“Koliko je zapravo naša Hrvatska katolička? Onoliko koliko se u njoj vide vrijednosti katoličke vjere, koliko se poštuje dostojanstvo svakog konkretnog čovjeka, koliko se poštuju ljudska prava, prava na pravednu plaću, na rad, pravo na život dostojan čovjeka, pravo da svatko može biti zaštićen u svojim opravdanim građanskim težnjama, koliko se poštuje život od njegova začeća”, ističe, među ostalim, u intervjuu za uskrsni trobroj “Vjesnika” pomoćni zagrebački biskup i predsjednik Odbora HBK za sredstva društvenog priopćavanja Vlado Košić. Na pitanje koliko Crkva u Hrvatskoj nastoji i može utjecati na javnu savjest, biskup Košić ističe kako je potrebno najprije učiniti promjene u samoj Crkvi, jer što će Crkva jače živjeti unutarnje zajedništvo i iskazivati solidarnosti prema svojim članovima, to će više davati i pozitivni primjer društvu u kojem djeluje.
U budućnosti, odnosno u novom tisućljeću, biskup Košić vidi Crkvu privlačnu vjernicima, Crkvu koja neće u prvom redu isticati svoje institucionalne forme nego novo lice na koje ju je pozvao Drugi vatikanski sabor. U tome bi joj trebali pomoći i različiti vjernički pokreti koji se u njoj bude i koji je “dinamiziraju”. To je uočeno i prilikom nedavnog posjeta Svetog Oca, koji i sam “taj novi dah Crkve veoma pozitivno vrednuje”.
Govoreći, među ostalim, o sredstvima javnog priopćavanja, kojima se na novoj dužnosti bavi, biskup Košić ističe: “U našim je medijima prisutan senzacionalizam, koji se pojavljuje čak i u katoličkom tisku. Ističu se naslovi, teme koje će se dobro prodati, što nekad graniči s neukusom. Ponekad se ističu u naslovu riječi koje su samo marginalne ili ih čak uopće nema u nečijem govoru, čime mijenjaju njegov smisao i poruku. Etiketira se čovjeka da bi se izazvala senzacija. Držim da je vrlo važna prisutnost pozitivnih primjera u medijima, čega nema dovoljno”. Neki mediji pretjeruju s neukusom, a, primjerice, i jedan od listova koji sebe naziva katoličkim išao je čak dotle da je objavio neukusnu fotomontažu o nadbiskupu Bozaniću, navodi biskup. Biskup Košić ističe važnost slobode medija, koja mora biti zajamčena svima, ali oni su tada, isto tako, “dužni promicati vrijednosti koje će zaštititi čovjeka, a ne ići protiv njegova dostojanstva i njegovih vrijednosti” – novinarska istinoljubivost mora nadići želju za profitom, poručuje biskup Košić.

DR. JOSIP GRBAC: “CRKVA MORA IMATI VJERNIKE KATOLIKE U ODREĐENIM INSTITUCIJAMA KOJI BI JE ZASTUPALI”

