SVJETSKI MISIJSKI DAN – DRAGOCJENA PRIGODA ZA RAZMIŠLJANJE O TEMELJNOM POSLANJU CRKVE “AD GENTES”
“Svake godine Svjetski misijski dan za Crkvu je dragocjena prilika za razmišljanje o njezinoj misijskoj naravi”, tako započinje Papina poruka za Svjetski misijski dan 1999., posljednji u ovom tisućljeću, koji se obilježava 24. listopada. Toga se dana Crkva spominje svog temeljnog poslanja “ad gentes” odnosno, kako Papa ističe u svojoj poruci, “da je pozvana naviještati ljudima svakog vremena i svakog mjesta ljubav jedinoga Oca, koji u Isusu Kristu želi sjediniti svoju raspršenu djecu”. Osim promišljanja velikodušnog zauzimanja svećenika, redovnika i redovnica te entuzijazma djece, roditelja i cijelih obitelji koje se predano posvećuju naviještanju Evanđelja, Svjetski misijski dan predstavlja i prigodu za cijelu Crkvu da razmišlja o misijama diljem svijeta i onima koji u njima djeluju. Misije danas moraju odgovoriti na nove i brojne izazove među kojima je na prvom mjestu kulturalni izazov odnosno inkulturacija. I skorašnji Veliki jubilej, s proslavom dvijetisućite godišnjice od Utjelovljenja Sina Božjega, prvog Očeva misionara, morat će ponovno pokrenuti “novi val evangelizacije”. Sav taj misionarski napor, njegovi izvanredni plodovi ali i neuspjesi bit će u središtu Svjetskog misionarskog kongresa koji iduće godine od 18. do 22. listopada u Rimu priređuje Kongregacija za evangelizaciju naroda na temu “Isus, izvor života za svakoga”. Svaki dan kongresa bit će označen nekom temom koja će biti razmatrana pod biblijskim i teološkim vidikom. Te teme su: Naviještati Isusa, Spasitelja, Krista Gospodina (19. listopada), Naviještati Isusa, pomazana Duhom Svetim (20. listopada), Naviještati Isusa, dar Očeve ljubavi (21. listopada). Kongres će imati svoj vrhunac na dan proslave Svjetskog misijskog dana. Prije misnog slavlja na Trgu sv. Petra kojim će predsjedati Papa, na kojem se očekuje da će koncelebrirati oko 2.000 svećenika, na programu je svečanost u tijeku koje će svaka zemlja, preko svog sudionika kongresa, donijeti zemlju i nacionalnu zastavu koje će u tijeku prinosa darova na misi biti doneseni na oltar.

Statistički podaci o stanju Crkve uoči Velikog jubileja
Na pragu kršćanskog trećeg tisućljeća statistike o Crkvi u svijetu nude korisne sastojnice za ocjenjivanje dvijetisućljetne evangelizacije naroda. Prema posljednjem Statističkom godišnjaku Crkve iz g. 1997. (podatke je sažela međunarodna katolička agencija Fides) kada je svjetsko pučanstvo brojalo nešto više od 5 milijardi i 820 milijuna stanovnika broj katolika iznosio je nešto više od milijardu s povećanjem od 10.126.000 u odnosu na prijašnju godinu. No to povećanje varira od kontinenta do kontinenta. Tako dok je broj katolika u Americi povećan za gotovo 4 milijuna i 600 tisuća, u Africi za 3 milijuna i 600 tisuća u Aziji za 2 milijuna i 64 tisuće, u Europi je smanjen za 102 tisuće a u Oceaniji za 27 tisuća. Udio katolika u ukupnom svjetskom pučanstvu smanjen je za 0,07%, bilježeći u Africi povećanje za 0,18%, Europi za 0,03%, Americi za 0,02% i Aziji za 0,01%, dok je u Oceaniji zabilježeno opadanje postotka katolika za 0,40%.
