Pridraga, (IKA) – Blagdan sv. Martina biskupa svečano je 11. studenoga proslavljen u Pridrazi čija je nekadašnja župna crkva bila posvećena tom zaštitniku te drevne ravnokotarske župe u čijoj je starokršćanskoj bazilici iz 5. st. svečano misno slavlje predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić, zajedno s deset svećenika. Vojnik na silu, biskup po dužnosti, a monah po izboru – tako se opisuje osobnost sv. Martina kojem je monaški život najviše odgovarao, rekao je mons. Puljić. Nakon ređenja Martin se dao u djelo evangelizacije među Galima. Uvijek je bio bliz siromašnima i progonjenima. Smirivao je napetosti unutar Crkve i opirao uplitanjima građanske vlasti u crkvene poslove. Imao je protivnika i među klerom i vlastelom, pa mu je 27 godina biskupstva prošlo u progonstvima svake vrste. Kad je 397. g. preminuo, u kapelu gdje je bilo njegovo tijelo u grad Tours hodočastili su brojni vjernici. Njegov svečani plašt na kojem se polagala prisega pratio je vojsku kraljeva različitih dinastija, Merovinga i Karolinga. Zato je sv. Martin dobio naslov “patron Francuske”, rekao je nadbiskup, istaknuvši da je blagdan sv. Martina prigoda razmišljati o Božjem planu s ljudima koje ostvaruje u Crkvi. “Crkva nije obična skupina ljudi, društvo ili sindikalna udruga, nego živi organizam kojem je glava Krist, a Duh Sveti život i duša. Rođena u krvi na križu, nastavlja živjeti u vremenu i prostoru kao produljeno Isusovo utjelovljenje među ljudima. Na Duhove je počela rasti i osvajati svijet. I razvija se kroz stoljeća do naših dana”, rekao je mons. Puljić, dodavši da je taj Duh pozvao i Martina vojnika da vodi bitku s arijancima u Milanu, a nakon kontemplativnog života u Poitiersu da bude pastirom crkve u Turonu. To mu nije odgovaralo jer je po naravi bio monah kontemplativac. Župni zaštitnik okuplja raspršena naselja i stvara župnu zajednicu, rekao je nadbiskup, navodeći mjesta Klapan, Pedić, Babić, Narančić, Zekan, Jergan, Kokić, Grubić, Gusar, Gospić, Čulina, Batur, Buljat, Senkić, Viduka i Zubčić koji su umreženi u župnu zajednicu Pridrage. “Slaveći blagdan sv. Martina zahvaljujemo Bogu za dar euharistije, dar župe i Crkve. Zahvaljujemo našim očevima i majkama koji su od euharistije živjeli, vjeru svjedočili i djeci prenosili i zavjetovali ih tom dragom svecu kojeg molimo da nam pomogne ostati vjernima Bogu i Crkvi. Sv. Martin koji je cijelog života za Boga i Crkvu hrabro vojevao, a u Pridrazi se udomaćio 15 stoljeća, poziva i nas da se hranimo Božjom riječju i euharistijom”, rekao je mons. Puljić. Opisao je život toga biskupa čiji je čin dobrotvornosti s plaštem prema siromahu koji se smrzavao pred vratima grada Amiensa bio prizor mnogih umjetnika. Rodio se u obitelji rimskog vojničkog tribuna u Sabariji, Panoniji (današnja Mađarska) oko 315. g., a vojnikom je postao prisilno, unovačen u carsku gardu. “Vojnici su ga voljeli i govorili kako u taboru provodi život redovnika, a ne vojnika. Jedne oštre zime na vratima grada opazio je siromaha ukočenog od studeni. Mnogi su prošli ne mareći za njegove vapaje. Mladog časnika Martina dirnulo je prosjakovo zapomaganje. Dohvatio je mač i rasjekao svoj ogrtač te tom polovicom njega zaogrnuo. Pisci pripovijedaju kako je sljedeće noći u snu vidio veličanstveni prizor: Krist, komu anđeli stavljaju na leđa ogrtač, govori nebeskoj vojsci o Martinu katekumenu koji mu je to darovao. Martin je poslije toga s velikom čežnjom čekao dan krštenja i odlučio je čitav život vojevati za Gospodina”, rekao je nadbiskup Puljić. U Milanu je zauzeto branio vjeru u Krista protiv krivovjeraca pa je prognan u pokrajinu Liguriju, odakle je pošao u Galiju gdje se u samostanu posvetio kontemplativnom životu. Kad je Turon ostao bez pastira, Martin je 370. g. izabran i posvećen za biskupa.