U uskršnjem trobroju riječkoga “Novog lista” o djelovanju Komisije “Justita et Pax” Hrvatske biskupske konferencije, demokraciji i kapitalizmu, ulozi Crkve u sadašnjem društvenom trenutku u Hrvatskoj, socijalnoj (ne)pravdi, te NATO napadima na vojne ciljeve u SR Jugoslaviji govorio je, u razgovoru pod naslovom “Najmanje je zlo Crkvu interpretirati kao opoziciju”, tajnik Komsije “Justitia et Pax” HBK dr. Josip Grbac.
Govoreći o djelovanju Komisije “Justitia et Pax” dr. Grbac je istaknuo kako je ona produžena ruka HBK čije se djelovanje svodi na proučavanje problematike mira i pravednosti, promicanje dostojanstva ljudskih osoba, pomaganje ljudima u rješavanju etičkih i društvenih pitanja, prikupljanje dokumentacije o tome i pružanje informacija HBK, te da ona može reagirati tek onda kada prikupi točne i istinite informacije o nekome problemu. Kao sljedeće probleme na koje će se Komisija usredotočiti i zauzeti svoj stav, dr. Grbac je naveo ulogu Crkve u predizbornom vremenu, problem nezaposlenosti, žutog tiska, privatizacije, korupcije, zdravstva, problem radnika i seljaka, bankarstva te umirovljenika. Istaknuo je kako se nada da neće riječi upućene od strane Komisije ostati “glas vapijućeg u pustinji” te da će se uzeti u obzir.
Dr. Grbac, govoreći o nedostacima kapitalizma hrvatskom društvo, na što su upozoravali i papa Ivan Pavao II. i zagrebački nadbiskup Josip Bozanić, upozorio je kako se na “brutalni kapitalizam” treba odgovoriti strukturama i zakonima, te da je potrebno napraviti korak unazad na osnovna načela crkvenoga socijalnog nauka koje je hrvatsko društvo preskočilo. Istaknuvši kako je u hrvatsko društvo preskočila neka osnovna usmjerenja demokracije žureći se stvoriti državu, dr. Grbac je rekao: “Tako je određenom broju ljudi omogućeno da postanu factum na području gospodarstva, politike, kulture. U tome smislu demokracija je ostala zakinuta, jer demokracija nije samo političko pitanje – demokracija bi trebala svakome omogućiti da živi dostojanstveno. Ako danas ustvrdimo da nema dovoljno slobode u medijima, socijalne pravednosti i pravde, onda tvrdimo da nam nestaju osnovni temelji demokracije. Zato treba razmisliti o stepenicama koje smo preskočili. I Papa i mons. Bozanić nas upozoravaju: vi jeste kršćani i imate određenu ulogu u ovoj demokraciji, ali se nemojte zavaravati da ste zato što imate državu učinili sve. Ako niste uspjeli oživjeti temeljne vrednote, gradite demokraciju na krivim temeljima, demokraciju koja ne može imati svjetlu budućnost”.
Govoreći o narušenom socijalnom miru u Hrvatskoj, dr. Grbac je rekao kako treba preispitati “učinjeno i onemogućiti daljnje produbljivanje jaza između elite koja profitira, i onih koji su ostali zakinuti čak i u osnovnim pravima. Dostojanstvo se ne zasniva na određenom standardu življenja i za to dostojanstvo se Crkva zalaže”. Osvrnuvši se na “unovčavanje domoljublja i rodoblja”, Grbac je ponovio stav nadbiskupa Bozanića izrečen u njegovoj korizmenoj poruci. Odgovarajući na pitanje zašto u ovome trenutku neke glasove iz Crkve ljudi čitaju kao oporbu vladajućima, tajnik Komisije “Justitia et Pax” je istaknuo kako je Crkva dužna biti oporba svemu što je negativno u društvu, a nije nužno opozicija vlasti ili samoj oporbi. O političkom zauzimanju vjernika, dr. Grbac je istaknuo da se treba stvoriti zdravija politička klima kako bi se u vjernik odlučio politički djelovati te da dok ne dođe do toga, vjernik katolik će se teže odlučiti aktivnije uključiti u politiku. “Bez vjernika u političkom životu Crkva će teško moći efikasno pripomoći rješavanju problema. Dokle god budemo davali izjave, a ne budemo imali vjernika katolika koji će u određenim institucijama te izjave ozbiljno uzimati u obzir i pokušati učiniti bar minimum – sve će to ostati mrtvo slovo na papiru”, rekao je Grbac.
Nadalje, istaknuo je kako nije potrebno u društvu gledati tko je vjernik a tko ateist, nego je važnija sloga ljudi oko temeljnih humanističkih vrednota: “Kada bismo se oko toga uspjeli složiti, ne bi se, recimo događalo da netko nema lijek za svoju bolest, dok se drugi razbacuje. To što je netko ateist, a netko vjernik na planu socijalnog angažmana, ne planu zalaganja za bolje društvo, ne igra odlučujuću ulogu.”
Komentirajući NATO napade na jugoslavenske vojne ciljeve postavio je pitanje moralne opravdanosti napada: “Ako je opravdanje za upotrebu sile uistinu samo humanitarno pitanje onda se ne bih usudio reći da je uporaba sile u ovom slučaju neopravdana. Ako je opravdanje, međutim, kao što se također tvrdi, i u kakvim političkim interesima Amerike ili velikih sila, da preuzmu kontrolu na Balkanu, onda se s tom upotrebom sile ne može složiti.” Pri tome je istaknuo da ako je riječ o sprečavanju humanitarne katastrofe, onda se očekuje, osim napada, i rješavanja kosovske krize i diplomatskim putem. Dr. Grbac se osvrnuo i na diplomatske aktivnosti Svete Stolice glede rješavanja kosovske krize.

3