Broj svećenika u svijetu smanjen je ukupno za 128 (broj redovničkih smanjen je za 750 dok je broj biskupijskih povećan za 622). Ukupno povećanje broja svećenika zabilježeno je u Aziji (+1.037= +714 biskupijskih, +323 redovničkih) i Africi (+600= +749 biskupijskih, -149 redovničkih). Smanjenje broja svećenika nasuprot tome zabilježeno je u Americi (-69= +509 biskupijskih, -578 redovničkih), Europi (-1.664= -1.306 biskupijskih, -358 redovničkih) te Oceaniji (-32= -44 biskupijskih, +12 redovničkih)
Broj redovnika smanjen je ukupno za 757 s povećanjem u Aziji (+119) i Africi (+97) te smanjenjem u Europi (-538), Americi (-317) i Oceaniji (-118). I broj redovnica je smanjen i to čak za 9.382 prema sljedećoj raspodjeli: pad u Europi (-8.175) i Americi (-4.064); porast u Aziji (+1.664), Africi (+1.161) i Oceaniji (+32). Broja katehista u svijetu povećan je za 434.388. Broj bogoslova povećan je za 2.674: s porastom u Americi (1.904), Africi (922) i Aziji (673) te opadanjem u Europi (-788) i Oceaniji (-64). Broj sjemeništaraca smanjen je za 2.741: u porastu je samo u Africi (+2.185), dok je u opadanju u Americi (-2.123), Europi (-1.720), Aziji (-1.074) i Oceaniji (-9). (sa)

PAPINSKA AKADEMIJA ZA ŽIVOT REKLA JE ‘NE’ KLONIRANJU LJUDI U SVIM OBLICIMA

U Vatikanu predstavljene dvije nove knjige Papinske akademije za život – novi prinos rasvjetljivanju stava Crkve o biotehnološkim istraživanjima i genetskom inženjeringu

Genetski proizvedena hrana, genetski zapisi i spolni odabir tek su vrh ledene sante rasprava o etičkim posljedicama korištenja biotehnologije. Premda znanstvenici i etičari nastoje uskladiti stajališta o granicama i provedbi toga novog znanstvenog područja, danas postoji neizmjerno razilaženje u mišljenjima između onih koji biotehnologiji niječu znanstvenost i onih koji zagovaraju neizmjerne prednosti koje proizlaze iz njezine pravilne primjene.
Budući da se Crkva još uvijek nije izričito izjasnila o tom pitanju vjernici i nevjernici ozbiljno se pitaju: koji je moralni stav Crkve prema genetskim manipulacijama?
Kako bi pružila odgovor na to pitanja Papinska akademija za život, ustanova koju je osobno utemeljio Ivan Pavao II. g. 1994., objavila je dvije knjige: jednu o ljudskom genomu (sveukupnost gena koji su sadržani u haploidnom kromosomskom sastavu jedne stanične jezgre te se prenosi kao cjelina od roditelja na potomstvo) i drugu o biotehnologiji.
Prema jednom od najutjecajnijih europskih genetičara isusovcu o. Angelu Serri, umirovljenom profesoru Medicinskog fakulteta na Sveučilištu Presvetog Srca u Rimu, “istraživanje na ljudskom genomu započelo je g. 1989. i nakon deset godina raspolažemo informacijama o tek 6% od toga zapisa koji sadrži 3 milijuna jedinica. Poznato je 1.462 gena koji uvjetuju genetska oboljenja te je identificirano 4.500 monogenetskih bolesti, čemu treba pridodati sve ostale, poput tumora koji je poligenetska bolest”. Serra je istaknuo kako je “napredak znanstvenih spoznaja izvanredan no njihova je primjena nedovoljna”, potkrijepivši to činjenicom da “600 znanstvenih eksperimenata genetskog inženjeringa, koji se trenutno provode u cilju pokušaja liječenja bolesti poput AIDS-a, raka, monogenetskih i enzimskih bolesti, do danas nisu dali konačne rezultate kao što se nije uspjelo ni u liječenju disfunkcija nekih gena koji uzrokuju te bolesti”.
Serra je također istaknuo da “namjesto da medicinskom i zdravstvenom osoblju posvijeste njihovu veliku odgovornost te spoznaje vode ‘moralnoj propasti'”. Kao primjer naveo je prenatalnu dijagnozu koja “nastoji ukloniti pojedinca u kojem bi se mogle razviti bolesti, namjesto da ga liječi”. Dodao je da “postoje stvarni dokazi trijumfa eugenike (nauka o metodama tjelesnih i duševnih osobina pojedinih ljudskih ili životinjskih individua) na području medicine”.
