KULTURE I OBAVIJESNA SREDSTVA

“Kulture i obavijesna sredstva” naslov je trećega međunarodnog kongresa koji je proteklog mjeseca završen u španjolskoj Salamanci. Te kongrese promiču Papinsko vijeće za kulturu i Papinsko vijeće za sredstva društvenoga priopćivanja, a za ovu su se prigodu odlučili za pitanja vezana uz obavijesna sredstva ili “masovne medije” te tražili odgovor jesu li doista u središtu onoga što nazivamo “medijskom kulturom”. Naime, ponekad se čini da se i u ovom slučaju tek ponavljaju “općenite tvrdnje”, a da iza njih nema nikakvoga sadržaja, a u obavijesnim je sredstvima “sve više glasnih stvari koje danas buče i galame, a prekosutra o njima nitko više niti ne govori”, izjavio je kardinal Paul Poupard u Rimu još prije odlaska u Salamancu.
Kardinal Poupard u Salamanci je, u svojem pozdravnom izlaganju, postavio i pitanje načina evangelizacije te kulture obavijesnih sredstava, a sudionici su u svojim kasnijim izlaganjima, svatko sa svoga stajališta, pokušali tražiti i dati svoj odgovor.
Dr. Julian Marias iz španjolske Kraljevske akademije govorio je o “komunikaciji misli”, tj. o načinima povratka na izvor tj. misao, dok je o pojmu još uvijek nedovoljno istraženoga “javnoga mišljenja” izlagao engleski spisatelj i povjesničar Paul Johnson, koji je istaknuo “moć koju još uvijek u našem društvu ima biološki determinizam kao novi oblik religije.” Kako to da u ovo naše doba, koje je uvjereno u svoju “racionalnost” imamo toliko novih idola i mitova koje nam nameću upravo obavijesna sredstva, pitao je Xabier Rubert de Ventos. Filozof Alfonso Lopez Quintas govorio je “prolaznoj kulturi” i o manipulaciji govora koja utječe na određivanje novih vrijednosti. Sociolog Amando de Miguel, sa svoje je strane nijekao da su “masovni mediji” doista “komunikacijski” i “masovni”. “Nisu komunikacijski jer im nedostaje interaktivno značenje, ‘odlazak i povratak’, ono što se događa u razgovoru. Nisu niti masovni jer da bi bili takvi potrebno je univerzalno sudjelovanje.” U socio-kulturalnoj perspektivi kretalo se i izlaganje kardinala Darija Castrillona koji je govorio o inkulturaciji Crkve u društva upravo upotrebom sredstava društvenoga priopćivanja. Razmišljanje o načinima komuniciranja našega doba sudionicima je ponudio Sergio Zavoli govoreći osobito o odnosu između kulturalnog identiteta naroda i komunikacije. Na kraju, riječi je bilo o novoj kulturi komunikacije u digitalno doba i u doba novih tehnika i tehnologija, dok je završno izlaganje održao mladi rumunjski kinematografski djelatnik Eugen Leahu, te je istaknuo potrebu povezivanja komunikacije i kršćanske kulture.

