.”
I sam je naslov pobudnice osobito značajan: Christifideles laici. Važan, jer pokazuje pravu narav ili identitet laika kao kršćanina, vjernika, Kristova učenika koji u svijetu ostvaruje spasenjski naum Božji. Laik je “novo stvorenje u Kristu” i mora rasti u Kristu, a njegov je prvi poziv – poziv na svetost. Njegov se identitet temelji na dvije neodvojive i nerazdvojne stvarnosti, tj. na “kršćanskoj novosti krštenja” i “osobitoj svjetovnoj naravi”, jer upravo u svijetu Kristov učenik vrši svoje poslanje na svetost i ispunja Božji spasenjski plan.
Kardinal Stafford smatra da pobudnica pruža tri temeljne smjernice koje treba prihvatiti da bi je se dobro shvatilo. Na prvome mjestu jest “biblijski ključ, tj. slika vinograda koja prožima cijeli dokument i sažimlje pet poglavlja u kojima je riječ o identitetu ili dostojanstvu vjernika laika u Crkvi-Otajstvu, njihovu sudjelovanju u životu Crkve-Zajedništva, suodgovornosti u Crkvi-Poslanju, radnicima u vinogradu Gospodnjem, te obrazovanju vjernika laika. Potom slijedi teološki ili naukovni ključ po kojemu možemo shvaćati otajstvo Crkve kao misionarskoga zajedništva. Ta tema vjernika laika stavlja u trostruku i nedjeljivu dimenziju i to kršćansku, crkvenu i svjetovnu. To znači da vjernika laika promatra kao kršćanina, aktivnoga člana Crkve i duboko ukorijenjenoga u svijet, kako bi ga promijenio iznutra, poput kvasca. Na kraju spominjem i pastoralni ključ, tj. misionarski dinamizam usmjeren na novu evangelizaciju. Naime, dokument snažno poziva na misijsko djelovanje, na izričiti navještaj Evanđelja, na prisutnost, utjelovljenje i promjenu svijeta u svjetlu Evanđelja po snazi Duha Svetoga. A to shvaćanje danas, ako imamo pred očima treće tisućljeće, ima osobitu važnost”, istaknuo je kardinal Stafford.
Prema njegovim riječima, pobudnica “Christifideles laici” ističe još dvije točke. Prva je da smo na “novu evangelizaciju” pozvani baš svi – biskupi, svećenici i đakoni, redovnici i redovnice kao i vjernici laici, a druga da nas “nova evangelizacija” potiče na misijski dinamizam, tj. prema onim narodima koji još nisu upoznali Krista, kao i prema kršćanima koji žive svoju vjeru površno ili su se udaljili od nje u ovome “sekulariziranom” svijetu.
Sveti Otac pobudnicu “Christifideles laici” završava snažnim pozivom na evangelizacijsko poslanje: “Pođite i vi u moj vinograd!” i zagovornom molitvom upućenom Majci Božjoj koja je, prema riječima kardinala Stafforda, “naša Majka, prva vjernica i učenica Gospodinova.” (dl)

JUBILARNA GODINA SVETIŠTA SANTIAGO DE COMPOSTELA
Tradicionalnim otvaranjem svetih vrata katedrale jednog od najglasovitijih svjetskih svetišta Santiagu de Composteli posljednjeg dana protekle godine svečano je proglašen početak jubilarne godine. Taj događaj, kako u svojoj poruci upućenoj tom prigodom nadbiskupu Santiaga de Compostele Juli(nu Barriu, ističe Sveti Otac, za plemeniti španjolski narod predstavlja povlaštenu prigodu “kako bi se dao poticaj da se obnovljenom snagom zauzima za vrednote Evanđelja, predstavljajući ih na uvjerljiv način novim naraštajima i prožimajući njima osobni, obiteljski i društveni život”. Poruku je tisućama hodočasnika iz različitih mjesta u Španjolskoj, ali i ostalih dijelova Europe i svijeta, okupljenima na svečanosti proglašenja jubilarne godine pročitao sam nadbiskup Barrio.
Jubilarnu godinu svetišta u Santiagu de Composteli ustanovio je papa Kalisto II. g. 1122. i usko je vezana uz čašćenje apostola Jakova čiji se posmrtni ostaci čuvaju u gradskoj katedrali koja mu je posvećena. Prema tradiciji jubilarna se godina slavi kada 25. srpanj, blagdan sv. Jakova, pada na nedjelju kako je to slučaj s ovom tek započetom godinom. Sveta godina u tom je svetištu posljednji put proslavljena g. 1993. Na svečanosti početka jubilarne godine govorili su madridski nadbiskup kardinal Antonio Maria Rouco Varela, apostolski nuncij u Španjolskoj, španjolska ministrica pravosuđa Margarita Mariscal de Gante te predstavnici španjolske vlade, brojni biskupi i svećenici.
U svojoj poruci Papa ističe osobiti značaj odabranoga gesla za tu jubilarnu godinu na pragu trećeg tisućljeća: “Jubilarna godina Compostela, ulaz u Svetu godinu 2000.” podsjećajući na vrijednost “izvornog obraćenja”, meditacije i molitve. Osobito ukazuje na veliki utjecaj hodočasnika iz svih dijelova svijeta kao prigodu da se otvorimo “sveopćoj viziji i boljem razumijevanju svih naroda”.
Papa zaziva zagovor apostola Jakova kako bi svi hodočasnici koji će pohoditi Compostelu – za cijelu ih se godinu predviđa oko 8 milijuna – “napreduju materijalno i duhovno u ozračju solidarnosti prema potrebitima i u miru sa svima”. (sa)