Prof. Serra je siguran da će “napredak u spoznajama donijeti velike dobrobiti ljudskom rodu” upozorivši ipak da znanost mora “zahtijevati još veću odgovornost i pozornost medicinskih tijela i ustanova kako bi se poštivale etičke granice koje mnogi žele zanemariti”.
Profesor na Zootehničkom institutu Sveučilišta Presvetog Srca u Piacenzi Giuseppe Bertoni kritizirao ja “katastrofični senzacionalizam kojim se prikazuju biotehnološka istraživanja” osobito odbacujući “ideju o shvaćanju znanstvenog napretka kao nečega pred čim treba strepiti”.
“Istina je da se etičke granice moraju poštivati no iznad svega je potrebno poznavati biotehnološke stvarnosti. Zbog toga tvrdim: ‘Ako poznajete biotehnologiju nećete je se bojati?'”, istaknuo je Bertoni.
“Odbaciti biotehnologiju zbog toga što su eksperimenti u rukama multinacionalnih korporacija ideološki je a ne znanstveni argument. Možda je istina ono što tvrdi Rafkin da su korporacije u posjedu 40% ukupnih spoznaja na tome području, no isto je tako istina da se ne smiju zanemariti ni prinosi i jamstva javnih struktura i manjih europskih tvrtki tome istraživanju”, rekao je Bertoni. Govoreći o kloniranju životinja Bertoni je rekao kako bi se time “konačno mogao riješiti problem vrsta koja izumiru. To se danas pokušava s pandama a moglo bi se primijeniti i na ostale vrste”.
Potpredsjednik Papinske akademije za život i direktor Biotehničkog instituta Sveučilišta Presvetog Srca u Rimu biskup prof. Elio Sgreccia objasnio je kako “ne postoje posebne smjernice crkvenog Učiteljstva o biotehnologiji”. “Knjiga ‘Biotehnologija životinja i povrća: Nove granice i nove odgovornosti’ prinos je rasvjetljivanju tog pitanja. Dali smo ideološka usmjerenja: istraživanja na području biotehnologije mogu riješiti velike probleme poput, primjerice, prilagođivanja poljoprivredne proizvodnje sušnim područjima, čime bi se pobijedila glad. Biotehnološki proizvodi moraju doprinijeti ljudskom blagostanju, dajući jamstva unatoč mogućim rizicima. Zbog toga je potrebno biti pošten. Jednom kada se zajamči da su ti proizvodi zdravi za prehranu pravo je potrošača znati da je taj proizvod genetski modificiran”, rekao je prof. Sgreccia. Na kraju biskup Sgreccia je ustvrdio da je “Papinska akademija za život rekla ‘ne’ kloniranju ljudi u svim oblicima”. (sa)

ZA KOGA TREBAJU GLASOVATI KATOLICI?

Američka biskupska konferencija objavila je opširni dokument o političkoj odgovornosti vjernika u SAD-u. Dokument je u povodu predstojećih izbora u Sjedinjenim Američki Državama izradilo Stalno vijeće Američke katoličke biskupske konferencije, a tumači katoličke stavove o različitim pitanjima i ne favorizira, kako stoji u dokumentu, niti jednoga političkog kandidata ili stranku. Biskupi su u dokumentu “Vjerničko građanstvo: Građanska odgovornost za novo tisućljeće” pozvali katolike s pravom glasa da za svakoga pojedinog političkoga kandidata razmisle unaprjeđuje li njegova politika i stranački program ljudski život, dostojanstvo i ljudska prava, ili im šteti. “Novo tisućljeće zahtijeva novu politiku, usredotočenu više na moralne principe, nego na najnovija istraživanja javnoga mišljenja, više na potrebe siromašnih i ranjivih, nego na prinose bogatih i moćnih, više na postizanje općega dobra, nego na zahtjeve specifičnih interesa”, stoji u dokumentu.
Nadalje se ističe kako biskupi ne žele stvoriti “vjernički glasački blok, niti usmjeriti glasače kako bi trebali glasovati u odnosu na pojedinoga kandidata”, nego žele potaknuti glasače katolike da provjere svakoga kandidata u odnosu na niz pitanja, među kojima je i njegova osobnost, filozofija i djelovanje.