BRAČNI ČIN PREDANJA SUPRUŽNIKA NEZAMJENJIV U OPLODNJI
Dvije djevojčice rođene u Turskoj korištenjem nove tehnike oplodnje kojom se želi prevladati neplodnost muškarca i pothvat britanskih istraživača kojim se čak namjerava omogućiti muškarcima da rađaju, plodovi su najnovijih istraživanja koji su privukli pozornost stručnjaka i javnog mišljenja na području potpomognute oplodnje. Turski eksperiment koji se sastoji od umetanja u jajašce samo jednog spermatozoida koji je prethodno sazrio u laboratoriju, ukazao je na mogućnost prevladavanja heterologne oplodnje. Međutim za potpredsjednika Papinskog vijeća za život i ravnatelja Instituta za bioetiku Katoličkog sveučilišta u Rimu biskupa Elija Sgrecciu primjena te tehnike nije prihvatljiva iz etičkih i znanstvenih razloga. Svoje protivljenje objasnio je novinaru radio Vatikana. “Sami znanstvenici koji su otkrili tu tehniku priznaju da se njome mogu lakše izazvati genetske komplikacije i prenijeti genetske bolesti, jer u prirodnoj oplodnji postoji samoodabir genetskog nasljedstva dok ovdje to nije moguće. Ono što prije svega treba reći, s moralnoga gledišta, jest da i ova tehnika, premda homologna, nije dopuštena tehnika s personalističko moralnoga i osobito crkvenoga gledišta, jer u potpunosti izbjegava osobni čin darivanja bračnih drugova: postaje čisto mehanički i biološki čin”, ističe potpredsjednik Papinskog vijeća za život. Crkva dopušta bračnim drugovima koji ne mogu imati djecu primjenu pomoćnih sredstava samo u smislu onoga što prethodi bračnom činu ili što slijedi nakon njega kako bi ovaj bio plodan, ali ga to sredstvo nikako ne smije zamijeniti. “Mi ne ‘pobožanstvenjujemo’ prirodu”, odgovara biskup Sgreccia na optužbe da Crkva “pobožanstvenjuje” prirodu. “Nasuprot tome: uzdižemo osobu. Na zanima nas samo spermatozoid i jajašce i njihov biokemijski sastav; zanima nas postoje li i muškarac i žena koji se predaju jedno drugom u ljubavi u trenutku u kojem donose dijete na svijet. I obični laik razumije da donijeti na svijet dijete nije isto što i zajedno staviti zajedno dušik i vodik da nastane voda ili učiniti dijalizu. Nije riječ o mehaničkom i biološkom činu!”, rekao je biskup Sgreccia. Govoreći nadalje o razlici koju katolička etika postavlja između heterologne i homologne oplodnje (nedavno je jedan teolog rekao da se čini da bi glede toga Crkva možda u budućnosti mogla prihvatiti homolognu oplodnju) biskup Sgreccia ističe da homologna oplodnja neće moći biti prihvaćena sve dok bude zamjenjivala bračni čin. “Postotak učestalosti deformacija kod djece začete u epruveti mnogo je viši od onog koji postoji kod onih koja su rođena na prirodni način. To je činjenica koja sve više izlazi na vidjelo. Posljedice psihološke naravi, i to ne samo na djetetu nego i na supružnicima, puno je teže statistički pokazati. Ipak psiholozi kažu da će depersonaliziranje oplodnje dovesti do neizmjernih posljedica na već krhku ravnotežu budućih naraštaja”, rekao je biskup na kraju razgovora.

USELJENICIMA OSIGURATI SKRB KOJU IM JAMČE MEĐUNARODNE KONVENCIJE
U Italiji boravi 1.250.214 stranaca od čega 46,8% žena i 53,2% muškaraca. U porastu je broj stranaca na sjeveru zemlje (53,9% u 1998. u odnosu na 51,3% u 1997.) dok je u središnjoj Italiji taj broj ostao gotovo jednak premda Rim i dalje ostaje grad s najvećim brojem stranaca (219.000 s dozvolom boravka) kojega slijedi Milano s 140.000 stranaca. To su neki od podataka statističkog Dossiera o useljeništvu za ovu godinu Rimskog Caritasa predstavljenog u Rimu. Prema Dossieru najveći broj stranaca dolazi iz Maroka (146.000) i Albanije (92.000). Glede kontinenata prednjači Europa s 38,5% nakon čega slijedi Afrika s 28,8%, Azija 18,3% te Oceanija s 0,3% s postupnim povećanjem stranaca iz zemalja Dalekog Istoka i indijskog potkontinenta s 16,5% u odnosu na 15,7% u 1997. Od deset stranaca u Italiji 4 su Europljani, 3 Afrikanca, 2 Azijca i 1 Amerikanac.
Što se tiče vjeroispovijesti katolici predstavljaju 29% (363.000), pravoslavni i protestanti 21,9% (274.000) te muslimani 34,9% (436.000). Ostatak su Židovi, pripadnici istočnjačkih religija te animisti. Prevladavajući razlozi dolaska u zemlju su obiteljske naravi (41%) te dolazak na rad (20,9%).
