Zagreb, (IKA) – U sklopu redovitih mjesečnih susreta Hrvatskoga katoličkoga liječničkog društva (HKLD) u Zagrebu je 9. studenoga održan okrugli stol “Mentalno zdravlje i društveni problemi”. Sudjelovali su sociolog Renato Matić s Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, psihijatrica dr. Dubravka Kocijan-Hercigonja, predsjednica zagrebačke podružnice HKLD-a, psihijatar dr. Vlado Jukić, ravnatelj Psihijatrijske bolnice Vrapče i predsjednik Hrvatskoga psihijatrijskog društva, te novinar Ivan Zvonimir Čičak, predsjednik Hrvatskoga helsinškog odbora.
Prof. Matić istaknuo je kako svi društveni problemi izravno utječu na mentalno zdravlje. Tako, s obzirom da živimo u društvu koje nema potrebu da budemo kreatori, nego tek pasivni primatelji, gubimo ljudsko dostojanstvo. Jer, čovjek je bogolik u onoj mjeri koliko je kreativan. Budući da smo kreativna bića, pasivnost nas vodi u najopasnije bolesti. Ne smijemo odustati od sebe kao kreativnih bića, jer nismo stvoreni da primamo milostinju nego da koristimo svoje talente, zaključio je Matić.
Čičak je upozorio da živimo u društvu u kojem svatko sebe smatra pozvanim da daje ocjene o svemu, pa tako autoriteti gube autoritet. Također dolazi do raspada svih institucija, nema nikoga koga se poštuje. A s obzirom da je komoditet postao važniji od života, ljudi su izgubili svoj smisao.
Prof. Jukić naveo je kako je u posljednjih 20 godina u Hrvatskoj za 10 posto porastao broj alkoholičara i ovisnika, te kako iz godine u godinu u svijetu raste broj oboljelih od depresije. Spomenuo je kako stanje u društvu tu ima veliku ulogu, te kako se manipulacijama na društvenoj sceni izaziva strah koji onda iz podsvjesnog, gdje je potisnut, prelazi u mržnju i agresiju, te se kriminalu širom otvaraju vrata. Sve više ljudi postaje frustrirano i stvara se začarani krug.
Profesorica Kocijan-Hercigonja istaknula je kako je suicid na 3. mjestu uzroka smrti kod djece od 14 do 18 godina. Zbog toga što ne postoji sigurnost i podrška u obitelji, djeca bježe u virtualni svijet, mladi se boje ući u brak, ne vide više smisao životu. Za to je dijelom zaslužan velik utjecaj medija kao i nedostatak vremena roditelja pri odgoju svoje djece. Međutim, uvijek postoji nada da može biti bolje, samo je pitanje koliko smo se mi spremni mijenjati da bi, ne samo nama, nego i čovjeku do nas bilo ugodnije živjeti.