Američki biskupi upozoravaju kako ovo nije “lako doba za vjerničko građanstvo”, dodajući kako “katolici moraju biti više od ljudi koji redovito sudjeluju u javnom životu, oni moraju biti učenici koji svoje odgovornosti gledaju očima vjere i svoje odgovore na građanske dužnosti i izbore temelje na moralnim odlukama”. Također izražavaju nadu da će izbori 2000. biti prekretnica k demokratičnijem društvu, voditi većoj zauzetosti, a manjoj ciničnosti u društvu, te jačanju društvenoga dijaloga o temeljnim pitanjima. Dokument, također, katolicima nudi 10 pitanja koje trebaju postaviti sebi i kandidatima na glasačkim listićima, a koja se kreću od “Kako će taj kandidat štititi slabe, nemoćne, nevine i nerođene” do “Zašto se čini da naša država pribjegava sili kad želi riješiti neke od najtežih problema – pobačajima rješava problematične trudnoće, teška kriminalna djela pokušava zaustaviti smrtnom kaznom, bolesnima i nemoćnima pomaže eutanazijom i potpomognutim samoubojstvima, i slično?” Američki biskupi u dokumentu grupiraju “moralne prioritete” u četiri kategorije: zaštita ljudskoga života, promicanje obiteljskoga života, provođenje socijalne pravde i prakticiranje globalne solidarnosti. Zaštita ljudskoga života ne znači samo zaštita nerođenih, odnosno zabranu pobačaja, nego i zabranu potpomognutoga samoubojstva i eutanazije, zabranu smrtne kazne; znači poticanje učinkovite skrbi za bolesne, slabe i umiruće, borbu protiv ratnih metoda koje idu za uništavanjem civila, zauzimanje za promicanje mira i razvoja u cijelome svijetu, u što je uključena i zabrana proizvodnje i korištenja nagaznih mina, stoji u dokumentu. Biskupi ističu da promicanje obiteljskoga živoga uključuje zaštitu braka kao od Boga posvećene zajednice, pravo roditelja da izaberu najprikladnije obrazovanje za svoju djecu, bez razmišljanja o troškovima školovanja, medijsku politiku koja će znati pronaći ravnotežu između “slobode govora i skrbi za opće dobro”, te jačanje zakona za sprječavanje pornografije i zloporaba spolnosti na Internetu. “Politika poreza, radnih mjesta, razvoda i blagostanja mora biti u službi obitelji kako bi one ostale zajedno i u službi odgovornosti prema djeci”, stoji u dokumentu. Biskupi u dokumentu za izbore 2000. posebno ističu važnost obrazovanja, kako bi mladi ljudi bili dobro pripremljeni da budu dobri građani koji će biti moralno i društveno odgovorni za svoja djela te raditi na napretku društva. Tumačeći prakticiranje globalne solidarnosti, biskupi ističu potrebu opraštanja dugova siromašnim zemljama, podupiranje programa za smanjenje gladi i siromaštva u svijetu, osiguravanje materijalne i diplomatske potpore nastojanjima Ujedinjenih naroda, promicanje vjerskih sloboda i ljudskih prava, te zaštitu progonjenih zbog savjesti i političkih uvjerenja. Katolici su dužni, upozoravaju biskupi, i na izborima svjedočiti svoja uvjerenja i kršćanske vrednote, te podići svoj glas i koristiti svoje glasove da bi se izgradilo društvo koje će štititi ljudski život od rođenja do prirodne smrti, promicati obiteljski život, provoditi socijalnu pravdu i prakticirati solidarnost. Takvim djelovanjem katolici će unaprijediti ne samo društvo, nego i Crkvu, stoji u dokumentu američkih biskupa uoči tamošnjih izbora 2000.
Komentirajući dokument “Vjerničko građanstvo: Građanska odgovornost za novo tisućljeće” nadbiskup Los Angelesa kardinal Roger M. Mahony rekao je kako se biskupi nisu željeli obratiti samo katolicima na istaknutim položajima u društvu, nego i onima u “bazi”. “Naslov dokumenta sve govori. Katolici stvarno imaju veliku odgovornost i trebaju biti aktivni i dobro informirani članovi društva”, istaknuo je kardinal, dodajući kako su biskupi dokument prihvatili jednoglasno. Bitno je shvatiti da katolici moraju “svijet gledati kroz leće koje se zovu Isus Krist i Evanđelje”, te prema principima Kristova učenja mjeriti svakoga političkog kandidata. (sv)
3