Predstavljajući te podatke ravnatelj rimskog Caritasa mons. Guerino Di Tora nastojao je razjasniti neke vidike u prilog stava Crkve, Caritasa i dobrovoljačkih organizacija glede nedavnih promjena zakona o strancima u zemlji. Prema Di Tori nove zakonske odredbe “omogućuju davanja dozvole boravka određenom broju stranaca” no istodobno “na pospješuju politiku sastavljanja programa i integracije”. Mons. Di Tora je u tom pogledu iznio tri prijedloga glede politike useljeništva. Na prvom mjestu da mehanizmi ulaska i smještaja budu djelotvorni na operativnom planu. Potom da se dopušteni broj stranaca koji se primaju u zemlju uskladi s potrebama tržišta rada i stvarnim pritiskom selilaca. I na kraju da se useljenike, bilo da je riječ o onima koji u zemlju dolaze zbog rada, stjecanja azila ili iz humanitarnih razloga, ne tretira kao slijepe putnike zbog čega često upadaju u ruke mafije već da im se osigura posebna skrb koju im jamči talijanski Ustav i međunarodne konvencije.

SVAKI PETI ČOVJEK NA SVIJETU ŽIVI U UVJETIMA APSOLUTNOG SIROMAŠTVA
Više od milijardu ljudi, odnosno svaki peti čovjek na svijetu, živi u uvjetima apsolutnog siromaštva, a od toga 3/4 živi u seoskim sredinama. Može li se tom najsiromašnijem dijelu čovječanstva zanijekati nužna pomoć za poboljšanje njihovih životnih uvjeta? To je pitanje nadahnjivalo radove zasjedanja Vijeća upravitelja Međunarodne zaklade za razvoj poljoprivrede (IFAD), koje je protekli mjesec održano u Rimu. Na susretu su sudjelovali ministri poljoprivrede i financija te ostali predstavnici 126 Vlada od 161 zemalja članica, kao i predstavnici 36 nevladinih organizacija. IFAD-ove pothvate pozdravio je na skupu vođa izaslanstva Svete Stolice nadbiskup Alois Wagner. Istaknuo je kako djelovanje te organizacije nadahnjuju etička načela kada pomaže malim poljoprivrednim proizvođačima i njihovim obiteljima da budu čimbenici vlastitoga osobnog i gospodarskog razvoja.
Međutim, pred IFAD-om u godini koja je tek započela, nalaze se novi izazovi. To su prije svega milijuni ljudi pogođeni financijskom krizom u Aziji i razornim uraganom Mitch u Južnoj Americi. Samo u Indoneziji, prema nedavnom istraživanju te organizacije, riziku je izloženo 10 milijuna radnih mjesta, u Tajlandu milijun i po, na Filipinima milijun. To znači da glad prijeti svim stanovnicima sela koji računaju na pomoć rođaka koji rade u gradu. Razorni uragan Mitch također je izazvao tešku krizu u Južnoj Americi: više od 9.000 mrtvih u Hondurasu, Nikaragvi, Gvatemali i Salvadoru, milijun ljudi bez krova nad glavom, 2 i po milijuna ljudi je ranjeno. Zbog svega toga predsjednik IFAD-a Fawzi Al-Sultan u svome drugom mandatu uputio je poziv zemljama članicama za veću pomoć kako bi mogli ostvariti sve zacrtane programe i pothvate. Izrazio je također zabrinutost zbog pada ulaganja u poljoprivredu koja su od 1993. do 1997. smanjena za 20%. Na kraju je govorio o oprostu vanjskog duga siromašnim zemljama o čemu je pokrenuta široka međunarodna rasprava istaknuvši kako ta UN-ova organizacija podupire sve pothvate u tome smjeru.
Utemeljen prije 20 godina IFAD, jedna od najdjelotvornijih UN-ovih organizacija, novčano je potpomogla 520 pothvata u 113 zemalja, u čega je uloženo 11 milijardi dolara. Posljednjih pet godina ta je organizacija smanjila vlastite troškove i povećala za trećinu svoje programe.